Klasicizam
Klasicizam se u umjetnosti općenito odnosi na visoko poštovanje klasičnog razdoblja, klasične antike u zapadnoj tradiciji, kao postavljanja standarda za ukus koje klasičari nastoje oponašati. U svom najčišćem obliku, klasicizam je estetski stav koji ovisi o principima utemeljenim u kulturi, umjetnosti i književnosti drevne Grčke i Rima, s naglaskom na obliku, jednostavnosti, proporciji, jasnoći strukture, savršenstvu, suzdržanim osjećajima, kao i eksplicitni apel intelektu.[1] Umjetnost klasicizma obično nastoji biti formalna i suzdržana: kako je primijetio Sir Kenneth Clark, Discobolus:
Ako se protivimo njegovoj suzdržanosti i kompresiji, jednostavno prigovaramo klasicizmu klasične umjetnosti. Nasilni naglasak ili naglo ubrzanje ritmičkog pokreta uništio bi one kvalitete ravnoteže i cjelovitosti kroz koje je zadržao svoj položaj autoriteta u ograničenom repertoaru vizuelnih slika do sadašnjeg stoljeća.
[2] Klasicizam, kako je primijetio Clark, podrazumijeva kanon široko prihvaćenih idealnih oblika, bilo da zapadni kanon koji je ispitivao u aktu, ili književne kineske klasike ili kinesku umjetnost, gdje je oživljavanje klasičnih stilova također ponavljajuća karakteristika.
Klasicizam je sila koja je često prisutna u post-srednjovjekovnoj Evropi kao i kulturama pod utjecajem evropske tradicije. Međutim, neki su se periodi osjećali povezaniji s klasičnim idealima od drugih, posebno doba prosvjetiteljstva, kada je neoklasicizam bio važan pokret u vizualnoj umjetnosti.[3]
Klasicizam u književnosti
[uredi | uredi izvor]Klasicizam je bio književni pravac koji je počeo nastajati još u vrijeme renesanse, a dostigao je svoj puni procvat u Francuskoj, Njemačkoj, Engleskoj i Rusiji tokom 17. i 18. vijeka, da bi u prvim decenijama 19. vijeka još uvijek ustrajao u nekim književnostima u vidu pseudoklasicizma (lažnog klasicizma). Najznačajniji predstavnici su bili:
Klasicizam u likovnim umjetnostima
[uredi | uredi izvor]Najznačajniji predstavnici
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Caves, R. W. (2004). Encyclopedia of the City. Routledge. str. 112.
- ^ Clark, The Nude: A Study in Ideal Form 1956:242
- ^ Walters, Kerry (septembar 2011). "JOURNAL ARTICLE Review". Church History. 80 (3): 691–693. doi:10.1017/S0009640711000990. JSTOR 41240671.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
