Grgur Karlovčan
Grgur Karlovčan (Kalinovac, 11. ožujka 1913. - Stara Gradiška, 29. rujna 1942.), hrvatski književnik
Grgur Karlovčan rodio se u Kalinovcu, učiteljsku školu je polazio u Pakracu i Zagrebu a završio je 1934. godine u Karlovcu. Zbog svojih ljevičarskih ideoloških pogleda bio je često isključivan iz škole te uhićivan. Kao učitelj službovao je u Hercegovini. Od 1935. godine učiteljevao je u Tasovčićima a 1938. godine položio je učiteljski ispit u Cetinju. U Tasovčićima je sudjelovao u utemeljivanju i radu Narodne čitaonice te bio zaslužan za osnutak društva Seljačko kolo i mjesne knjižnice.[1] Od 1939. do 1941. godine i premještaja u Cazin studirao je na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu. Bio je sudionik NOP-a. Zatočen je kao komunist i partizanski agitator a ubijen je nakon pokušaja bijega iz logora u Stara Gradiška.
Pisao je izrazito socijalno intoniranu poeziju i prozu o teškom životu Hercegovaca i društvenim sukobima prije 2. svjetskog rata. Prve stihove objavljuje u časopisu Mladost (1929, 1931–33), a pjesme, pripovijetke i crtice u periodicima Selo i grad (1932–33), Snaga (1932), Glas (1933), Hrvatska revija (1933–34, 1941), Kronika (1933), Dani i ljudi (1935–36, 1941), Književnik (1937–38), Naša stvarnost (1938) i Izraz (1939–40).[1] Roman "Natopljene brazde" (1939.) donosi motive iz podravskog života.
- "Srce nad ravnicom", Đurđevac, 1933., 1968.
- "Natopljene brazde", Zagreb, 1939.
- "Lice dana", Zagreb, 1940.
- "Pjesme i proza", Zagreb, 1946.
- "Sabrana djela", Đurđevac, 1978.
- "Izabrana djela, Pet stoljeća hrvatske književnosti", 136. Zagreb 1991, 457–519.
- ↑ 1,0 1,1 Hrvatski biografski leksikon: Karlovčan, Grgur Preuzeto 3. veljače 2011.
