Ávila
„Ávila” preusmjerava ovdje. Za ostala značenja, v. Ávila (razvrstavanje).Ávila
Ávila de los Caballeros Ávila del Rey Ávila de los leales | |||
|---|---|---|---|
 | |||
|
|||
| Geslo: Una ciudad para todos... (španjolski: Jedan grad za sve) | |||
| Koordinate: 40°39′N 4°41′W / 40.650°N 4.683°W | |||
| Država |  Španjolska
| ||
| Autonomna zajednica |  Kastilja i León
| ||
| Pokrajina | Ávila | ||
| Obila | 5. st. pr. Kr. | ||
| Osnivač | Vetonci | ||
| Nazvan po | "Visoka planina" | ||
| Vlast | |||
| - Gradonačelnik | Miguel Ángel García Nieto (PP) | ||
| Površina | |||
| - Ukupna | 231,9 km² | ||
| Visina | 1182 m | ||
| Stanovništvo (2009.) | |||
| - Grad | 59.272 | ||
| - Gustoća | 226,87 stanovnika/km² | ||
| Vremenska zona | Srednjeeuropsko vrijeme (UTC+1) | ||
| - Ljeto (DST) | Srednjeeuropsko ljetno vrijeme (UTC+2) | ||
| Poštanski broj | 05001 - 05006 | ||
| Pozivni broj | +34 920 | ||
| Gradovi prijatelji | Vilanuèva d'Olt, Rueil-Malmaison, Teramo | ||
| Službene stranice http://www.avila.es | |||
Ávila de los Caballeros, Ávila del Rey ili jednostavno Ávila (latinski: Abila i Óbila) je grad u istoimenoj španjolskoj provinciji Ávili, pokrajina Kastilja i León. Stari dio Ávile nalazi se na UNESCOvom popisu svjetske baštine.
Grad se nalazi na 1,182 m iznad morske razine i najviše je središte provincije u Španjolskoj. Izgrađen je ravnom vrhu stjenovitog brda koje se uzdiže iznad ogoljenog krajolika. Krajolik je rezultat ekstremne klime dugih i teških zima i kratkih ljeta.
U rimsko doba (5. st. prije Krista) ovo područje je bilo naseljeno Vetoncima, koji su grad, jednu od svojih najjačih utvrda, nazvali Obila ("Visoka planina"). Ávila je možda i drevni grad poznat kao Abula, kojeg spominje Ptolomej u svojoj Geografiji (II. 6., 60) kao grad u iberijskoj regiji Bastetaniji. Abula se spominje kao jedan od prvih gradova u Hispaniji koja je bila pokrštena, i to zahvaljujući sv. Sekundu (San Segundo). No, Abula je možda južniji španjolski grad Abla.
Nakon osvajanja, Rimljani su je prozvali Abili i Abela. Nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva, Ávila je bio uporište Vizigota. U 10. st. osvojili su je Arapi koji je zovu Abili (آبلة). Tijekom konstantnih napada sjevernoiberijskih kršćanskih kraljevstava grad je ostao praktički nenaseljen. Ponovno je naseljen u 11. stoljeću nakon što je definitivno završeno kršćansko osvajanje ovih prostora za vrijeme Rajmunda Burgundskog.
Grad je doživio razdoblje prosperiteta pod katoličkim kraljevima početkom 16. stoljeća, i njihovim nasljednicima, Karlu V. i Filipu II., ali opet propada početkom 18. stoljeća, kada se populacija smanjila na samo 4.000 stanovnika.
| Stari grad Ávila s Extra-Muros crkvama | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
 Španija | |
| Registriran: | 1985. (9. zasjedanje) |
| Vrsta: | Kulturno dobro |
| Mjerilo: | iii, iv |
| Ugroženost: | no |
| Referenca: | UNESCO |
Stare zidine grada, koje dominiraju njegovom panoramom, sagrađene su od smeđeg granita oko 1090. god. Zidine sadrže osamdeset i osam kula i devet ulaza i još se nalaze u odličnom stanju.
U gradu se nalazi i gotička katedrala koja svojim utvrdbenim zidovima i dva masivna tornja više podsjeća na tvrđavu. Iako je prema predaji sagrađena 1107. god., vjerojatno je sagrađena u 13. ili 14. stoljeću. U njoj se nalaze mnoge zanimljive skulpture i slike, te iznimno vrijedan srebrni pyxis iz 1571. god. (Juán de Arfe).
Uz katedralu i maurski dvorac, grad sadrži još mnoštvo zanimljivih povjesnih i kulturnih građevina kao što su romaničke crkve iz 12. st. (San Vicente, San Pedro) i renesansna Don Diego del Águila iz 16. st. Romanička crkva sv. Petra (Iglesia de San Pedro) je započeta oko 1100. godine, gotovo u isto vrijeme kada i San Vicente izvan zidina. Njen najznamenitiji detalj je raskošna cistercijska rozeta na pročelju. Iznutra je trobrodna i tro-apsidalna, dok joj izvana dominira veliki kvadratični toranj iz istog razdoblja.
U gotičkom samostanu sv. Tome (Santo Tomás), koji je dala izgraditi kraljica Izabela I. Kastiljska 1482. god., nalazi se iznimno vrijedan nadgrobni spomenik kraljevića Ivana, jedinog njenog sina s kraljem Ferdinandom II., rad firentinskog kipara Domenica Fancellija.
U samostanu bosonogih karmelićanki (La Encarnación) iz 1515. godine, živjela je sveta Terezija Avilska, a sada je tamo bivša hrvatska glumica Edita Majić, koja ima redovničko ime Edita Marija od Križa. U samostanu su još i dvije Splićanke Mihaela od Raspete Ljubavi i Gabriela od Svetoga Lica.
Pored povijesnog središta grada, UNESCO-vu svjetsku baštinu predstavljaju i crkve izvan gradskih zidina (Extra-Muros) kao što su:
- Bazilika sv. Vincenta (Basílica de San Vicente) potječe iz 11. stoljeća i pored sv. Vincenta posvećena je njegovim sestrama Cristeti i Sabini. Započeta u romaničkom stilu, dovršena je tek dvjesto godina kasnije s gotičkim odlikama. Maestro Fruchel je ulestvovao u njezinoj izgradnji. Unutrašnjost ima oštre lukove na romaničkim osnovama. Kripta je posvećena Gospi od Soterraña.
- Pustinja sv. Segunda (Ermita de San Segundo) je romanička crkva iz 12. stoljeća čiji je najznamenitije pročelje južnog portala s arhivoltama i kapitalima ispunjenima životinjskim i biljnim motivima. Unutra je iznimno dobro sačuvan kip sv. Segunda kojega je od alabastera izradio Juan de Juni.
- Crkva sv. Andrije (Iglesia de San Andrés) je iz 11. stoljeća i ima jednostavni trobrodni plan. Središnja apsida se nastavlja izvan zidina i ukrašena je s motivima šahovnice. Iznutra je skromno ukrašena, ali glavna kapela posjeduje povijesne kapitele.
- Crkva sv. Ivana Krstitelja (Iglesia de San Juan Bautista) je romanička crkva koja je opsežno obnovljena u 16. stoljeću, i to u gotičkom stilu. Svetište i kapele u transeptu su izgrađene u renesansnom pleterskom stilu Juana Herrera. Krstionica na oltaru je kopija one u kojoj je krštena sv. Tereza Avilska.
-
Avilske zidine -
Alcazarska vrata -
Toranj Guzmanes -
Katedrala u Avili -
Crkva sv. Vincenta
- Sveta Tereza Avilska
- Izabela I. Kastiljska, Aragonska kraljica
- Ivan od Križa, katolički svetac
- Adolfo Suárez, španjolski premijer
