Karlovac je grad u središnjoj Hrvatskoj, 56 km jugozapadno od Zagreba i 130 km istočno od Rijeke. Smješten je na dinarskom rubu Panonske nizine, a upravo s karlovačkog područja počinje bregoviti i planinski dio prema Mediteranu.
Nalazi se na raskrižju važnih cestovnih i željezničkih pravaca iz Zagreba prema Rijeci i Splitu.
Uz mnogobrojne parkove i zelene površine, osobitost Karlovca su čak četiri rijeke koje prolaze kroz grad - Korana, Kupa, Dobra i Mrežnica.
Područje Grada Karlovca ima 59.395 stanovnika, od kojih na užem gradskom području živi njih 49.082 ( Popis 1990.). Po etničkoj strukturi bilo je 85.9 % Hrvata i 8.6 % [Srba].
Karlovac je relativno mlado naselje kojem se zna točan datum nastanka - 13. 07. 1579. godina. Osnovan je kao tvrđava poradi zaštite od turskih osvajanja, u ravnici na utoku Korane u Kupu, podno stare gradine Dubovac. Ime je dobio po osnivaču, austrijskom nadvojvodiKarlu II. Štajerskom (Carlstatt).[1] Građen je po zamisli idealnog renesansnog grada u obliku šesterokrake zvijezde sa središnjim trgom i ulicama koje se sijeku pod pravim kutom.
Od osnivanja do 1693. godine grad Karlovac bio je pod vojnom upravom, a tek tada dobija ograničenu samoupravu. Slobodnim kraljevskim gradom postaje 1776. godine.
Brzo je napredovao tokom 18. i 19. vijeka, ponajviše zahvaljujući velikom garnizonu, i tome što je bio sjedište Generalata južnog dijela Vojne krajine[2], sa puno visokih oficira, koji su imali novac, pa je uz njih procvjetala trgovina. Zbog tog je u Karlovcu djelovao prvi hrvatski profesionalni slikarVjekoslav Karas, osnovana prva muzička škola 1804. i
1854. proradila prva pivovara.[3] za usporedbu u Zagrebu je proradila tek 1892.
U 19. vijeku Karlovac se razvio i kao transprotni centar, za prekrcaj robe sa brodova na Kupi, u željezničke vagone prema Rijeci, pa je slovio za jedan od najbogatijih i najrazvijenijih hrvatskih gradova. O tome svjedoči i podatak kako su početkom 19. vijeka upravo Karlovčani plaćali najveći porez od svih hrvatskih gradova.
Karlovac je poprilično stradao za vrijeme rata u Hrvatskoj. U njemu se nalazio velik garnizonJNA, a u okolici se nalazila područja čije se, pretežno srpsko, stanovništvo opredijelilo za Republiku Srpsku Krajinu. Hrvatske snage su zauzele dio kasarni, a iz dijela se JNA povukla. No, grad je bio izložen svakodnevnom bombardiranju, a na rubnim područjima su se vodile žestoke borbe sve do potpisivanja sarajevskog primirja početkom 1992. godine. Godine 1993. je u gradu uništena pravoslavna crkva sv. Nikole. Sam grad je još u nekoliko navrata bio izložen povremenom bombaridranju, sve do Operacije Oluja u augustu 1995. kada je područje oko grada stavljeno pod hrvatski nadzor.
Karovac je do 1990-ih bio snažan industrijski centar, poznat po tvorniciJugoturbina, koja je nakon privatizacije devastirana. Uz Jugoturbinu imao je i čitav niz manjih tvornica koje su proizvodile široku paletu proizvoda, od obuće do pribora za jelo, većina ih je završila u bankrotu.
Boris Mutić , dugogodišnji sportski novinar, reporter i komentator, član sportske redakcije Hrvatske radiotelevizije
Alfred Krupa (stariji), (1915. - 1989.), istaknuti hrvatski slikar, ilustrator, grafičar, likovni pedagog, izumitelj, te sportski i kulturni djelatnik.
Gajo Petrović (1927. - 1993.), hrvatski filozof i liječnik
Vlado Starešinić, atletski veteran koji je istrčao ledeni maraton
Gojko Nikoliš (1911-1995.), liječnik i pisac, Narodni heroj Jugoslavije, napisao memoare "Korjeni, stablo, pavetina" i "Sava Mrkalj - povijest o jednom stradalniku".
Miroslav Brežan, svjetski poznati taekwando stručnjak primljen u kuću slavnih
Nedeljko Todorović, poznati meterolog i atletski sudac
Karlovac je u prošlosti bio poznat i kao jedan od kulturno najrodoljubivijih gradova u Hrvatskoj, o čemu svjedoče najstarija hrvatska glazbena škola, Prvo hrvatsko pjevačko društvo "Zora", te jedna od prvih čitaonica na hrvatskom jeziku.
Središnja kulturna institucija u gradu danas je Gradsko kazalište "Zorin dom", s bogatim dramskim, glazbenim i likovnim programom tijekom godine.
Gradski muzej Karlovac kao jedina lokalna muzejska ustanva definira svoje djelovanje u najširem mogućem opsegu nastojeći obuhvatiti sve aspekte pripadnog prirodno-kulturno-povijesnog krajolika. Svoj rad Gradski muzej ostvaruje kroz sljedeće odjele: - Prirodoslovni odjel - Arheološki odjel - Etnološki odjel - Kulturno-povijesni odjel - Povijesni odjel - Galerija “Vjekoslav Karas”
Djelatnost muzeja odvija se na sljedećim lokacijama: u zgradi na Strossmayerovom trgu 7, Galeriji “Vjekoslav Karas” u Šestićevoj ulici, u prostorima Branič kule na Starom gradu Dubovcu i u rodnoj kući obitelji Ribar u Vukmaniću.
Iako veličinom relativno malen, Karlovac je uvijek slovio za izrazito sportski grad, te je bio domaćin/suorganizator iznimno velikih međunarodnih sportskih događaja:
Svjetsko prvenstvo u košarci 1970. godine.
Europsko prvenstvo u košarci 1975. godine.
Univerzijada 1987. godine.
Svjetsko rukometno prvenstvo za žene 2003. godine.
U razdoblju između 1959. i 1974. godine, Karlovac je bio poznat i kao "grad košarke". U gradu je gostovala i odabrana selekcija NBA lige, s tadašnjim velikim zvijezdama poput Bill Russella.
Danas su nositelji gradskog sportskog života:
Odbojkaški klub Karlovac (prvoligaš, u posljednje vrijeme redovit sudionik europskih kupova)
Hrvatski rukometni klub Karlovac (prvoligaš)
Baseball klub Kelteks (osvajač europskog Kupa CEB 2006. godine)
Od pojedinaca, svakako treba istaknuti mladu tenisačicu Indire Akiki, jednu od najtalentiranijih hrvatskih tenisačica, prošlogodišnju polufinalisticu Orange Bowla u kategoriji do 14 godina.
Odlične rezultate postižu i veslači, te natjecatelji u različitim borilačkim sportovima.
Hrvatska
