Idi na sadržaj

Vicia faba

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Vicia faba
(Bob)
Ilustracija organa boba
Ilustracija organa boba
Sistematika
CarstvoPlantae
DivizijaMagnoliophyta
RazredMagnoliopsida
RedFabales
PorodicaFabaceae
PotporodicaFaboideae
RodVicia
VrstaV. faba
Dvojno ime
Vicia faba
L.

Vicia faba bos. bob je jednogodiišnja biljka, cvjetnica iz porodice Fabaceae (mahunarke ili leguminoze).

Bob je jednogodišnja biljka koja naraste I do 1m. Ima nerazgranate, šuplje, četvrtaste i uspravne stabljike. Listovi su mesnati, plavičastozeleni s lisnom drškom, koja se produžava u zašiljeni vrh sa 2-3 para sjedećih jajastih listića. Zalisci su krupni i srcasti. Cvasti sadrže 2-4 krupna leptirasta bijela i mirišljava cvijeta. Mahune su u početku uspravne, kasnije viseće. Na poprečnom presjeku su okrugle, duge oko 8 – 20 cm, a široke i oko 1–2 cm. Mlade su zelene, a zrele tamnomrke, kožaste, iznutra pregrađene poprečnim zidovima, sadrži 2-7 graholikih do 3 cm velikih sjemenki. Sjemenke su relativno krupne (u odnosu na ostale mahunarke), a u ishrani se koriste u slično kao i grah.[1][2][3]

Bob se uzgaja na bogatim tlima, sa dosta vlage. Sije se u drugoj polovini marta. Branje zrna obavlja se, kada većina mahuna pocrni. U balkanskim zemljama se uglavnom bere i priprema dok je još zelen.

Prema težini sjemenki, sorte se dijele na:

  • sitnosjemene (masa 1.000 sjemenki 300-650 grama),
  • konjski bob (masa 1.000 sjemenki 650-800 grama),
  • krupnosjemeni (masa 1.000 sjemenki 800-1200).

U Starom svijetu uzgaja se preko 100 varijeteta boba, dok se u Sjevernoj Americi i Kanadi bob relativno malo uzgaja.

Upotreba

[uredi | uredi izvor]

Bob se koristi kao povrće. Kao hrana se koriste mlade mahune ili sjemenke, bogate hranjivim tmaterijama. Tako 100 grama zrelog sirovog sjemena, naprimjer, sadrži preko 25 grama bjelančevina, ugljikohidrate, vlakna i minerale. Svježa ili silirana stabljika služi kao stočna hrana.

Bob je bogat aminokiselinom L-dopa, koja je prekursor dopamina pa se preporučuje oboljelima od Parkinsonove bolesti, pošto njihov organizam slabo proizvodi ovu supstancu.

Bob, zrele sirove sjemenke
Hranjiva vrijednost po 100g
Energija1425 kJ
Ugljikohidrati58.29 g
Vlakna25 g
Masnoće1.53 g
Bjelančevine26.12 g
Voda11 g
Tiamin (Vit. B1)0.555 mg (43%)
Riboflavin (Vit. B2)0.333 mg (22%)
Niacin (Vit. B3)2.832 mg (19%)
Vitamin B60.366 mg (28%)
Folna kiselina (Vit. B9)423 μg (106%)
Vitamin C1.4 mg (2%)
Vitamin K9 μg (9%)
Kalcij103 mg (10%)
Željezo6.7 mg (54%)
Magnezij192 mg (52%)
Mangan1.626 mg (81%)
Fosfor421 mg (60%)
Kalij1062 mg (23%)
Natrij13 mg (1%)
Cink3.14 mg (31%)
Link to USDA Database entry
Procenti su relativni u odnosu na američke preporuke za dnevne potrebe odraslih osoba.
Izvor: USDA baza podataka za namirnice

Historija

[uredi | uredi izvor]

Postoje pouzsadni dokazi da se bob uzgaja još od kasnog neolitika, vjerojatno prvo u Alžiru ili u jugozapadnoj Aziji, a kasnije u željeznom dobu, već je poznat širom Evrope. Bio jedna od najvažnijih namirnica mediteranske civilizacije]], posebno Starih Grka i Rimljana. Prije nego što je grah donesen iz Amerike u Evropu, (prije 16., 17. stoljeća) variva slična onim koja se danas prave od graha, pripremana su od boba.

Danas se bob najviše uzgaja u Kini, Etiopiji, Iranu, Egiptu i dr.

Galerija

[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Simpson, Michael G. (2011). Plant Systematics. Academic Press. ISBN 0-08-051404-9.CS1 održavanje: ref=harv (link)
  2. ^ Dahlgren, R.M.; Clifford, H.T.; Yeo, P.F. (1985). The families of the monocotyledons. Berlin: Springer-Verlag. ISBN 978-3-642-64903-5. Pristupljeno 10. 2. 2014.CS1 održavanje: ref=harv (link)
  3. ^ Raven P. H., Johanson G. B. (1999). Biology. WCB/McGraw–Hill, New York.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]