Vitez (Bosna i Hercegovina)
| ||
| ||
| Entitet | Federacija Bosne i Hercegovine | |
| Kanton/županija | Srednjobosanski | |
| Sjedište | Vitez | |
| Načelnik | Tomislav Bošnjak MatićHDZ BiH | |
| Površina | 159 km² | |
| Stanovništvo - Ukupno - Gustoća |
27.859 (2013.) 171/km² | |
Vitez je grad i općina u srednjoj Bosni, u Bosni i Hercegovini. Administrativno pripada Srednjobosanskom kantonu Federacije BiH.
Općina Vitez je prostor koji se proteže u geografskom središtu Bosne i Hercegovine. Vitez je smješten u centralnom dijelu doline rijeke Lašve, koja se proteže od jugoistočnih padina planine Vlašić do Busovače. Ova se dolina formirala na 390-480 m nadmorske visine. Od sutjeske Lašve poslije Travnika, pa do sutjeske prije Kaonika, Lašvansko polje dugo je oko 17 km, a širina mu je različita i iznosi prosječno 3 km. Vitez je udaljen od Sarajeva 80 km, a od Zenice 12 km. Najniže naseljeno mjesto, i to uže gradsko područje, nalazi se na nadmorskoj visini od 415 metara, a najviše viteško naselje, selo Zaselje, nalazi se na 700 metara nadmorske visine.
Klima je izrazito kontinentalna. Temperatura se zimi spušta i do -28 stupnjeva Celzijevih, a ljeti dostiže i do +36 stupnjeva Celzijevih.
Prema popisu iz 1991. godine ovdje je živjelo 27.728 stanovnika, od čega 12.679 Hrvata, 11.471 Bošnjak, 1.502 Srbina, 1.362 Jugoslavena, te 714 ostalih. Danas u Vitezu živi znatno više Hrvata nego prije rata. Oni su uglavnom doselili iz susjednih opština.
Ahmići, Bila, Brdo, Buhine Kuće, Bukve, Čardaci, Divjak, Donja Dubravica, Donja Večeriska, Dubravica, Fatine vodice (Fatina vodica), Gaćice, Golubovica, Gornja Večeriska, Grbavica, Jardol, Kratine, Krčevine, Krtine, Kruščica (Krušćica), Lupac, Ljubić, Mali Mošunj, Nadioci, Nova Bila, Orlac, Pirići, Počulica, Podcrkavlje, Preočica, Prnjavor, Plavac, Putkovići, Raščevac, Rijeka, Sadovače, Sivrino Selo, Sofa, Stara Bila, Šantići, Tolovići, Veliki Mošunj, Vitez, Vraniska, Vrhovine, Zabilje, Zabrđe, Zaselje.
Vitez kao grad nastaje poslije Drugog svjetskog rata, kad ovo naselje doživljava svoj puni procvat. No, susret s povješću viteškog kraja započeo je davno već u mlađem kamenom dobu (neolitu). Prva naselja iz ovog perioda pripadala su poznatoj butmirskoj kulturnoj grupi, dok su arheološkim ispitivanjima pronađena i naselja iz brončanog doba.
S Ilirima kao autohtonim stanovništvom, te s Rimljanima koji početkom naše ere osvajaju balkanske prostore i viteški, odn. lašvanski kraj, ulazi u povijesni period i pod višestoljetni utjecaj rimske antičke civilizacije. Po sačuvanim ostacima vidi se da je ovaj kraj u antičko doba bio dobro naseljen i da već tada možemo računati s nastankom prvih gradskih naselja na ovom prostoru.
U velikoj seobi naroda od 4.-7- stoljeća u ove krajeve doseljavaju se i Slaveni, no iz ranih stoljeća njihovog boravka ovdje nemamo nikakvih svjedočanstava osim po koji komad zemljane posude, nađen na ilirskim ili rimskim kućištima. U pisanim se povijesnim spomenicima župa Lašva spominje za vlasti bana Mateja Ninoslava (1232.-1250.) i to u jednoj povelji ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV. od 20. travnja 1244. godine.
U vrijeme bana Stjepana Kotromanića izvršen je popis samostalne bosanske vikarije koja se tada dijelila na 7 okruga i tom prilikom se u bosanskom okrugu navode franjevački samostani u Sutjeskoj, Visokom, Olovu i Lašvi. U svojoj povelji od 12.3. 1380. godine kralj Tvrtko I. daruje knezu Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću naslov velikog vojvode i uz to tri sela u župi Lašva: Trebušu, Lupnicu i Bilu.
Godine 1463. srednjovjekovna bosanska država pala je pod tursku vlast. Gine i posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević, te započinje prihvaćanje islama jednoga dijela kršćanskog stanovništva. Turski putopisac Evlija Čelebija tri puta spominje Vitez kao kasabu, ali ne daje nikakve druge podatke. U tadašnjoj nahiji Lašve 1528. godine spominje se Mošunj, Preočica, Zaselje, a Večeriska se spominje još 1469. godine. Polovicom 17. stoljeća postojala je i redovita pošta Travnik-Carigrad, pa je u Vitezu pored hanova morala postojati i poštanska postaja za izmjenu brzih tatarskih konja. Prema opisu austrijskog časnika Božića iz 1785. godine hanovi su se nalazili u Vitezu i Biloj, a za Vitez je rakao da ima 18 kuća. Početkom 19. stoljeća Ivan Franjo Jukić naziva Vitez čas selom, čas varošicom.
Godine 1878. Vitez je, kao i ostatak BiH, potpao pod vlast Austro-Ugarske. Godine 1918. postaje dijelom Kraljevine SHS.
Za vrijeme drugog svjetskog rata, nakon napada sila Osovine na Jugoslaviju, Vitez je 1941. godine potpao pod vlast NDH. Vitez su 18.6. 1943. nakratko zauzele partizanske snage, da bi nakon žestokih borbi konačno stavile pod svoj nadzor 20.10. 1944.
U socijalističkoj Jugoslaviji je područje Viteza počelo prosperirati kada je Titova vlada, bojeći se invazije Istočnog bloka nakon raskida sa Staljinom, donijela odluku da se u unutrašnjosti BiH sagrade strateški važna industrijska postrojenja. Za Vitez je određeno da se u njemu sagradi tvornica eksploziva, što je započeto 1950. godine. To je predstavljalo početak razvoja kemijske industrije u Vitezu.
Na početku rata u BiH, Vitez je, zbog beznačajnog postotka srpske manjine i relativne udaljenosti od linije fronte, bio pošteđen razaranja. Međutim, s vremenom su počele napetosti između hrvatske i bošnjačke etničke zajednice, a posebno su se intenzivirale zbog neriješenog pitanja hoće li strateški važnim tvornicama i skladištima eksploziva i ratne opreme raspolagati Armija BiH ili HVO. Početkom 1993. su te napetosti eskalirale u krvavi oružani sukob, pri čemu su počinjeni velki zločini nad civilnim stanovništvom, od kojih je najpoznatiji masakr u Ahmićima te pokoljem u Križančevom selu. Taj se sukob formalno završen Washingtonskim sporazumom 1994. kojim je Vitez postao dijelom Srednjobosanskog kantona u Federaciji BiH.
Nakon Drugog svetskog rata i uspostave nove vlasti na području općine djeluju poduzeća drvne industrije, industrije građevinskog materijala i šumarstva, dok veliki dio stanovništva živi od poljoprivrede, odn. stočarstva. Tvornica za impregnaciju drveta u Vitezu je dugo vremena radila u sastavu državnih željeznica. Od 1952. godine poslovala je kao samostalna privredna organizacija, a od 1962. godine poduzeće "Impregnacija" posluje u sastavu ŠIP Sebešić kao jedan od pogona za preradu drveta. Obuhvaća postrojenja za impregnaciju drveta kapaciteta oko 36.000 m³ i pilanu kapaciteta do 50.000 m3 drveta godišnje.
Razvoj Viteza u periodu socijalističke Jugoslavije vezan je uz kemijsku industriju. Naime, 3. srpnja 1950. godine, rješenjem predsjednika Vlade FNRJ osnovano je u Vitezu poduzeće "202", koje je kasnije dobilo naziv Poduzeće kemijske industrije "Slobodan Princip Seljo". U pogonima ovoga poduzeća proizvode se namjenski proizvodi, raketni baruti, flegmatizatori, antifriz, zatim privredni eksplozivi i štapin, a formira se i treća proizvodna jedinica ("Sintevit") čiji su proizvodni programi PVC-granulati, ekstruzija i prerada od PVC materijala, izrada ambalaže i ostalih proizvoda od visokotlačnog polietilena, ploča od termoplasta i sl. Ovo poduzeće danas egzistira jedinstveno i pod nazivom Poslovni sustav "Vitezit".
Svakako, kad se govori o gospodarstvu Viteza, neophodno je spomenuti i privatna poduzeća koja se pojavljuju koncem osamdesetih godina. Među tim poduzećima najbrži razvoj bilježi PP "Rajković" koje prerasta u danas poznatu i renomiranu tvrtku "Economic" d.d. Vitez. Među privatnim poduzećima veliki značaj ima i građevinsko poduzeće "Horizont" vlasnika Mirka Bobaša.
Poduzeće "FIS" izrasta iz caffe bara "FIS" i videoteke istoga imena. Ovo je poduzeće jedno od najpoznatijih u prometu roba široke potrošnje, a vlasnik Pero Gudelj poznati je Viteški poduzetnik i čovjek koji je bio među prvim vlasnicima kablovske televizije u bivšoj Jugoslaviji.U Vitezu se nalazi kompleks Vodeni park "Ribica" . Značajno je spomenuti i poduzeće "Mlakić" koje se bavi proizvodnjom građevinske stolarije i prometom stolarskih okova.
- Roberto Soldić (MMA borac)
- Marko Martinović Car (poznati književnik)
- Pero Gudelj (poznati privrednik, vlasnik FIS-a)
- Senad Galijašević alias Senad od Bosne alias Senna M (poznati muzičar i muzički producent)
- Zlatan Bajramović (poznati fudbaler BH reprezentacije i FC Schalke 04)
- Anto Rajković (bivši fudbalski reprezentativac SFRJ, trener)
- Suad Salkić (dvostruki ukupni pobjednik kviza "Brojke i Slova")
- Saša Skenderija (poznati pjesnik, živi u SAD)
- Tarik Hodžić (prvi BH predstavnik na Olimpijadi u Atlanti 1996.)
- Ankica Oprešnik (slikarica, grafičarka, rođena u Vitezu, živjela u Novom Sadu)
- Davor Badrov (pjevač)
- Haris Mujezinović (košarkaš reprezentacije BiH)
- Jozo Kafadar (poznati privrednik)
- Nisvet Hrustić (režiser)
- Ivana Mlakić (bh. rukometna reprezentativka)
- Velimir Vidić (nogometaš)
- Goran Biljaka (rukometaš)
- Elvedin Varupa (nogometaš)
- Nedim Bektaš (karatista)
- Mirnesa Bektaš (karatistkinja)
- Edin Bektaš (karatista)
- Sveta gora Kalvarija
- Etno selo Čardaci
- Vodeni park Ribica
Dolina sreće Nadioci
- Općina Vitez
- vitez.ba
- vitez.info
- Radio Vitez
- FIS d.o.o. - Vitez
- Pravni fakultet Sveučilište u Mostaru-Vitez Arhivirano 2013-06-16 na Wayback Machine-u
- Economic d.o.o
- Vitežani Sjeverne Amerike Arhivirano 2007-07-05 na Wayback Machine-u
