Alep
Alep
حلب Ḥalab | |
|---|---|
 | |
| Nadimak: Aš-Šahba ("Pepeljasti") | |
| Koordinate: 36°13′N 37°10′E / 36.217°N 37.167°E | |
| Država |  Sirija
|
| Oblast | Alepska oblast |
| Vlast | |
| - Načelnik oblasti | Lama Mi'mar |
| Površina | |
| - Urbano područje | 190 km2 |
| Visina | 379 m |
| Stanovništvo (2005.) | |
| - Grad | 2.490.751 |
| - Urbano područje | 2.301.570 |
| Vremenska zona | EET (UTC+2) (UTC) |
| - Ljeto (DST) | EEST (UTC+3) (UTC) |
| Pozivni broj | 963 21 |
| Karta | |
  Alep | |
Alep ili Halep (arap. حلب, Ḥalab) je grad u sjevernoj Siriji i sjedište provincije Alep, najnaseljenije u Siriji. Grad ima 2,3 milijuna stanovnika, što ga čini najvećim gradom u Siriji, ispred Damaska. Alep je jedan od najstarijih nastanjenih gradova u povijesti, a u prošlosti je bio poznat pod nazivima Khalpe, Khalibon, a Stari Grci su ga zvali Beroea (Veroea), Turci Halep, dok je u doba Francuskog mandata bio poznat kao Alep.
Nalazi se na strateškoj trgovačkoj točki između mora i Eufrata; izvorno se nalazio na nekoliko brežuljaka u velikoj plodnoj dolini rijeke Quweiq (قويق). Provincija Alep ima 16.000 km² površine i oko 3,7 milijuna stanovnika.
Danas je Alep jedno od glavnih kulturnih i vjerskih središta Levanta, a njegovo drevno središte je upisano na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji još 1986. godine. God. 2006. izabran je za arapski glavni grad kulture[1].
Za Alep se tvrdi da je najstariji u kontinuitetu nastanjeni grad svijeta, mada se za istu titulu vatreno bori i Damask. Iskapanja kod Tel Karamela (25 km sjeverno od središta grada) su dokazala da je ovo područje bilo naseljeno još u 11 tisućljeću prije Krista, što ga čini najstarijim naseljem na svijetu (dvije tisuće godina starije od Jerihona)[2]. Također, naselja južno od Alepa, Tel as-Sauda i Tel al-Ansari, su bila naseljena još u kasnom 3 tisućljeću pr. Kr. To je vrijeme kada se prvi put spominje i Alep kao trgovačko i vojno središte, na klinastom pismu u glinenim pločicama iz mezopotamske Eble[3] Taj kontinuitet naseljenosti se dogodio vjerojatno zbog strateškog položaja Alepa na trgovačkom putu između Sredozemlja i Mezopotamije.
Grad je dugo zadržao gospodarsku važnost kao posljednji grad na Putu svile koji je ovdje završavao nakon dionice kroz središnju Aziju i Mezopotamiju.
Tijekom osmanske vladavine, Alep je bio treći grad po veličini, odmah iza Istanbula i Kaira. God. 1869., otvorenjem Sueskog kanala trgovina je skrenuta s putova prema Alepu i započelo je njegovo propadanje. Nakon propasti Osmanskog carstva, krajem Prvog svjetskog rata, Alep je izgubio svoju glavnu prometnicu, sjevernu željezničku prugu koja ga je spajala s Mosulom, koja je pripala Turskoj. 1940-ih izgubio je i vezu s morem kada su Antiohija i Aleksandreta pripale također Turskoj. Naposljetku je izolacija Sirije posljednih desetljeća još pogoršala situaciju u gradu, iako je možda to jedan od razloga što je tako dobro sačuvan Stari grad.
Danas Alep doživljava svojevrsni preporod i bilježi se napredak u svakom području, od kulture do gospodarstva i turizma.
| Drevni Alep | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
| Sirija | |
| Registriran: | 1986. (10. zasjedanje) |
| Vrsta: | Kulturno dobro |
| Mjerilo: | iii, iv |
| Ugroženost: | no |
| Referenca: | UNESCO |
Usprkos fizičkoj blizini Damaska, Alep ima osobit identitet, arhitekturu i kulturu, koji su oblikovani njegovom bogatom poviješću i geografskim položajem. Kako je Alep građen tijekom valdavine mnogih kultura i naroda, često pod opsadom, svaki narod je u gradu gradio društvene i gospodarski odvojene četvrti koje imaju svoje vjerske i etničke odlike.
Stari grad je odvojen od novijeg kružnim zidinama dugim 5 km, s devetora vrata. On pokriva područje od 3.5 km² i danas u njemu živi oko 120.000 stanovnika. U središtu dominira velika srednjovjekovna utvrda, Alepska citadela, koja je izgrađena na mjestu negdašnje akropole i izdiže se 50 m iznad grada. Iako ima dijelova iz 1. tisućljeća pr. Kr., većinom je iz 13. stoljeća. Nur ad-Dinova Medresa Halauije iz 1124. godine izgrađena je na mjestu bizantske Katedrale sv. Helene iz 6. stoljeća. Kulturni centar Al-Šibani iz 12. stoljeća je danas mjesto franjevačke crkve i škole.
Velika alepska džamija (Jāmi‘ Bani Omayya al-Kabīr) započeta je 715. godine za vrijeme vladavine omejidskih kalifa Velida I. i Sulejmana, a dovršena je tek od 1158. god. za Nur ad-Dina, i obnovljena je nakon mogolskog pustošenja 1260. godine. Džamijom dominira 45 metara visok toranj koji je izgrađen od 1090.-92., za vrijeme seldžučkog sultana Tutuša I. i smatra se najznačajnijim srednjovjekovnim spomenikom u Siriji[4]. U džamiji se nalazi i grobnica Zaharije, oca Ivana Krstitelja.
Četvrt Dždeida, sjeverozapadno od starog grada, je jedna od najboljih primjera neovisne četvrti u Alepu. Izgradili su je kršćanski stanovnici koji su se iselili iz grada nakon što su ga je uništila vojska Timura Velikog (1420.). Stanovnici četvrti Dždeida su većinom bili posrednici u trgovini između stranaca s trgovcima iz Alepa.
Sokak Medina je najduža natkrivena tržnica (sokak) na svijetu (13 km)[5], a u njoj se trgovalo luksuznom robom poput svile iz Irana, začina i pigmenata iz Indije i kave iz Damaska. Pored nje u Alepu su se nalazile i brojni drugi sokaci (više od 20) koji su ime dobivali prema robi koja se tu trgovala, ili prema zanatima koji su se u njima nalazili, te mnogi karavan-saraji. Većinom potječu iz 14. stoljeća kada je Alep bio trgovačko središte trgovaca iz Levanta, Europe, Mezopotamije, Egipta, pa čak i Kine.
.jpg)
-
Ostaci maronitske bazilike -
Alepska citadela -
Toranj Velike alepske džamije -
Gradska vrata Kinasrin iz 1256. god. -
Model Sokaka Medina -
Škola i crkva Al-Šibani -
Karantena Bimaristan Argun iz 1354. god. -
Osmanska džamija Kusruvija
Alep ima ugovore o partnerstvu sa sljedećim gradovima:
- ↑ Alep kao arapski glavni grad kulture 2008. (arap.) Posjećeno 11. travnja 2011.
- ↑ R.F. Mazurowski, "Pre- and Protohistory in the Near East: Tell Qaramel (Syria)", Članak na stranicama Poljskog centra za Arheološko istraživanje Sredozemlja, Varšavsko sveučilište, 21. lipnja 2007. (en) Posjećeno 12. travnja 2011.
- ↑ Encyclopedia Britannica 2010.
- ↑ Russ Burns, Monuments of Syria, 1999., New York, London. str. 35.
- ↑ Stari sokaci u Alepu {{{1}}} Posjećeno 13. travnja 2011.
- Lynn Simarski, 'The lure of Aleppo" history and architecture (en)
- Armenci u Alepu
- Sveučilište u Alepu
- Fotografije
- Lynn Simarski, 'The lure of Aleppo" history and architecture.
- Armenian history and presence in Aleppo
- University of Aleppo
- [https://web.archive.org/web/20190114074243/https://aleppocitadelfriends.org/ Arhivirano 2019-01-14 na Wayback Machine-u Aleppo Citadel Friends - Local non-profit with information on old city and citadel.] Arhivirano 2019-01-14 na Wayback Machine-u
- A walk through Aleppo Arhivirano 2007-09-29 na Wayback Machine-u from a travelogue[mrtav link], with pictures Arhivirano 2007-09-29 na Wayback Machine-u (2006).
- Fotografije
- A large picture gallery about Aleppo, sorted after the old, the modern city and the souk.
- Citadel of Aleppo, inside and outside.
- A collection of pictures made in 2003 on Aleppo (a mosque, the Citadel, the souk).
- Pictures of Aleppo
- Lokalni
- 'Ittihad club of Aleppo" forum for local sport and Aleppo community . Arhivirano 2018-08-10 na Wayback Machine-u
- 'Jalaa Club of Aleppo" local basketball team and rivals of Ittihad . Arhivirano 2007-09-28 na Wayback Machine-u
| Drevni grad Alep • Drevna sela sjeverne Sirije • Drevni grad Bosra • Drevni grad Damask • Krak des Chevaliers i Saladinova citadela • Palmira |  | |