Prijeđi na sadržaj

Venecijanska laguna

Koordinate: 45°24′47″N 12°17′50″E / 45.413055555556°N 12.297222222222°E / 45.413055555556; 12.297222222222 (WD)
Izvor: Wikipedija
Venecija s lagunom
Svjetska baštinaUNESCO
}}
Država
Godina uvrštenja1987. (11. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloi, ii, iii, iv, v, vi
Ugroženost
PoveznicaUNESCO:394
Koordinate45°24′47″N 12°17′50″E / 45.413055555556°N 12.297222222222°E / 45.413055555556; 12.297222222222 (WD)
Venecijanska laguna na zemljovidu Italije
Venecijanska laguna
Venecijanska laguna

Venecijanska laguna (talijanski: Laguna Veneta) je zatvoreni zaljev u venecijanskom zaljevu u Jadranskom moru u kojem se nalazi grad Venecija.

Zemljopisne odlike

[uredi | uredi kôd]

Venecijanska laguna proteže se od rijeke Sile na sjeveru do rijeke Brente na jugu, ima površinu od oko 550 km ². Od toga je oko 8% tvrdo i suho tlo, u to je uključena i Venecija i mnoštvo manjih otočića. Oko 11% površine je trajno pokriveno otvorenim vodama, i kanalima, dok se oko 80% površine sastoji se od blatnih pličina i slatina. Laguna je najveća močvara u Sredozemlju.[1]

Laguna je povezana s Jadranskim morem s tri ulaza: kod otoka Lido di Venezia (ulaz u Mestre i Veneciju), kod luke Malamocco i kod grada Chioggie. Laguna ima visoke oscilacije u razini vode, najekstremnije su za proljetnih plima poznatih kao Acqua Alta (talijanski: visoka voda), koje redovito poplave veći dio Venecije.

Venecijanska laguna je najveći ostatak jednog puno većeg sustava laguna i riječnih estuarija koji se je u doba Rima prostirao od Ravenne na jugu, do Trsta na sjeveru. U 5. st. i 6. st. na otoke u laguni je zbog sigurnosti bježalo romanizirano stanovništvo sjeverne Italije, pred provalama barbarskih naroda. Kasnije su u zaštiti lagune, uspjeli stvoriti moćnu Mletačku Republiku.

Pogled na otočić Torcello iz lagune

Laguna je geološki nastala negdje oko 7000.6000. pr. Kr. godina, kada je naglo topljenje leda poplavilo ravne obale gornjeg Jadrana. Taloženje riječnih sedimenata nadoknadilo je potapanje obale, a uzduž čitave morske obale oko ušća rijeke Po svi zaljevi i lagune, postupno su dobili pješčane sprudove prema otvorenom moru.

Današnja laguna je rezultat velikih ljudskih intervencija. U 15. i 16. stoljeću, Mlečani su počeli s velikim meliracionim radovima da spriječe pretvaranje lagune u močvaru, time su spriječili prirodnu evoluciju lagune. Crpljenje pitke vode za Venecijanski vodovod iz velikog podzemnog jezera slatke vode ispod Venecije od 19. stoljeća ubrzalo je potonuće grada Venecije u vode lagune.

Upravna podjela

[uredi | uredi kôd]

Teritorij Venecijanske lagune nalazi se gotovo u cijelosti unutar provincije Venecije i podijeljen je uglavnom između gradova: Venezia, Chioggia i Cavallino-Treporti, manji dijelovi pripadaju gradovima: Jesolo, Quarto d'Altino, Mira, Campagna Lupia. Nadležnost nad vodama u Laguni imaju Lučke kapetanije u Veneciji i Chioggi i Talijanski magistrat za vode.

Otoci lagune

[uredi | uredi kôd]

Izvorno mnogi otoci u laguni bili su močvarni, i nepogodni za ljudsko stanovanje, ali su postupno odvodnjom i kanaliziranjem voda, isušeni i kasnije naseljeni. Mnogi manji otoci u laguni su potpuno umjetni.

Pogled iz zraka na Venecijansku lagunu s bezbroj otočića i Venecijom u sredini
Otočić San Giorgio Maggiore

Najveći otoci venecijanske lagune su:

Ostali manji otoci lagune su:

Utvrđeni otoci

[uredi | uredi kôd]
  • Campalto
  • Buel del Lovo
  • Tessera
  • Carbonera
  • Campana o Podo
  • Ex Poveglia
  • Trezze
  • Fisolo

Nestali otoci

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Sylvia Poggioli (7. siječnja, 2008.) MOSE Project Aims to Part Venice Floods. Jutarnje izdanje, radio programa

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]