Prijeđi na sadržaj

Agrigento

Koordinate: 37°19′N 13°35′E / 37.317°N 13.583°E / 37.317; 13.583
Izvor: Wikipedija
Agrigento
Comune di Agrigento
Regija:Sicilija
Pokrajina:Agrigento (AG)
Koordinate:37°19′N 13°35′E / 37.317°N 13.583°E / 37.317; 13.583
Visina:230 m
Površina:244,57 km2
Stanovništvo:59,169 (31. ožujka 2012.)
Gustoća stanovništva:241,93 stan./km2
Poštanski broj:92100
Pozivni broj:0922
ISTAT-broj:084001
Svetac zaštitnik:Sveti Gerland
Agrigento na zemljovidu Italije
Agrigento
Agrigento
Agrigento na zemljovidu Italije
Službena stranica:comune.agrigento.it

Agrigento ili Agrigent (do 1927. poznat kao Girgenti na sicilijanskom) je grad u jugozapadnoj Siciliji, oko 4 km udaljen od obale; glavni grad istoimene pokrajine i biskupsko sjedište.

U okolici grada razvijena je poljoprivreda, rudnici sumpora i potaše, prehrambena industrija i turizam.

U Contradi Kaos, nedaleko od Agrigenta, rođen je dramatičar i dobitnik Nobelove nagrade za književnost – Luigi Pirandello.

Stari i Novi grad Agrigento

Povijest

[uredi | uredi kôd]
Panorama Agrigenta iz „Doline hramova”

Antičku koloniju (grčki: Akragas) osnovali su Dorani u 6. st. pr. Kr. Akragas je bio i rodno mjesto filozofa Empedokla.[1] God. 480. pr. Kr. Akragas je u savezu sa Sirakuzom kraj Himere pobijedio Kartažane. Kartažani razaraju grad 406. pr. Kr., a grad stradava i za punskih ratova. God. 210. pr. Kr. zauzimaju ga Rimljani i nazivaju ga Agrigentum (latinski).

U srednjem vijeku osvajali su ga Bizantinci, Saraceni (koji ga prozivaju Kerkent) i Normani koji su osnovali biskupiju i podigli velebne crkve u 13. st. i katedralu u Agrigentu (14. st.). God. 1860., stanovnici Agrigenta su oduševljeno podržali Garibaldija u njegovu pothvatu za ujedinjenjem Italije (Risorgimento).

U Drugom svjetskom ratu u Agrigentu se iskrcala američka vojska (srpanj 1943.). Agrigento je stradao u strašnim klizištima tla 1944. i 1966. god. u kojima su poginule tisuće ljudi.

Znamenitosti

[uredi | uredi kôd]
Arheološka zona Agrigento
Svjetska baština – UNESCO
}}
Država Italija
Godina uvrštenja1997.
VrstaKulturno dobro
Mjeriloi, ii, iii, iv
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:831

U Agrigentu se nalaze bogati arheološki ostaci, posebno iz doba antičke Grčke, poput zidina i sedam dorskih hramova iz 6. i 5. st. pr. Kr. poredanih na kamenoj terasi poznatoj kao „Dolina hramova” (Valle dei Templi). Dolina se od 1997. god. nalazi na UNESCO-ovom popisu svjetske baštine kao Arheološka zona Agrigento.

Pored Tezejeva hrama u Ateni i Herina u Paestumu, Konkordijin hram u Agrigentu je najbolje sačuvan grčki hram. On je jedan od posljednjih sagrađenih u Velikoj Grčkoj (Magna Graecia), a njegovom očuvanju pomogla je činjenica da je pretvoren u kršćansku crkvu 597. god., te se u njenoj okolici nalaze brojne katakombe.

Ostali hramovi su očuvani samo fragmentarno, zbog mnogih zemljotresa i odnošenja kamena za druge potrebe. Najveći je bio Hram Olimpijskog Zeusa koji je bio posvećen Bitci na Himeri 480. pr. Kr. Vjeruje se kako je on bio najveći dorski hram ikada izgrađen. Hramovi posvećeni Hefestu, Heraklu i Asklepiju, kao i svetišta Demetre i Perzefone (poznati kao hramovi Kastora i Poluksa) su uništeni u požaru koji su zapalili Kartažani 406. pr. Kr.

U okolici grada nalaze se i djela poput špiljskog Demetrinog hrama iznad kojeg je izgrađena crkva San Biagio, te helenistički nadgrobni spomenik znan kao „Theronova grobnica“ na koji je u 13. st. dodana crkva Svetog Nikole.

Od srednjovjekovnih građevina sačuvane su katedrala (14. st.) i crkva Svete Marije od Grka (13. st.) koja se nalazi na mjestu drevnog grčkog hrama, po čemu je i dobila ime.

Zbratimljeni gradovi

[uredi | uredi kôd]

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Pjesnik Pindar slavio je Akragas kao najljepši grad

Poveznice

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Agrigento
v • u
Svjetska baština u Italiji
Kulturna dobra (53)
Agrigento (Dolina hramova) (1997.) • Akvileja (1998.) • Amalfijska obala (1997.) • Arapsko-Normanski Palermo i katedralne crkve u Cefalù i Monrealeu (2015.) • Bazilika Svetog Franje Asiškog i povijesno staro središte Asiza (2000.) • Portici Bolonje (2021.) • Botanički vrt u Padovi (1997.) • Brežuljci prošeka Coneglianoa i Valdobbiadenea (2019.) • Caserta (Palača u Caserti, Vanvitellijev akvadukt, San Leucio) (1997.) • Castel del Monte (1996.) • Etruščanske nekropole Banditaccia i Monterozzi (2004.) • Cilento i Vallo di Diano (Paestum, Velia, samostan u Paduli) (1998.) • Cinque Terre, Portovenere i otoci (Palmaria, Tino i Tinetto) (1997.) • Crespi d'Adda (1995.) • Ferrara (1995.) • Povijesno središte Firence (1982.) • La Strade Nuove i kompleks Palazzi dei Rolli u Genovi (2006.) • Hadrijanova vila (1999.) • Ivrea, industrijski grad 20. stoljeća (2018.) • Langobardska središta u Italiji (Cividale del Friuli, Brescia, Castelseprio, Spoletu, Campello sul Clitunno, Benevento, Monte Sant'Angelo) (2011.) • Mantova i Sabbioneta (2008.) • Sassi i park crkava u stijenama Matere )1993.) • Medici vile i vrtovi (2013.) • Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća: Stato da Terra i zapadni Stato da Mar (2017.) • Torre Civica, Piazza Grande i Katedrala u Modeni (1997.) • Povijesno središte Napulja (1995.) • Padovanski ciklus fresaka iz 14. stoljeća (2021.) • Povijesno središte Pienze (1996.) • Katedralni trg u Pisi (1987.) • Pompeji, Herkulanej i Oplontis (Torre Annunziata) (1997.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa2) (2011.) • Raetinska pruga1) (2008.) • Ranokršćanski spomenici u Ravenni (Mauzolej Gale Placidije, Neonova krstionica, Arijanska krstionica, Nadbiskupska kapelica u Raveni, Nova bazilika Svetog Apolinarija, Teodorikov mauzolej, Bazilika svetog Vitalea i Bazilika Svetog Apolinarija u Classi) (1996.) • Rezidencije Savojske dinastije (1997.) • Povijesno staro središte Rima uključujući Baziliku sv. Petra izvan zidina 1) (1980.) • Sacri Monti (2003.) • San Gimignano (1990.) • Siena (1995.) • Sirakuza i Pantalica (2005.) • Su Nuraxi (1997.) • Crkva Svete Marije Milostive u Milanu (1980.) • Villa d'Este (2001.) • Trulli Alberobella (1996.) • Urbino(1998.) • Crteži doline Val Camonica (1979.) • Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto (Caltagirone, Catania, Militello in Val di Catania, Modica, Noto, Palazzolo Acreide, Ragusa, Scicli) (2002.) • Val d'Orcia (2004.) • Venecija i njezina laguna (1987.) • Verona • Vicenza i Paladijeve vile • Villa del Casale (1997.) • Vinogradarski krajolik Pijemonta: Langhe-Roero i Monferrato (2014.) • Veliki lječilišni gradovi Europe (Montecatini Terme) (2021.)
Talijanska zastava
Prirodna dobra (5)
Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe2) (2017.) • Dolomiti (2009.) • Etna (2013.) • Liparski otoci (2000.) • Monte San Giorgio3) (2003.)
Nematerijalna
svjetska baština (9)
Sardinijsko pastoralno pjevanje Canto a tenore (2009.) • Mediteranska prehrana5) (2010.) • Tradicionalno sicilijansko lutkarsko kazalište Opera dei Pupi (2008.) • Tradicionalna izrada violina u Cremoni (2012.) • Napuljski Pizzaiuolo (2017.) • Proslave procesija velikih struktura na ramenima (2013.) • Tradicionalni račvasti uzgoj loze zajednice na otoku Pantelleria (2014.) • Transhumanca (2019)6) • Praksa opernog pjevanja u Italiji (2023.)

1) Zajednička svjetska baština Italije i Vatikana   2) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1]  3) Zajednička svjetska baština Italije i Švicarske  4) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja   5) Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala  6) Zajedno s više zemalja 

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Agrigento&oldid=6844067"