Prijeđi na sadržaj

Urbino

Koordinate: 43°43′N 12°38′E / 43.717°N 12.633°E / 43.717; 12.633
Izvor: Wikipedija
Urbino
Comune di Urbino
Regija:Marche
Pokrajina:Pesaro i Urbino (UR)
Koordinate:43°43′N 12°38′E / 43.717°N 12.633°E / 43.717; 12.633
Visina:485 m
Površina:228,07 km2
Stanovništvo:15,627 (2010.)
Gustoća stanovništva:68,52 stan./km2
Poštanski broj:61029
Pozivni broj:0722
ISTAT-broj:041067
Svetac zaštitnik:Sv. Krescentin
Urbino na zemljovidu Italije
Urbino
Urbino
Urbino na zemljovidu Italije
Službena stranica:www.comune.urbino.ps.it

Urbino (antički Urbinum Hortense ili Urvinum Mataurense) je grad u središnjoj Italiji, u provinciji Pesaro i Urbino, regija Marche, s 15,444 stanovnika. Urbino je kuturno i poljoprivredno središte provincije, a sve do 17. stoljeća bio je poznat i po proizvodnji majolike.

Panorama Urbina
Panorama Urbina


Povijest

[uredi | uredi kôd]

Urbino su osnovali Umbri u predrimskom razdoblju. Nalazio se u posjedu Etruščana, Kelta i Gala. Pod vlast Rima dolazi u 3. st. pr. Kr.

Urbino 1689. god.

Skromni rimski gradić Urvinum Mataurense ("mali grad na rijeci Mataurus") postao je važno vojno uporište tijekom Gotskih ratova u 6. stoljeću kada ga je 538. osvojio rimski general Flavije Belizar[1] od Ostrogota.

Urbino dolazi u vlasništvo Crkve u 9. stoljeću (Pipin Mali), a u vlasništvo obitelji Da Montefeltro u 12. stoljeću. Postaje glavni grad vojvodstva Urbino (1474. – 1616.) za kojega doživljava procvat. Najslavniji iz obitelji Montefeltro je bio Federico III., vojvoda Urbina od 1444. do 1482. godine, izrazito uspješan kondotjer, vješt diplomat i entuzijastičan sponzor umjetnosti i književnosti. Na njegovom dvoru je Piero della Francesca pisao znanstvena djela o perspektivi, a Francesco di Giorgio Martini napisao svoj Trattato di architettura ("Traktat o arhitekturi") dok je Rafaelov otac, Giovanni Santi, napisao svoja poetska viđenja umjetnika svog doba. Federicov sjajni dvor je, prema opisima u djelu Il Cortegiano ("Knjiga dvorjanina", Baldassare Castiglione), postavio standarde modernog europskog "dvorskog gospodara".

Od 1626. do 1860. je u vlasništvu papa (prvi Urban VIII.) kada postaje dio Kraljevine Italije.

Znamenitosti

[uredi | uredi kôd]
Urbino s Duždevom palačom i katedralom
Povijesno središte Urbina
Svjetska baština – UNESCO
}}
Država Italija
Godina uvrštenja1998. (22. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloii, iv
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:828
Koordinate43°43′31″N 12°38′14″E / 43.725239°N 12.6372°E / 43.725239; 12.6372 (WD)
Urbino na zemljovidu Italije
Urbino
Urbino
Vranjaninov atrij Duždeve palače
Katedrala
Crkva sv. Bernardina u okolici Urbina

Staro središte Urbina je od 1998. godine upisano na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi. Njegova glavna znamenitost je Duždeva palača (Palazzo Ducale) iz 15. stoljeća u kojoj je danas muzej Galleria Nazionale delle Marche s jednom od najvažnijih kolekcija renesansnih slika na svijetu. Ova palača vojvode Federica da Montefeltra (građena od 1466. do 1472.), velikog humanista i najvećeg vojskovođe svoga doba, o kojoj postoji nepodijeljeni sud kao o remek-djelu renesansne arhitekture, je jedino dokumentacijom dokazano dovršeno djelo dalmatinskog arhitekta Lucijana Vranjanina. Kroničar urbinskog dvora Giovanni Santi (Raffaelov otac) palaču je nazvao božanskom, a ne ljudskom građevinom. Dvorište palače proglašeno je jednim od arhitektonski i cjelovito estetski najutjecajnijih talijanskih djela. Iznimnost urbinske palače još više dolazi do izražaja u usporedbi s ranorenesansnim palačama koje joj neposredno prethode, poput firentinskih palača Medici-Riccardi (Michelozzo) i Palača Ruccelai (Alberti i Rossellino) — jednostavnih kvadratičnih formi s centralnim dvorištem u naslijeđenoj srednjovjekovnoj strukturi, za razliku od urbinskoga grada sagrađenog u obliku palače, samostalne prostorne kompozicije novovjekovne palače i renesansnoga grada.

Utvrdu Albornoz (lokalno znana kao La Fortezza), izgradio je papinski legat Gil de Albornoz u 14. stoljeću.[2] Kada je 1507. – 1511. godine, vojvoda Della Rovere nadogradio gradske zidine, okružio je njima ovu utvrdu i od tada je ona dio gradskog parka.

Tu se nalaze i palače: Albani (Palazzo Albani) iz 17. stoljeća, Palača Odasi (Palazzo Odasi) i palača Passionei (Palazzo Passionei), ali i Sveučilište (osnovano 1506. godine), te Rafaelova kuća i spomenik iz 1897. godine.

Crkve

[uredi | uredi kôd]
  • Katedrala (Duomo) iz 15. st. (koja je obnovljena) izgrađena je na mjestu starije crkve iz 1021. godine. Za Federica II. izgradio ju je arhitekt Francesco di Giorgio Martini, koji je izgradio i Duždevu palaču. Dovršena 1604. godine, katedrala je imala jednostavan plan trobrodne bazilike, ali je nakon potresa 1789. godine poprimila neoklasicistički oblik zahvaljujući arhitektu Giuseppeu Valadieru. Kupola je dovršena 1801. godine, a u njoj su smještene brojne slavne slike (Sveti Sebastijan iz 1557. god., Uznesenje C. Maratte iz 1701. god., i slavna Posljednja večera F. Baroccija iz 1607. god.).
  • Crkva Svetog Ivana Krstitelja (San Giovanni Battista) s freskama L. Salimbenija od Sanseverina.
  • Crkva Svetog Augustina (Sant' Agostino), romanička crkva iz 13. stoljeća je promijenjena tijekom stoljeća. Tako je u 14. stoljeću dobila romaničko-gotičku fasadu i uređen joj je interijer, dok joj je zvonik iz 15. stoljeća. U njoj se nalazi dragocijeni drveni kor iz 6. stoljeća urađen za vjenčanje Costanza Sforze i Camille od Aragona.
  • Trobrodna gotička crkva sv. Franje (San Francesco) je iz 14. stoljeća je obnovljena u 18. stoljeću tako da su joj ostali izvorni samo portik i zvonik.
  • Oratorij Svetog Josipa (Oratorio di San Giuseppe) iz 16. stoljeća sastoji se od dvije kapele, a u njoj se nalazi presepio ili Rođenje Krista (Federico Brandani) na kojemu su figure od štuka prirodne veličine iznimno realistične.
  • U okolici se nalazi i mauzolej San Bernardino s kraja 15. stoljeća, u kojemu su sahranjeni vojvode Urbina.

Slavni stanovnici

[uredi | uredi kôd]

Prijateljski gradovi

[uredi | uredi kôd]

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Urbino
  1. ↑ Kojeg često navodi povjesničar Prokopije
  2. ↑ Prema nekima, izgradio ju je njegov nasljednik kao papinski legat Urbina, Anglico Grimoard (1367.-1371.)[1]  Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. svibnja 2005. (Wayback Machine)

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
v • u
Svjetska baština u Italiji
Kulturna dobra (53)
Agrigento (Dolina hramova) (1997.) • Akvileja (1998.) • Amalfijska obala (1997.) • Arapsko-Normanski Palermo i katedralne crkve u Cefalù i Monrealeu (2015.) • Bazilika Svetog Franje Asiškog i povijesno staro središte Asiza (2000.) • Portici Bolonje (2021.) • Botanički vrt u Padovi (1997.) • Brežuljci prošeka Coneglianoa i Valdobbiadenea (2019.) • Caserta (Palača u Caserti, Vanvitellijev akvadukt, San Leucio) (1997.) • Castel del Monte (1996.) • Etruščanske nekropole Banditaccia i Monterozzi (2004.) • Cilento i Vallo di Diano (Paestum, Velia, samostan u Paduli) (1998.) • Cinque Terre, Portovenere i otoci (Palmaria, Tino i Tinetto) (1997.) • Crespi d'Adda (1995.) • Ferrara (1995.) • Povijesno središte Firence (1982.) • La Strade Nuove i kompleks Palazzi dei Rolli u Genovi (2006.) • Hadrijanova vila (1999.) • Ivrea, industrijski grad 20. stoljeća (2018.) • Langobardska središta u Italiji (Cividale del Friuli, Brescia, Castelseprio, Spoletu, Campello sul Clitunno, Benevento, Monte Sant'Angelo) (2011.) • Mantova i Sabbioneta (2008.) • Sassi i park crkava u stijenama Matere )1993.) • Medici vile i vrtovi (2013.) • Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća: Stato da Terra i zapadni Stato da Mar (2017.) • Torre Civica, Piazza Grande i Katedrala u Modeni (1997.) • Povijesno središte Napulja (1995.) • Padovanski ciklus fresaka iz 14. stoljeća (2021.) • Povijesno središte Pienze (1996.) • Katedralni trg u Pisi (1987.) • Pompeji, Herkulanej i Oplontis (Torre Annunziata) (1997.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa2) (2011.) • Raetinska pruga1) (2008.) • Ranokršćanski spomenici u Ravenni (Mauzolej Gale Placidije, Neonova krstionica, Arijanska krstionica, Nadbiskupska kapelica u Raveni, Nova bazilika Svetog Apolinarija, Teodorikov mauzolej, Bazilika svetog Vitalea i Bazilika Svetog Apolinarija u Classi) (1996.) • Rezidencije Savojske dinastije (1997.) • Povijesno staro središte Rima uključujući Baziliku sv. Petra izvan zidina 1) (1980.) • Sacri Monti (2003.) • San Gimignano (1990.) • Siena (1995.) • Sirakuza i Pantalica (2005.) • Su Nuraxi (1997.) • Crkva Svete Marije Milostive u Milanu (1980.) • Villa d'Este (2001.) • Trulli Alberobella (1996.) • Urbino(1998.) • Crteži doline Val Camonica (1979.) • Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto (Caltagirone, Catania, Militello in Val di Catania, Modica, Noto, Palazzolo Acreide, Ragusa, Scicli) (2002.) • Val d'Orcia (2004.) • Venecija i njezina laguna (1987.) • Verona • Vicenza i Paladijeve vile • Villa del Casale (1997.) • Vinogradarski krajolik Pijemonta: Langhe-Roero i Monferrato (2014.) • Veliki lječilišni gradovi Europe (Montecatini Terme) (2021.)
Talijanska zastava
Prirodna dobra (5)
Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe2) (2017.) • Dolomiti (2009.) • Etna (2013.) • Liparski otoci (2000.) • Monte San Giorgio3) (2003.)
Nematerijalna
svjetska baština (9)
Sardinijsko pastoralno pjevanje Canto a tenore (2009.) • Mediteranska prehrana5) (2010.) • Tradicionalno sicilijansko lutkarsko kazalište Opera dei Pupi (2008.) • Tradicionalna izrada violina u Cremoni (2012.) • Napuljski Pizzaiuolo (2017.) • Proslave procesija velikih struktura na ramenima (2013.) • Tradicionalni račvasti uzgoj loze zajednice na otoku Pantelleria (2014.) • Transhumanca (2019)6) • Praksa opernog pjevanja u Italiji (2023.)

1) Zajednička svjetska baština Italije i Vatikana   2) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [2]  3) Zajednička svjetska baština Italije i Švicarske  4) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja   5) Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala  6) Zajedno s više zemalja 

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Urbino&oldid=6868580"