Prijeđi na sadržaj

Valdobbiadene

Koordinate: 45°54′N 11°55′E / 45.900°N 11.917°E / 45.900; 11.917
Izvor: Wikipedija
Valdobbiadene
Regija:Veneto
Pokrajina:Treviso (TV)
Koordinate:45°54′N 11°55′E / 45.900°N 11.917°E / 45.900; 11.917
Visina:253 m
Površina:62,9 km2
Stanovništvo:10,271 (31. prosinca 2018.[1])
Gustoća stanovništva:163,29 stan./km2
Poštanski broj:31049
Pozivni broj:0423
ISTAT-broj:026087
Svetac zaštitnik:Grgur I. i Velika Gospa
Valdobbiadene na zemljovidu Italije
Valdobbiadene
Valdobbiadene
Valdobbiadene na zemljovidu Italije
Službena stranica:comune.valdobbiadene.tv.it

Valdobbiadene (venecijanski: Valdobiàdene) je općina u pokrajini Treviso (regija Veneto) u sjevernoj Italiji, oko 30 km sjeverno od glavnog grada pokrajine, Trevisa, te ima 35.082 stanovnika (2018.).

Dana 7. srpnja 2019. godine „Brežuljci prošeka Coneglianoa i Valdobbiadenea” upisani su na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi. Naime, krajolik karakteriziraju hrbati brežuljci ciglioni, male parcele vinove loze na uskim travnatim terasama, te šume, mala sela i poljoprivredna zemljišta. Stoljećima je ovaj grbav teren čovjek oblikovao i prilagođavao, te je od 17. st. nastao poseban šahovski krajolik koji se sastoji od redova vinove loze paralelnih i okomitih prema padinama.[2]

Općina Valdobbiadene iz zraka

Zemljopisne odlike

[uredi | uredi kôd]

Područje Valdobbiadenea leži u podnožju brežuljaka prošeka koje prethode pred-alpskim predjelima Belluno, u srednjoj poziciji između venecijanske nizine i Dolomitskih Alpa, što pruža svježu klimu za sorte grožđa glera. Ovo planinsko selo nalazi se na visoravni Ornic iznad doline kojom protječe rijeka Piave. Općini Valdobbiadene pripadaju mjesne zajednice (frazione) sela: Bigolino, Guia, San Giovanni, San Pietro di Barbozza, Santo Stefano, San Vito i najveća, Borgate.

Povijest

[uredi | uredi kôd]
Srušeni Valdobbiadene 1918. god.

Prvi tragovi nastanjenosti sežu u prapovijesno i rimsko vrijeme, i unatoč rijetkosti tih tragova, gotovo je sigurno da je regija bila posjećena od tog vremena, s obzirom na formiranje obližnjih gradova kao što su: Asola, Feltre i Belluno. Paul Diacre u svojoj Historia Langobardorum („Povijest Langobarda”) spominje ovo mjesto, koje on naziva Duplavilis, rodnim gradom pjesnika Venance Fortunata. Iz ovog toponima (koji se na latinskom jeziku vjerojatno odnosi na dva kraka Piave - Plavis) potiče naziv današnjeg sela Val di Dobiadene, koji je prije označavao cijelu susjednu dolinu. Međutim, prvi pisani dokument u kojem se spominje Valdobbiadene je diploma cara Henrika V. od 7. svibnja 1116. u kojoj on postavlja granice različitih općina u regiji. Od 1391. godine je u posjedu Mletačke Republike.

Na teritoriju Valdobbiadene 1796. godine došlo je do sukoba između austrijske vojske koja je okupirala to područje i francuske vojske koja je prolazila kroz Furlaniju gdje je bio Napoleon. Od Bečkog kongresa (1815.) do 1866. godine, Valdobbiadene je bio dio austrijske monarhije (Lombardsko-venetsko Kraljevstvo).

Od kraja Prvog svjetskog rata, u kojemu je strašno stradao, pripada talijanskoj pokrajini Veneto. Između 1913. i 1931. Valdobbiadene je predstavljao sjeverni kraj tramvaja Montebelluna-Valdobbiadene, koji je u to vrijeme predstavljao važno razvojno sredstvo za ekonomiju (vinarstvo) tog područja.

Znamenitosti

[uredi | uredi kôd]
Brežuljci prošeka Coneglianoa i Valdobbiadenea
Svjetska baština – UNESCO
Država Italija
Godina uvrštenja2019. (43. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjerilov
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:1571
Koordinate45°54′59″N 12°00′51″E / 45.9163°N 12.014165°E / 45.9163; 12.014165 (WD)
Valdobbiadene na zemljovidu Italije
Valdobbiadene
Valdobbiadene
  • U brdima oko Valdobbiadenea nalaze se Denominazione di origine controllata i garantita (DOCG) zona Colli di Valdobbiadene („Brda Valdobbiadenea”). Ovdje se oba crvena i bijela talijanska vina proizvode s različitim razinama slatkoće, od suhih do slatkih passito (prošek) desertnih vina. God. 2019. ova brda su postala UNESCO-ova svjetska baština zbog tradicionalnog uzgoja na malim brežuljcima (ciglioni) i bellussera tehnike osposobljavanja vina iz 19. st. koja je doprinijela estetskim karakteristikama krajolika.[2]
  • Katedrala Valdobbiadene (Santa Maria Assunta)
  • Župna crkva Guia (pripisano Canovi)

Poznate osobe

[uredi | uredi kôd]

Zbratimljeni gradovi

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Valdobbiadene

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Dato Istat - Popolazione residente al 31 dicembre 2018. (tal.) Pristupljeno 29. srpnja 2019.
  2. ↑ a b Two cultural sites added to UNESCO’s World Heritage List 7., srpnja 2019. (engl.) Pristupljeno 29. srpnja 2019.
v • u
Svjetska baština u Italiji
Kulturna dobra (53)
Agrigento (Dolina hramova) (1997.) • Akvileja (1998.) • Amalfijska obala (1997.) • Arapsko-Normanski Palermo i katedralne crkve u Cefalù i Monrealeu (2015.) • Bazilika Svetog Franje Asiškog i povijesno staro središte Asiza (2000.) • Portici Bolonje (2021.) • Botanički vrt u Padovi (1997.) • Brežuljci prošeka Coneglianoa i Valdobbiadenea (2019.) • Caserta (Palača u Caserti, Vanvitellijev akvadukt, San Leucio) (1997.) • Castel del Monte (1996.) • Etruščanske nekropole Banditaccia i Monterozzi (2004.) • Cilento i Vallo di Diano (Paestum, Velia, samostan u Paduli) (1998.) • Cinque Terre, Portovenere i otoci (Palmaria, Tino i Tinetto) (1997.) • Crespi d'Adda (1995.) • Ferrara (1995.) • Povijesno središte Firence (1982.) • La Strade Nuove i kompleks Palazzi dei Rolli u Genovi (2006.) • Hadrijanova vila (1999.) • Ivrea, industrijski grad 20. stoljeća (2018.) • Langobardska središta u Italiji (Cividale del Friuli, Brescia, Castelseprio, Spoletu, Campello sul Clitunno, Benevento, Monte Sant'Angelo) (2011.) • Mantova i Sabbioneta (2008.) • Sassi i park crkava u stijenama Matere )1993.) • Medici vile i vrtovi (2013.) • Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća: Stato da Terra i zapadni Stato da Mar (2017.) • Torre Civica, Piazza Grande i Katedrala u Modeni (1997.) • Povijesno središte Napulja (1995.) • Padovanski ciklus fresaka iz 14. stoljeća (2021.) • Povijesno središte Pienze (1996.) • Katedralni trg u Pisi (1987.) • Pompeji, Herkulanej i Oplontis (Torre Annunziata) (1997.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa2) (2011.) • Raetinska pruga1) (2008.) • Ranokršćanski spomenici u Ravenni (Mauzolej Gale Placidije, Neonova krstionica, Arijanska krstionica, Nadbiskupska kapelica u Raveni, Nova bazilika Svetog Apolinarija, Teodorikov mauzolej, Bazilika svetog Vitalea i Bazilika Svetog Apolinarija u Classi) (1996.) • Rezidencije Savojske dinastije (1997.) • Povijesno staro središte Rima uključujući Baziliku sv. Petra izvan zidina 1) (1980.) • Sacri Monti (2003.) • San Gimignano (1990.) • Siena (1995.) • Sirakuza i Pantalica (2005.) • Su Nuraxi (1997.) • Crkva Svete Marije Milostive u Milanu (1980.) • Villa d'Este (2001.) • Trulli Alberobella (1996.) • Urbino(1998.) • Crteži doline Val Camonica (1979.) • Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto (Caltagirone, Catania, Militello in Val di Catania, Modica, Noto, Palazzolo Acreide, Ragusa, Scicli) (2002.) • Val d'Orcia (2004.) • Venecija i njezina laguna (1987.) • Verona • Vicenza i Paladijeve vile • Villa del Casale (1997.) • Vinogradarski krajolik Pijemonta: Langhe-Roero i Monferrato (2014.) • Veliki lječilišni gradovi Europe (Montecatini Terme) (2021.)
Talijanska zastava
Prirodna dobra (5)
Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe2) (2017.) • Dolomiti (2009.) • Etna (2013.) • Liparski otoci (2000.) • Monte San Giorgio3) (2003.)
Nematerijalna
svjetska baština (9)
Sardinijsko pastoralno pjevanje Canto a tenore (2009.) • Mediteranska prehrana5) (2010.) • Tradicionalno sicilijansko lutkarsko kazalište Opera dei Pupi (2008.) • Tradicionalna izrada violina u Cremoni (2012.) • Napuljski Pizzaiuolo (2017.) • Proslave procesija velikih struktura na ramenima (2013.) • Tradicionalni račvasti uzgoj loze zajednice na otoku Pantelleria (2014.) • Transhumanca (2019)6) • Praksa opernog pjevanja u Italiji (2023.)

1) Zajednička svjetska baština Italije i Vatikana   2) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1]  3) Zajednička svjetska baština Italije i Švicarske  4) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja   5) Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala  6) Zajedno s više zemalja 

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Valdobbiadene&oldid=6868746"