Međimurska županija
Međimurska županija | |
|---|---|
 Zastava  Grb | |
 | |
| Država |  Hrvatska |
| Sjedište | Čakovec |
| Uprava | |
| • Župan | Matija Posavec (Nezavisni) |
| Površina | |
| • Ukupno | 729 km² |
| Stanovništvo (2021.) | 105.250 |
| • Gustina | 144/km² |
| Sajt | https://medjimurska-zupanija.hr/ |
Međimurje (Međimurska županija) je područje na krajnjem sjeveru Hrvatske. Zapadni dio dotiče obronke Alpa dok su središnji i istočni dio ravnica (Panonske nizine). Pokrajina graniči s državama Mađarskom i Slovenijom dok je veoma blizu treća država, Austrija.
Međimurje je počašćeno nadimkom Hortus Croatiae (Vrt Hrvatske). Neslužbeni grb kraja su ptica grlica i cvijet ljubičica (u dijalektu znan kao - fijolica).
Županija je podijeljena na 3 grada i 22 općine.
- Gradovi:
- Grad Čakovec
- Grad Mursko Središće
- Grad Prelog
- Općine:
- Općina Belica
- Općina Dekanovec
- Općina Domašinec
- Općina Donja Dubrava
- Općina Donji Kraljevec
- Općina Donji Vidovec
- Općina Goričan
- Općina Gornji Mihaljevec
- Općina Kotoriba
- Općina Mala Subotica
- Općina Nedelišće
- Općina Orehovica
- Općina Podturen
- Općina Pribislavec
- Općina Selnica
- Općina Strahoninec
- Općina Sveta Marija
- Općina Sveti Juraj na Bregu (sjedište Lopatinec)
- Općina Sveti Martin na Muri
- Općina Šenkovec
- Općina Štrigova
- Općina Vratišinec
Međimurje je najgušće naseljen dio Hrvatske. Na području veličine 729.5 km², često intimno zvanom Međimurje malo, u 131 naselja[1] živi 105.250 ljudi što rezultira gustoćom stanovništva od 144 osobe/km². Gradovi su Čakovec, koji je centar za promet, obrazovanje, privredu, sudstvo, administrativne aktivnosti, Prelog i Mursko Središće. U općini Čakovec živi 27,122 žitelja.
Stanovništvo županije je etnički ogromnom većinom hrvatsko (90%) Najbrojnije manjine su Romi 6,6 %, Slovenci 0,4 % i Albanci 0,2 %.[2]
Lokalna je demografija doživjela brzu promjenu u periodu između 1950 i 1975 godine kada je numerički dramatično pala veličina obitelji. Populacijski prirast je minimalan a nacionalnom okviru, stanovništvo ima tendenciju postepenog kretanja prema području Istre i gradu Zagrebu. Sezonska radna snaga se kreće u različitim smjerovima kao sto su Zagreb, Rijeka te ostala obalna područja Hrvatske. Svako veće središte ima osnovnu školu dok su u Čakovcu na raspolaganju gimnazija, druge srednje škole kao i Visoka učiteljska škola u Čakovcu (bivša Pedagoška akademija) za potrebe izobrazbe nastavničkog kadra.
Međimurje je stoljećima bilo pod velikim utjecajem, čak i sastavni dio Mađarske čija je kultura ostavila ogroman utjecaj u jezik u, glazbi i običajima. Medimurska hiža je mjesto gdje se može probati lokalna kuhinja, čuti lokalna pjesma i ples. Brojni su športski klubovi, (njih vise od 200), kao i klubovi na području planinarstva, lova, ribolova.
Područje je aluvijalna ravnica izmedu rijeka Mure i Drave. Obje rijeke poplavljaju i često mijenjaju tok. Zbog geoloških karakteristika i brojnih klizišta, Mura, koja izvire u Austriji, pomiče svoje riječno korito prema sjeveru. Izvor Drave je u Italiji. Osim podjele od drugih zemalja, rijeka razdvaja Međimurje od druge administrativne oblasti, (Varaždinske županije) na jugu. Najviša je točka vrh Mohokos s 344 m nadmorske visine, dok je ostatak područja nešto iznad 120-150m iznad razine mora. Kraj je s vremena na vrijeme pogoden potresima. Potres značajne snage pogodio je ovo podrucje 1880., dok je onaj 1736. bio katastrofalan, uništivši Čakovec a jos teže susjedni Šenkovec.
Od obradivih površina, 35000 ha se koristi za potrebe poljoprivrede. Korištene parcele su nažalost vrlo usitnjene (više od 21000), bez velike mogućnosti ekonomske iskoristivosti. 2759 ha su voćnjaci, 1100 ha vinogradi, (u brdovitom zapadu u okolici mjesta Štrigova, Lopatinec, Zasadbreg). Pašnjaci zauzimaju oko 10500 ha kao i područje šuma od kojih je najveća Murščak izmedu mjesta Domašinec i Donji Hrašćan.
Istočna je granica regije kod Legrada, uz ušće Mure u Drave i gdje se ulazi u administrativnu jedinicu (Podravsku županiju). Veći gradovi u okolici su Varaždin, Koprivnica, Bjelovar, Nagykanisza, Murska Sobota, Maribor i Graz.
- Klima je kontinentalna sa vrućim ljetima često popraćena olujama, te u pravilu veoma oštrim zimama.
Prve ljudske naseobine u ovom području mogu se pronaći u periodu mlađeg kamenog doba, prije otprilike 7 000 godina. Nije lako identificirati etničku strukturu ljudi iz tih perioda tako da o nalazištu iz neolitika (Ferenčica) pokraj Preloga, postoji samo legenda koja spominje loše, nasilne ljude. U periodu željeznog doba, plemena se mogu identificirati kao Kelti i Panoni kasnije porobljeni od legija Rimljana.
Sa prvim stoljećem nove ere Međimurje je spomenuto u spisima geografa Strabon a kao Insula intra Dravam et Muram, (otok između Drave i Mure). Danas centar, Čakovec spomenut je pod imenom Aquama ili grad sa mnogo vode pošto se mjesto nalazilo u području sa mnogo močvara i rječnih rukavaca.
Godina 1093 je godina utemeljenja Nadbiskupije u Zagrebu. Od tog doba regija je imala prisne veze sa novoosnovanim moćnim gradom a veze sa njim su ostale do danas unatoč mnogobrojnim vanjskim i pokušajima da se one unište. Tokom trinaestog stoljeća stvorene su lokalne jezgre nekih naselja koje poznajemo danas. Još u 1254, brzo po invazije Mongola 1242 godini stvorena je jezgra Preloga.
Grad Čakovec je dobio ime po Dimitrije Caku koji je početku trinaestog stoljeca podiže obrambene zidine koje su žitelji u 1328 godini prirodno imenovali - Čakijeva utvrda. Dekretom ispostavljenim od kralja Roberta 1333. godine, utvrđena je jezgra obznanjena kao središte važnije od ostalih mjesta. Grad je kasninije dobio na dar ban Stjepanu I. Lacković, član utjecajne obitelji Lacković. Brz razvoj grada počinje sredinom šesnaestog stoljeća pod porodicom Zrinski dok je posebna bila godina 1579 kada je utvrđenje napučeno obrtnicima i trgovcima dobilo pravo da trguje čime je pravno obznanjena gradska struktura te je Čakijeva utvrda postala - grad.
Međimurje je bilo pod vlašću različitih sila, zona sa velikim vojnim značajem izmedu Beča i Carigrada. Najznačajnije je doba pod vlašću Zrinskih ,(16. i 17. stoljeće) vojskovođa i intelektualaca koji su kraju doprinjeli materijano i duhovno. Nikola Zrinski, (1620 - 1664), naročito uspješanu borbi protiv Otomanskog Carstva biva proglašen generalom Hrvatske. Kasnije, Petar Zrinski, u sukobu sa politikom Austrije biva zatvoren, osuđen za veleizdaju i ubijen u 1671. Katarina Zrinski, takoder biva zatvorena i umire 1673.
Osim vojno-strateškog položaja, područje je bilo na raskršću puteva, mjesto trgovine, izmjene roba, razvoja obrta, ideja. Golemu je štetu pričinio gradu zemljotres u 1738. Obitelj Altan koja je u to doba posjedovala grad je mnogo radila na njegovoj obnovi, no 1741. požar dodatno ranjava grad. Od tog doba dvorac počinje gubiti na važnosti, dok grad sa ljudima i civilnim aktivnostima počinje bivati značajniji. Godine 1849., ban Josip Jelačić je oslobodio kraj od Mađara koji su tu vladali od 1671. 1860. kraj dobija prvu željezničku prugu, 1889. i drugu, a u 1893 uvedena je gradska električna rasvjeta.
1918 izbija ustanak protiv mađarske vlasti, pljačkaju se ratni bogataši, državni uredi, trgovci i plemstvo. Mađarsko oružništvo uz pomoć vojske i mornara koji su se vraćali u Ugarsku brzo guši pobunu te počinje sa strijeljanjem kako pljačkaša tako i nedužnih ljudi, hrvatskih domoljuba. Pošto srpska vojska nije htjela preći Dravu koja je bila službena linija razdvajanja, Narodno vijeće u Zagrebu je u dva navrata organiziralo operaciju protjerivanja Mađara iz Međimurja. Drugi pokušaj pod vodstvom Slavka Kvaternika bio uspješan.
U drugom svjetskom ratu, nakon što su sile Osovine godine 1941. okupirale tadašnju Kraljevinu Jugoslaviju, Međimurje je ponovno ušlo u sastav Mađarske. Godine 1945. su ga posjele sovjetske i bugarske trupe, a potom predale partizanima, pa je otada Međimurje dio Jugoslavije, odnosno Narodne republike Hrvatske. Godine 1991. je postalo dio samostalne Republike Hrvatske.
Međimurje je kao zasebna županija ustanovljeno zakonom 1992. godine, a 1993. su održani prvi izbori za županijsku skupštinu.
Većina je industrijskih postrojenja nekada bila bazirana na tekstilu i tvrtkama kao što su Međimurska trikotaža osnovana od strane židovske obitelji Graner, i Modeks iz Murskog Središća.
Međimurska je županija danas privredno oslonjena na mnoštvo industrijskih djelatnosti. Obuća se proizvodi u pogonima Jelen i Meiso. Metalno-preradivačka industrija je prisutna u pogonima Ferro-Preis, TMT, Tehnix dok je građevinarstvo u pogonima Tegra, Beton. Kemijska je industrija u Meplast u i Muraplast u. Zrinski je tiskarska i izdavačka kuća sa temeljima još u 16om stoljeću.
Kotoriba je poznata po nekadašnjoj tvrtki koja se bavila košaraštvom (košare, pleteni namjestaj i dr.) pod imenom Maltar i Drugovi. Kompanija, kasnije preimenovana Međimurjeplet je imala značajan utjecaj u lokalnoj ekonomiji tokom dvadesetog stoljeća i danas. Promet, komunikacija i trgovina sa tvrtkom (Trgocentar) su aktivnosti čija će važnost u budućnosti rasti.
Poljoprivreda je uvijek bila teod znacaja tako da su danas tu Agromeđimurje, Čakovečki Mlinovi, sa proizvodnjom i obradom žitarica te Vajda u području stočarstva i mesne industrije. I danas gotovo 6 500 ljudi ili 5.2 % službeno radi . Ratarstvo i stočarstvo) su dodatni izvor prihoda za više ljudi tako da direktni i indirektno je gotovo 12,7 % stanovništva, vezano za zemlju. Ta statistika stavlja regiju po agrarnim djelatnostima iznad nacionalnog prosjeka.
Industrija je razvijenija u centralnom i istočnom dijelu gdje se nalaze veća mjesta sa potrebnom radnom snagom te lokalnim tržištem. Otprilike 22 000 ljudi radi, a od toga 60 % u vecim tvrtkama. Prosječna mjesečna nadnica je u godini 2002 bila 2442 kune.
Sa početkom kasnih 60-ih i ranih sedamdesetih godina velik je dio radno sposobnog stanovništva,(17 000), zaposlen u zemljama kao što su Austrija, Njemačka, Švicarska. Ta je radna snaga bila i ostala nosilac napredka u vidu novih iskusava, znanja i novca koji je doprinuo razvoju kraja te se danas Međimurje se u okvirima Hrvatske smatra jednim od najrazvijenijih i najbogatijih područja.
Međimurje je jak trgovački i prometni centar koji povezuje zemlje centralne Europe (Mađarska, Austrija, Poljska, Češka) sa trgovačkim lukama i turističkim mjestima na obali. Južno, smješteni su u nizu gradski centri kao što su Varaždin, Zagreb, Karlovac, Rijeka. Kotoriba se ponosi prvom zgradom željezničke postaje, dio željezničke pruge u smjeru Budimpešta - Trst izgraden ovdje još u godini 1860. Druga je linija, u smjeru sjever-jug izgradena u 1889 povezujući Čakovec i Mursko Središće. Mostovi povezuju rijekama odvojena područja dok su mjesta efikasno povezana gradskim i prigradskim prometom sa centralnim Čakovcem . Suvremena autocesta povezuje granični prijelaz Goričan sa Madarskom i Jadranom. Kao raskršće puteva u svim smjerovima Međimurje djeluje dinamično i otvoreno. Radio stanice, tisak, telefon, ostale moderne komunikacije umogućuju efikasan prijenos informacija te razmjenu ideja sa ostatkom svijeta.
Hidroelektrične centrale na Dravi opskrbljuju lokalno i šire područje Hrvatske električnom energijom te omogućuju efikasnu kontrolu rječnog toka, irigaciju. Dvije brane su sagrađene u 1982 i 1989,(161 MW). Lokalni geotermalni izvori oko mjesta Vučkovec i Sveti Martin na Muri su nedovoljne snage da bi bili koristeni u energetske svrhe već služe kao rekreacijeki centri. Zlato je od pamtivjeka bilo pronalaženo u pijesku obiju rijeka no njegova se količina ispostavila nedovoljnom za eksploataciju pošto mu je koncentracija najčešće ne veća od 2.5-14.4 mg/m³.
Zemni plin i ulje, (nafta), otkriveni u ovi krajevima u 1856 godini u mjestima Selnica i Peklenica. Ime posljednjeg zapravo ima korijen od riječi pekel, (pakao), ime koje je lokalno stanovništvo dalo tamnozelenoj tekućinu čudnih svojstava koja je počela spontano izvirati na površini zemlje. Rezerve su bile procjenjene na oko 170 000 t. Prvi puta u periodu od 1886 do 1889 a kasnije u počecima 20-og stoljeća, sirovina se crpila i koristila za tadašnje znane potrebe. Sa otkrićem velikih svjetskih nalazista, energent je postao nerentabilan mada je bilo pokušaje da se crpljenje oživi. Danas samo moderan naftovod prelazi područjem Međimurja povezujući luku Omišalj na Kvarneru sa rafinerijom Lendava u Sloveniji.
U okolici Murskog Središća, (Peklenica i Lopatinec), pronađena su u 1921 nalazišta ugljen a. Eksploatirao seu u okviru poduzeća Kraljić i Majhen Co.. Po svršetku rata 1946 - 1972), proizvodnja je bila nacionalizirana pod imenom Medimurski Ugljenokopi .U tom dobu, iskopalo se nesto manje od 4 600 000 t ili nešto više od 2% od rezervi procijenjenih na 200 000 000 t . Pad cijena derivata nafte i benzina rezultirao je u neekonomičnosti eksploatacije. Danas bi zbog geološke strukture nalazišta ruda, za obnavljanje aktivnosti bio potreban kompleksniji pristup, velike dodatne investicije te tržište. Ti problemi za sada ne upućuju na rentabilnost potencijanog oživljavanja aktivnosti.
- Etnomusikolog Vinko Žganec iz mjesta Vratišinec sakupio je više od 15 000 lokalnih pjesama. Međimurje, zbog raznovrsnih utjecaja ima vrlo bogatu etnološku povijest i ostavštinu.
- U dvorcu Zrinskih nalazi se Muzej Međimurja sa 17 000 izložaka iz povijesti i etnologije. Tu je i izložba lokalnih slikara u galeriji Kralj.
- Selo Križovec je najvjerojatnije jedino mjesto na svijetu gdje se gromade ugljena izvlače sa dna rijeke Mure dok je Donji Vidovec mjesto gdje se i dan danas može vidjeti kako se u prošlosti tragalo za zlatom u pijescima rijeke Drave.
- U Čakovcu je aktivna Škola Animiranog Filma, (ŠAF), prisutna sa svojim animiranim filmovima na mnogobrojnim domaćim i svjetskim festival ima.
Udruga za zaštitu prirodne i kulturne baštine ZEO Nobilis u Međimurju djeluje od 1994. godine.
- Rudolf Steiner - osnivač antropozofije, nove waldorfske pedagogije, društveni reformator
- Lidija Bajuk - glazbenik
- Joža Horvat - pisac i putopisac
- Robert Jarni - nogometaš
- Ivan Novak - povjesničar
- Nikola Pavić - pjesnik
- Franjo Punčec - tenisač
- Ivan Ranger - slikar (freska)
- Josip Štolcer-Slavenski - skladatelj
- Vinko Žganec - folklorist
- Dragutin Feletar - geograf
- Dražen Ladić - nogometaš
- Od četvrtog stoljeća prije nove ere zna se za vodene mlinove izgrađene na rijekama. Kasnije su ih koristili Slaveni pa Ugari. Mnogi aktivni do prije 50ak godina a posljednji u Murskom Središću u ranim 1970-im godinama.
- Ignacije Szentmartony, Jezuit iz Kotoribe je bio kraljevski matematičar i astronom u Lisabon u te istrazivač Brazila pod krunom Portugalskog kralja u 1754.
- Barokne freske Ivana Rangera koje datiraju između 1776 i 1786 u kapeli Svete Jelene i crkvi Svetog Jeronima u Štrigovi su vrijedne videnja.
- Za ekspedicije u Afriku, (Henry Morton Stanley), u 1882 hrvatski istraživač Vladimir Lerman u državi Kongo na rijeci Kouilou otkriva vodopade te ih naziva Zrinski vodopadi.
- Das Lied der Deutschen, Himna Njemačke, koju je komponirao Joseph Haydn i koji je govorio hrvatski jezik, izvedena je iz pjesme poznate u Međimurju pod nazivom Stal se jesem. Neobično, pjesmu koja se smatra drugom himnom u Austriji komponirao je Franz von Suppe rodom iz Splita dok je tekst austrijske himne napisala unuka pjesnika Petra Preradovića, (Paula von Preradović).
- Prvi cjevovod u ovom dijelu Europe sagrađen je između Murskog Središća i Selnice u 1901. Proizvodnja zemnog ulja u to doba bila je na godišnjem nivou manjem od oko 7000 t.
- Nedelišće ima jednu od prvih tiskarskih preša u Hrvatskoj instaliranu u 1570 po odluci lokalnih vladara iz dinastije Zrinski. Čakovec ima posebno dobre odnose sa gradom Schrambergom u Njemačkoj u kojem radi velik broj lokalnog stanovnistva od početka sedamdesetih godina.
- ↑ „Opći podaci”. Međimurska Županija. Pristupljeno 29 rujan 2024.
- ↑ „Objavljeni konačni rezultati Popisa 2021.”. Državni zavod za statistiku. 22.09.2022.
