Prijeđi na sadržaj

Amalfijska obala

Koordinate: 40°38′N 14°36′E / 40.633°N 14.600°E / 40.633; 14.600
Izvor: Wikipedija
Amalfijska obala
Svjetska baština – UNESCO
}}
Država Italija
Godina uvrštenja1997. (21. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloii, iv, v
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:830
Koordinate40°38′N 14°36′E / 40.633°N 14.600°E / 40.633; 14.600
Amalfijska obala na zemljovidu Italije
Amalfijska obala
Amalfijska obala
class=notpageimage|
Lokacija Amalfijske obale u Italiji

Amalfijska obala (talijanski: Costiera Amalfitana) je južna obala polutoka Sorrentina, koji čini južni dio napuljskog zaljeva pokrajina Salerno, Kampanija (Italija), od Positana na zapadu do mjesta Vietri sul Mare na istoku. Zapravo, njezine prirodne granice su južne padine poluotoka koje tvore brda Lattari, a koja se protežu od brda Picentini do Tirenskog mora, odvajajući napuljski zaljev od salernoskog zaljeva.

Panorama grada Amalfi
Panorama grada Amalfi

Glavno naselje na obali je Salerno, a ostala su: Vietri sul Mare, Cetara, Maiori, Tramonti, Minori, Ravello, Scala, Atrani, Amalfi, Conca dei Marini, Furore, Praiano i Positano. Obala je zbog svog grubog terena, slikovite ljepote i raznolikosti naselja, od 1997. god. UNESCO-ova svjetska baština.

Amalfijska obala je gusto naseljena od ranog srednjeg vijeka, kada je postala refugij Rimljana koji su bježali od Langobarda. Amalfi, koji je osnovan 596. godine kao utvrđeno naselje, se odupirao Langobardima sve do 838. godine kada ga je opustošio Sicardo. Ali se već sljedeće godine proglasi sjedištem neovisne Almafijske Republike. Od 598. godine republikom vlada izabrani Dužd, a do 11. stoljeća ona je postala vodećom pomorskom silom koja je uživala monopol na trgovinu Tirenskim morem.

Katedrala u Amalfi

Neke zajednice koje su sagrađene u to vrijeme, kao što su Amalfi i Ravello, posjeduju arhitektonska i umjetnička djela velikog značaja. Naime, njihov plan zbijenih kuća koje se gomilaju na strmim liticama, povezane labirintom prolaza i stuba, arhitektura jasnog arapsko-sicilijskog utjecaja, koja podsjećaja na levantske sokake. Neke od najljepših građevina su: Saracenski toranj (Torre Saracena) u Cetari, Romanička katedrala s "Rajskim klaustrom" (jasnog orijentalnog utjecaja) u Amalfiju, crkva San Salvatore de' Bireto u Atrani (gdje se birao amalfijski dužd), te katedrala i vil Rufolo u Ravellu.

Nakon što je Amalfijska Republika izgubila pomorsku dominaciju od Genovske, Mletačke Republike, te Pise, osvojila ju je Španjolska. Jedine građevine iz tog vremena su tornjevi na obali kako bi se obranila od osmanskih napada.

Seoska područja predstavljaju raznolikost ljudskog prilagođavanja prirodnom okolišu i različitim načinima iskorištavanja terena, kao što su terasasti vinogradi i voćnjaci na nižim padinama, te široki pašnjaci na višim. Na brdima se nalaze brojni mali potoci koji se na nekim mjestima obrušavaju u slikovite slapove. Brojni su i tzv. "mirkro-krajolici", zapanjujuće prirodne tvorevine nastale topografskim i klimatskim varijacijama vapnenačkog krša, na razini mora i iznad.

Američki spisatelj John Steinbeck je tu smjestio radnju svog romana Positano iz 1953. godine.

Znamenitosti

[uredi | uredi kôd]
Rajski klaustar katedrale u Amalfiju
Fiordo di Furore
  • Duomo (katedrala) s klaustrom (Chiostro del Paradiso) u Amalfiju
  • Crkva Gospina Uznesenja (Santa Maria Assunta) u Positanou
  • Crkve San Salvatore del Birecto i Santa Maria Maddalena u Atrani
  • Vile Cimbrone i Rufolo u Ravellu
  • Katedrala u Ravellu čiji središnji brod posjeduje "Propovjedaonicu evanđelja" koju je 1272. godine napravio Nicolò di Bartolomeo iz Foggie
  • Crkve San Luca i San Gennaro u Praianou
  • Crkva San Pancrazio u Conca dei Marini
  • Fiordo Furore
  • Crkva Santa Trofimena i antička rimska vila u Minori
  • Grad Ravello unutar dvorca
  • Smaragdna špilja u Conca dei Marini
  • Put bogova (Sentiero degli Dei) u Ageroli

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Amalfijska obala
v • u
Svjetska baština u Italiji
Kulturna dobra (53)
Agrigento (Dolina hramova) (1997.) • Akvileja (1998.) • Amalfijska obala (1997.) • Arapsko-Normanski Palermo i katedralne crkve u Cefalù i Monrealeu (2015.) • Bazilika Svetog Franje Asiškog i povijesno staro središte Asiza (2000.) • Portici Bolonje (2021.) • Botanički vrt u Padovi (1997.) • Brežuljci prošeka Coneglianoa i Valdobbiadenea (2019.) • Caserta (Palača u Caserti, Vanvitellijev akvadukt, San Leucio) (1997.) • Castel del Monte (1996.) • Etruščanske nekropole Banditaccia i Monterozzi (2004.) • Cilento i Vallo di Diano (Paestum, Velia, samostan u Paduli) (1998.) • Cinque Terre, Portovenere i otoci (Palmaria, Tino i Tinetto) (1997.) • Crespi d'Adda (1995.) • Ferrara (1995.) • Povijesno središte Firence (1982.) • La Strade Nuove i kompleks Palazzi dei Rolli u Genovi (2006.) • Hadrijanova vila (1999.) • Ivrea, industrijski grad 20. stoljeća (2018.) • Langobardska središta u Italiji (Cividale del Friuli, Brescia, Castelseprio, Spoletu, Campello sul Clitunno, Benevento, Monte Sant'Angelo) (2011.) • Mantova i Sabbioneta (2008.) • Sassi i park crkava u stijenama Matere )1993.) • Medici vile i vrtovi (2013.) • Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća: Stato da Terra i zapadni Stato da Mar (2017.) • Torre Civica, Piazza Grande i Katedrala u Modeni (1997.) • Povijesno središte Napulja (1995.) • Padovanski ciklus fresaka iz 14. stoljeća (2021.) • Povijesno središte Pienze (1996.) • Katedralni trg u Pisi (1987.) • Pompeji, Herkulanej i Oplontis (Torre Annunziata) (1997.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa2) (2011.) • Raetinska pruga1) (2008.) • Ranokršćanski spomenici u Ravenni (Mauzolej Gale Placidije, Neonova krstionica, Arijanska krstionica, Nadbiskupska kapelica u Raveni, Nova bazilika Svetog Apolinarija, Teodorikov mauzolej, Bazilika svetog Vitalea i Bazilika Svetog Apolinarija u Classi) (1996.) • Rezidencije Savojske dinastije (1997.) • Povijesno staro središte Rima uključujući Baziliku sv. Petra izvan zidina 1) (1980.) • Sacri Monti (2003.) • San Gimignano (1990.) • Siena (1995.) • Sirakuza i Pantalica (2005.) • Su Nuraxi (1997.) • Crkva Svete Marije Milostive u Milanu (1980.) • Villa d'Este (2001.) • Trulli Alberobella (1996.) • Urbino(1998.) • Crteži doline Val Camonica (1979.) • Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto (Caltagirone, Catania, Militello in Val di Catania, Modica, Noto, Palazzolo Acreide, Ragusa, Scicli) (2002.) • Val d'Orcia (2004.) • Venecija i njezina laguna (1987.) • Verona • Vicenza i Paladijeve vile • Villa del Casale (1997.) • Vinogradarski krajolik Pijemonta: Langhe-Roero i Monferrato (2014.) • Veliki lječilišni gradovi Europe (Montecatini Terme) (2021.)
Talijanska zastava
Prirodna dobra (5)
Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe2) (2017.) • Dolomiti (2009.) • Etna (2013.) • Liparski otoci (2000.) • Monte San Giorgio3) (2003.)
Nematerijalna
svjetska baština (9)
Sardinijsko pastoralno pjevanje Canto a tenore (2009.) • Mediteranska prehrana5) (2010.) • Tradicionalno sicilijansko lutkarsko kazalište Opera dei Pupi (2008.) • Tradicionalna izrada violina u Cremoni (2012.) • Napuljski Pizzaiuolo (2017.) • Proslave procesija velikih struktura na ramenima (2013.) • Tradicionalni račvasti uzgoj loze zajednice na otoku Pantelleria (2014.) • Transhumanca (2019)6) • Praksa opernog pjevanja u Italiji (2023.)

1) Zajednička svjetska baština Italije i Vatikana   2) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1]  3) Zajednička svjetska baština Italije i Švicarske  4) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja   5) Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala  6) Zajedno s više zemalja 

Nedovršeni članak Amalfijska obala koji govori o zemljopisu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Amalfijska_obala&oldid=7001247"