Idi na sadržaj

Muzej

Uredi veze
S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Muzej (od starogrčkog . μουσείο[ν], musío - sjedište Muza) je ustanova posvećena izlaganju i očuvanju kulturno značajnih predmeta. Mnogi muzeji imaju izložbe ovih predmeta koje su javno izložene, a neki imaju privatne kolekcije koje koriste istraživači i stručnjaci. U poređenju sa bibliotekom, muzej ima mnogo širi spektar predmeta i obično se fokusira na određenu temu kao što su umjetnost, nauka, prirodna historija, lokalna historija i druge teme. Javni muzeji u kojima se održavaju izložbe i interaktivne demonstracije često se smatraju turističkim atrakcijama, a mnogi muzeji privlače veliki broj posjetitelja izvan zemlje domaćina, a najposjećeniji muzeji na svijetu redovito privlače milijune posjetitelja godišnje.

španski: Museo Chileno de Arte Precolombino u Santiago, Čile
Egipatski muzej u Kairu, Egipat
Kanadski muzej nauke i tehnologije u Ottawi, Kanada
Muzej umjetnosti Hong Kong u Hong Kongu
Kuća robova u Gorée, Senegal
Diorama Indijskom muzeju u Kalkuta, Indija
Galerija u Muzej Sukiennice u Krakówu, Poljska

Dijele se na:

  • naučne (arheološki, historijski, etnografski, prirodoslovni, tehnički, vojni, kriminalistički, higijenski, školski, pomorski i dr.)
  • i umjetničke (koji sadrže zbirke slika, skulptura, grafika i objekata primijenjene umjetnosti).

Po karakteru, strukturi i teritorijalnoj kompetenciji na državne, zemaljske, pokrajinske, gradske i zavičajne. Često se upotrebljavaju i nazivi umjetnička galerija (za veće zbirke slika i skulptura) i kabinet (za zbirke grafika, novaca i medalja).

Prvi muzej pojavljuje se u helenističkoj Aleksandriji, a današnji tip zbirke umjetnina i rijetkosti u doba renesanse u Italiji. I crkvene riznice imat će značajnu ulogu u sakupljanju i čuvanju vrijednih predmeta od srednjeg vijeka pa sve do danas. Iz renesansnih zbirki razvit će se muzeji i galerije. Od vremena Francuske revolucije muzeji se otvaraju javnosti (1793. godine Louvre je postao prvi nacionalni muzej u Evropi i od njegovog otvaranja kraljevske zbirke Louvrea postaju dostupne široj javnosti.), u 19. vijeku većinom dobijaju vlastite zgrade, prilagođene vlastitoj namjeni, a u 20. vijeku ustaljuju se principi za savremenu muzejsku arhitekturu.

Osim izložbenih prostorija muzej ima spremišta (čitav se inventar rijetko izlaže), prostorije za restauriranje i prepariranje muzejskih predmeta, fotografski laboratorij, prostorije za stručno osoblje, s inventarima i bibliotekom. U Drugom svjetskom ratu i drugim ratovima mnoštvo muzeja je uništeno.

Od osnivanja Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu 1888. godine počinje sistematski muzeološki rad u Bosni i Hercegovini.

Nauka koja proučava ciljeve i principe rada muzeja naziva se muzeologija. Dijeli se na opću i specijaliziranu muzeologiju. Historija muzeja predstavlja uvod u opću muzeologiju.

Dvorana Prirodoslovnog muzeja u Londonu, Engleska
Ulaz u Muzej Međimurja u Čakovcu, Hrvatska

Svrha

[uredi | uredi izvor]
Posjetioci proučavaju fosilne ostatke izložene u Nacionalnom muzeju Irana u Teheranu

Svrha modernih muzeja je prikupljanje, čuvanje, tumačenje i izlaganje predmeta od umjetničkog, kulturnog ili naučnog značaja za proučavanje i obrazovanje javnosti. Za gradske čelnike, aktivna muzejska zajednica može se vidjeti kao mjerilo kulturnog ili ekonomskog zdravlja grada i način da se poveća sofisticiranost njegovih stanovnika. Za muzejske profesionalce, muzej se može smatrati načinom za edukaciju javnosti o misiji muzeja, kao što su građanska prava ili zaštita životne sredine. Muzeji su, prije svega, skladišta znanja. Godine 1829. James Smithson je u zavještanju kojim je finansirao Smithsonian Institution naveo da želi osnovati instituciju "za povećanje i širenje znanja".[1]

Prirodnjački muzeji u kasnom 19. vijeku su ilustrovali naučnu želju za klasifikacijom života i za tumačenjima svijeta. Svrha je bila prikupljanje svih primjera za svaku oblast znanja za istraživanje i prikaz. Kako su američki koledži rasli u 19. vijeku, razvili su sopstvene zbirke prirodne historije za upotrebu svojih studenata. Do posljednje četvrtine 19. stoljeća, naučna istraživanja na univerzitetima su se pomjerila prema biološkim istraživanjima na ćelijskom nivou, a vrhunska istraživanja su se preselila iz muzeja u univerzitetske laboratorije.[2] Iako se mnogi veliki muzeji, kao što je Smithsonian Institution, još uvijek poštuju kao istraživački centri, istraživanje više nije glavna svrha većine muzeja. Iako je u toku debata o svrhama interpretacije muzejske zbirke, postojala je dosljedna misija zaštite i očuvanja kulturnih artefakata za buduće generacije. Mnogo pažnje, stručnosti i troškova ulaže se u napore očuvanja kako bi se usporilo raspadanje starih dokumenata, artefakata, umjetničkih djela i zgrada. Svi muzeji prikazuju predmete koji su važni za kulturu. Kao što piše historičar Steven Conn: "Vidjeti samu stvar, vlastitim očima i na javnom mjestu, okružen drugim ljudima koji imaju neku verziju istog iskustva, može biti očaravajuće."[3]

Namjena muzeja varira od institucije do institucije. Neki favorizuju obrazovanje nego očuvanje, ili obrnuto. Na primjer, 1970-ih Kanadski muzej nauke i tehnologije davao je prednost obrazovanju u odnosu na očuvanje svojih predmeta. Prikazivali su objekte kao i njihove funkcije. Na jednoj izložbi nalazila se historijska štamparska mašina koju je jedan član osoblja koristio s posjetiocima da kreiraju muzejske uspomene.[4] Neki muzeji nastoje doseći široku publiku, kao što su nacionalni ili državni muzeji, dok drugi imaju specifičnu publiku, poput lokalnih historijskih organizacija. Uopšteno govoreći, muzeji prikupljaju predmete od značaja koji su u skladu s njihovom misijom za konzervaciju i izlaganje. Osim pitanja provenijencije i konzervacije, muzeji uzimaju u obzir nekadašnju upotrebu i status predmeta. Na primjer, sa vjerskim ili svetim predmetima se rukuje u skladu s kulturnim pravilima. Židovski predmeti koji sadrže Božje ime ne smiju se odbaciti, već ih treba zakopati.[5]

Iako većina muzeja ne dozvoljava fizički kontakt sa povezanim artefaktima, postoje neki koji su interaktivni i potiču praktičniji pristup. 2009, palata Hampton Court, palata Henrija VIII, u Engleskoj je otvorila prostoriju za vijeće za širu javnost kako bi stvorila interaktivno okruženje za posjetioce. Međutim, umjesto da dozvoli posjetiteljima da rukuju predmetima starim 500 godina, muzej je napravio replike, kao i replike kostima. Svakodnevne aktivnosti, historijska odjeća, pa čak i promjene temperature uranjaju posjetitelja u utisak o tome kakav je život Tudora mogao biti.[6]

Definicije

[uredi | uredi izvor]
Grupa za obilazak sa vodičem u Muzej Soumaya u Mexiko City, Mexico

Glavne profesionalne organizacije iz cijelog svijeta nude definicije o tome što čini muzej i njihovu svrhu. Zajedničke teme u svim definicijama su javno dobro i briga, očuvanje i tumačenje zbirki.

Trenutna definicija muzeja Međunarodnog vijeća muzeja (usvojena 2022.):

Muzej je neprofitna, stalna institucija u službi društva koja istražuje, prikuplja, konzervira, tumači i izlaže materijalno i nematerijalno naslijeđe. Otvoreni za javnost, pristupačni i inkluzivni, muzeji njeguju raznolikost i održivost. Oni rade i komuniciraju etički, profesionalno i uz učešće zajednica, nudeći različita iskustva za obrazovanje, uživanje, razmišljanje i razmjenu znanja.[7]

Definicija Kanadskog muzejskog udruženja:

Muzej je neprofitna, stalna ustanova koja ne postoji prvenstveno u svrhu privremenih izložbi i koja je otvorena za javnost tokom redovnog radnog vremena i kojom se upravlja u javnom interesu u svrhu, čuvanja, proučavanja, tumačenja, sastavljanja i izlaganja javnosti za poučavanje i uživanje javnosti, predmeta i primjeraka ili obrazovne i kulturne vrijednosti uključujući umjetnički, naučni, historijski i tehnološki materijal.[8]

Definicija Udruženja muzeja Ujedinjenog Kraljevstva:

Muzeji omogućavaju ljudima da istražuju kolekcije za inspiraciju, učenje i uživanje. Oni su institucije koje prikupljaju, čuvaju i čine dostupnim artefakte i primjerke, koje drže u povjerenju za društvo.

Iako Američka alijansa muzeja nema takvu definiciju, njihova lista kriterija za akreditaciju za učešće u njihovom programu akreditacije kaže da muzej mora:

Biti legalno organizovana neprofitna institucija ili dio neprofitne organizacije ili vladinog entiteta; biti u suštini edukacijska ustanova u srži; imati formalno izraženu i odobrenu misiju; koristiti i tumačiti predmete ili mjesto za javnu prezentaciju redovno zakazanih programa i izložbi; imati formalan i odgovarajući program dokumentacije, brige i korištenja zbirki ili predmeta; sprovesti gore navedeno da funkcioniše prvenstveno u fizičkom objektu ili lokaciji; biti otvoreni za javnost najmanje dvije godine; biti otvoreni za javnost najmanje 1.000 sati godišnje; imati pristup 80% svoje stalne zbirke; imati najmanje jednog plaćenog stručnog zaposlenika sa muzejskim znanjem i isiskustvom; imati direktora sa punim radnim vremenom kome su delegirani ovlasti za svakodnevno poslovanje; imati dovoljna finansijska sredstva za efikasan rad; pokazati da ispunjavaju osnovne standarde za muzeje; uspješno završen Program verifikacije osnovnih dokumenata.[9]

Osim toga, postoji zakonska definicija muzeja u zakonodavstvu Sjedinjenih Država koja ovlašćuje osnivanje Instituta za muzejske i bibliotečke usluge:

Muzej znači javna, plemenska ili privatna neprofitna institucija koja je organizirana na trajnoj osnovi za suštinski obrazovno, kulturno nasljeđe ili u estetske svrhe i koji, uz pomoć stručnog osoblja: posjeduje ili koristi materijalne predmete, bilo žive ili nežive; brine o tim predmetima; i redovno ih izlaže široj javnosti" (Zakon o muzejskim uslugama iz 1976.).[10]

Planiranje

[uredi | uredi izvor]
Planiranje postavke muzeja

Dizajn muzeja se razvijao kroz historiju. Međutim, planiranje muzeja uključuje planiranje stvarne misije muzeja zajedno s planiranjem prostora u kojem će biti smještena zbirka muzeja. Planiranje muzeja ima svoje početke od osnivača muzeja i bibliotekara John Cotton Dana. Dana je detaljno opisao proces osnivanja Muzeja Newark u nizu knjiga početkom 20. stoljeća kako bi drugi osnivači muzeja mogli planirati svoje muzeje. Dana je predložio da potencijalni osnivači muzeja prvo formiraju komitet i da se obrate zajednici radi inputa o tome šta bi muzej trebao obezbijediti ili učiniti za zajednicu.[11] Prema Dani, muzeje treba planirati prema potrebama zajednice:

"Novi muzej ... ne gradi na obrazovnom praznovjerju. On prvo ispituje život svoje zajednice, a zatim odmah usmjerava svoju energiju na to da opskrbi materijal koji je toj zajednici potreban, i da prisutnost tog materijala učini široko poznatim i prezentira ga na način da osigura maksimalnu upotrebu i maksimalnu efikasnost te upotrebe."[12]

Način na koji su muzeji planirani i dizajnirani prema tome koje zbirke imaju, ali općenito se pridržavaju planiranja prostora koji je lako dostupan javnosti i koji lako prikazuje odabrane predmete. Ovi elementi planiranja vuku korijene od Johna Cotton Dana, koji je bio uznemiren zbog historijskog smještaja muzeja izvan gradova, iu područjima koja nisu bila lako dostupna javnosti, u sumornim zgradama evropskog stila.[13]

Pitanja pristupačnosti nastavljaju se do danas. Mnogi muzeji nastoje da svoje zgrade, programe, ideje i kolekcije učine dostupnijim javnosti nego u prošlosti. Ne sudjeluje svaki muzej u ovom trendu, ali čini se da je to putanja muzeja u dvadeset prvom stoljeću s naglaskom na inkluzivnosti. Jedan od pionirskih načina na koji muzeji pokušavaju da svoje kolekcije učine dostupnijim je otvaranje skladišta. Većina muzejske zbirke obično je zaključana na sigurnoj lokaciji kako bi se sačuvala, ali rezultat je da većina ljudi nikada ne vidi veliki dio zbirki. Centar za američku umjetnost Luce u Bruklinskom muzeju praktikuje otvoreno skladište gdje javnost može vidjeti predmete koji nisu izloženi, iako uz minimalnu interpretaciju. Praksa otvorenog skladištenja dio je tekuće debate u muzejskom polju o ulozi koju predmeti igraju i o tome koliko bi trebali biti dostupni.[14]

Što se tiče modernih muzeja, interpretativni muzeji, za razliku od muzeja umjetnosti, imaju misiju koja odražava kustosko vođenje kroz predmet koji sada uključuje sadržaj u obliku slika, audio i vizualnih efekata i interaktivnih eksponata. Stvaranje muzeja počinje muzejskim planom, kreiranim kroz proces planiranja muzeja. Proces uključuje identifikaciju vizije muzeja i resursa, organizacije i iskustava potrebnih za realizaciju te vizije. Studija izvodljivosti, analiza uporedivih objekata i interpretativni plan izrađuju se kao dio procesa planiranja muzeja.

Neka muzejska iskustva imaju vrlo malo ili nimalo artefakata i ne zovu se nužno muzejima, a njihova misija to odražava; opservatorija Griffith u Los Angelesu i Nacionalni ustavni centar u Filadelfiji, koji su značajni primjeri gdje postoji malo artefakata, ali se pričaju snažne, nezaboravne priče ili se informacije tumače. Nasuprot tome, Memorijalni muzej holokausta Sjedinjenih Država u Washingtonu, D.C. koristi mnoge artefakte u svojim izložbama.

Muzeji su postavljeni na specifičan način iz određenog razloga i svaka osoba koja uđe na vrata muzeja vidjet će njegovu zbirku potpuno drugačije nego osoba iza njih - to je ono što muzeje čini fascinantnim jer su različito predstavljeni svakom pojedincu.[15]:9–10

Finansijska upotreba

[uredi | uredi izvor]

Posljednjih godina neki gradovi u SAD-u okrenuli su se muzejima kao načinu za ekonomski razvoj gradova. Ovo je posebno slučaj kod postindustrijskih gradova.[16] Primjeri muzeja koji ispunjavaju ove ekonomske uloge postoje širom svijeta. Na primjer, Muzej Bilbao u Guggenheimu, Španija, kao pokušaj baskijske regionalne vlade da revitalizira oronulo staro lučko područje tog grada. Baskijska vlada je pristala platiti 100 miliona dolara za izgradnju muzeja, što je cijena zbog koje su mnogi stanovnici protestvovali protiv projekta.[17] ipak, više od 1,1 milion ljudi posjetilo je muzej 2015, što pokazuje da se čini da se isplatilo lokalnoj vlasti uprkos lokalnim protestima; ključ za ovo je veliki broj stranih posjetilaca muzeja, sa 63% posjetilaca koji žive van Španije i na taj način dovode strane investicije direktno u Bilbao.[18] Sličan projekat bio je Titanic Belfast, izgrađen na napuštenim brodogradilištima u Belfastu, u Sjevernoj Irskoj, po istoj cijeni kao muzej u Bilbau i od istog arhitekte, Franka Gehryja, na vrijeme za 100. godišnjicu Titanika. U početku se očekivao skroman broj posjetilaca od 425.000 godišnje, broj posetilaca u prvoj godini dostigao je preko 800.000, sa skoro 60% izvan Sjeverne Irske.[19] U Sjedinjenim Državama, slični projekti uključuju Muzej umjetnosti u Taubmanu od 81.000 kvadratnih stopa u Roanokeu u Virginiji i The Broad u Los Angelesu.

Dok gradske i lokalne samouprave koriste muzeje kao kulturni ekonomski pokretač, pokazalo se da su kontroverzni među muzejskim aktivistima i lokalnim stanovništvom. Javni protesti su se desili u brojnim gradovima koji su na ovaj način pokušali iskoristiti muzeje. Dok većina samouprava subvencionira muzeje ako su finansijski uspješni, kao što se dogodilo u Bilbau, drugi nastavljaju posebno ako se muzej bori da privuče posjetitelje. Muzej umjetnosti Taubman primjer je skupog muzeja (na kraju 66 miliona dolara) koji je postigao mali uspjeh i koji i dalje ima nisku vrijednost za svoju veličinu.[20] Neki muzejski aktivisti vide ovaj način korištenja muzeja kao duboko pogrešan model za takve institucije. Steven Conn, jedan od takvih zagovornika muzeja, vjeruje da "tražiti od muzeja da riješe naše političke i ekonomske probleme znači namjestiti ih za neizbježan neuspjeh, a nas (posjetioce) na neizbježno razočaranje."[16]

Finansiranje

[uredi | uredi izvor]
Zvaničnici su okrivljeni za nedostatak sredstava za požar u Nacionalni muzej u Brazilu koji je uništio preko 90% zbirke[21]

Muzeji širom svijeta se suočavaju sa nedostatkom sredstava. Finansiranje muzeja dolazi iz četiri glavne kategorije, a od 2009. godine raspored za Sjedinjene Države je sljedeći: državna podrška (na svim nivoima) 24,4%, privatna (dobrotvorna) 36,5%, prihod 27,6% i prihod od ulaganja 11,5 %.[22] Državno finansiranje iz Nacionalne zadužbine za umjetnost, najvećeg finansijera muzeja u Sjedinjenim Državama, smanjeno je za 19,586 miliona između 2011. i 2015., prilagođeno inflaciji.[23][24] Prosječna potrošnja po posjetiocu u muzeju umjetnosti u 2016. iznosila je 8 dolara između ulaznica, trgovine i restorana, gdje je prosječni trošak po posjetiocu bio 55 dolara.[25] Korporacije, koje spadaju u kategoriju privatnih donacija, mogu biti dobar izvor finansiranja da se nadoknadi jaz u finansiranju. Iznos koji korporacije trenutno daju muzejima čini samo 5% ukupnog finansiranja.[26] Međutim, planirano je da se korporativno davanje umjetnosti poveća za 3,3% u 2017.[27]

Dizajn izložbe

[uredi | uredi izvor]
Slike raspoređene u grupama u "salonskom stilu"

Većina srednjih i velikih muzeja zapošljava osoblje za dizajn izložbi za projekte grafičkog i ekološkog dizajna. Pored tradicionalnih 2-D i 3-D dizajnera[28] i arhitekata, ovi odjeli mogu uključivati ​​audio-vizuelne stručnjake, softverske dizajnere, stručnjake za istraživanje publike, stručnjake za evaluaciju, pisce, urednike i pripremače ili rukovaoce umjetnošću. Ovi stručnjaci također mogu biti zaduženi za nadzor usluga dizajna ugovora ili proizvodnje. Proces dizajna izložbe se temelji na planu interpretacije izložbe, određujući najefikasnije, najzanimljivije i najprikladnije metode komuniciranja poruke ili pričanja priče. Proces će često odražavati arhitektonski proces ili raspored, krećući se od idejnog plana, preko šematskog dizajna, razvoja dizajna, ugovorne dokumentacije, izrade i instalacije. Muzeji svih veličina također mogu ugovoriti spoljne usluge preduzeća za proizvodnju izložbi.[29]

Eksterijer zgrade
Eksterijer zgrade
Lijevo: "Kabinet zanimljivosti" stil izložbe, cca. 1890. Desno: Izložba moderne historije, 2016.

Neki muzejski stručnjaci su počeli da se pitaju da li muzejima uopšte trebaju artefakti. Historičar Steven Conn provokativno postavlja ovo pitanje, sugerišući da sada ima manje predmeta u svim muzejima, jer ih je progresivno zamijenila interaktivna tehnologija.[30] Kako je obrazovni program rastao u muzejima, masovne zbirke predmeta su izgubile na važnosti. Ovo nije nužno negativan razvoj događaja; Dorothy Canfield Fisher je primijetila da je smanjenje broja predmeta potaknulo muzeje da izrastu iz institucija koje su bezumjetno prikazivale svoje brojne artefakte (u stilu ranih ormarića radoznalosti) da umjesto toga "razriješe" predmete predstavljene "za opći pogled na bilo koji predmet ili tačku, a ostatak sklone u arhive-ostave, gdje bi ih mogli konsultovati studenti, jedini ljudi koji su zaista trebali da ih vide."[31] Ovaj fenomen nestajanja predmeta posebno je prisutan u naučnim muzejima poput Muzeja nauke i industrije u Chicagou, koji imaju veliku posjećenost djece školskog uzrasta koja mogu imati više koristi od praktične interaktivne tehnologije nego čitanja etikete pored artefakta.[32]

Vrste muzeja

[uredi | uredi izvor]
Klasični automobili izloženi u automobilskom muzeju, koji bi se mogao smatrati i historijskim i tehnološkim muzejom

Ne postoji definitivni standard za određene vrste muzeja. Uz to, muzejski pejzaž postao je toliko raznolik da možda nije dovoljno koristiti tradicionalne kategorije da bi se u potpunosti shvatila ogromna raznolikost koja postoji u cijelom svijetu. Međutim, može biti korisno kategorizirati muzeje na različite načine pod više perspektiva. Muzeji mogu varirati ovisno o veličini, od velikih do vrlo malih institucija koje se fokusiraju na određene teme, kao što su određena lokacija, značajna osoba ili određeni vremenski period. Muzeji se također mogu zasnivati na glavnom izvoru finansiranja: centralna ili savezna vlada, pokrajine, regioni, univerziteti; gradovi i zajednice; ostalo subvencionisano; nesubvencionisane i privatne.[33]

Ponekad može biti korisno napraviti razliku između dijahronijskih muzeja koji tumače način na koji se njegov predmet razvijao i evoluirao kroz vrijeme (npr. Lower East Side Tenement Museum i Diachronic Museum of Larissa) i sinhronijskih muzeja koji tumače način na koji je njegov predmet postojao u nekom trenutku. određeno vreme (npr. Kuća Ane Frank). Prema profesoru Univerziteta Floride Eric Kilgermanu, "Dok je muzej u kojem se određeni narativ odvija unutar njegovih sala dijahroničan, oni muzeji koji svoj prostor ograničavaju na jedno iskustvo nazivaju se sinhronijskim."[34]

U svojoj knjizi "Civilizing the Museum", autorica Elaine Heumann Gurian predlaže da postoji pet kategorija muzeja zasnovanih na namjeri, a ne sadržaju: fokusirani na objekte, narativni, fokusirani na klijenta, fokusirani na zajednicu i nacionalni.[35]

Muzeji se također mogu kategorizirati u glavne grupe prema vrsti zbirki koje prikazuju, uključujući: likovnu umjetnost, primijenjenu umjetnost, zanatstvo, arheologiju, antropologiju i etnologiju, biografiju, historiju, kulturnu historiju, nauku, tehnologiju, dječije muzeje, prirodnu historiju, botaničke i zoološke bašte. Unutar ovih kategorija, mnogi muzeji se dodatno specijaliziraju, npr. muzeji moderne umjetnosti, narodne umjetnosti, lokalne historije, vojne historije, historije vazduhoplovstva, filatelije, poljoprivrede ili geologije. Veličina muzejske zbirke obično određuje veličinu muzeja, dok njena zbirka odražava vrstu muzeja kakav je. Mnogi muzeji obično prikazuju "stalnu zbirku" važnih odabranih predmeta u svojoj oblasti specijalizacije, a mogu povremeno prikazivati "posebne kolekcije" na privremenoj osnovi.

Trenutni izazovi

[uredi | uredi izvor]

Dekolonizacija

[uredi | uredi izvor]
Moai statua u Britanskom muzeju

Globalni pokret za dekolonizaciju muzeja uzima zamah od kasnog 20. stoljeća.[36] Zagovornici ovog pokreta tvrde da su "muzeji kutije stvari" i da ne predstavljaju potpune priče; umjesto toga prikazuju pristrasne narative zasnovane na ideologijama, u kojima se određene priče namjerno zanemaruju.[15]:9–18  Na ovaj način ljudi ohrabruju druge da razmotre ovu nedostajuću perspektivu, kada gledaju muzejske zbirke, kao svaki predmet koji se gleda u takvim sredinama, kao i svaki predmet koji se gleda u takvim okruženjima. je postavljen od strane pojedinca da predstavlja određeno gledište, bilo historijsko ili kulturno.[15]:9–18

Izvještaj iz 2018. o restituciji afričkog kulturnog naslijeđa[37] je istaknut primjer u vezi s dekolonizacijom muzeja i drugih zbirki u Francuskoj i tvrdnjama afričkih zemalja da vrate artefakte koji su ilegalno oduzeti iz njihovih izvornih kulturnih sredina.

Od 1868, nekoliko monolitnih ljudskih figura poznatih kao Moai uklonjeno je sa Uskršnjeg ostrva i izloženo u velikim zapadnim muzejima kao što su Nacionalni muzej prirodne historije, Britanski muzej, Louvre i Kraljevski muzeji umjetnosti i historije. Stanovnici Uskršnjeg ostrva postavili su više zahtjeva za povratak Moaija.[38] Rapa Nui ih doživljavaju kao pretke i porodicu ili kao dušu i imaju duboku kulturnu vrijednost za svoj narod.[39] Drugi primjeri uključuju Gweagal Shield, za koji se smatra da je veoma značajan štit preuzet iz zaliva Botany u aprilu 1770.[40] ili partenonske mermerne skulpture, koje je Lord Elgin preuzeo iz Grčke 1805.[41] Uzastopne grčke vlade su bezuspješno podnosile zahtjeve za povratak partenonskih mermera.[41] Još jedan primjer među mnogim drugim je takozvana Montezumina kapa za glavu u Etnološkom muzeju u Beču, koja je izvor spora između Austrije i Meksika.[42]

Laura Van Broekhoven, direktorica Muzeja Pitt Rivers u Oxfordu, Ujedinjeno Kraljevstvo, izjavila je 2020. da bi "etnografski muzeji trebali ispraviti svoju kolonijalnost. Oni bi trebali biti pluriverzum koji pokazuje bogatu raznolikost načina postojanja i znanja, a ne centrirajući bjelinu kao jedini način postojanja. Muzeji treba da omoguće svima da se bolje razumiju."[43]

Najvažniji muzeji i galerije u Evropi

[uredi | uredi izvor]

Najvažniji muzeji i galerije u Americi

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "James Smithson Society". Smithsonian Institution. Arhivirano s originala, 20. 10. 2017. Pristupljeno 14. 3. 2018.
  2. ^ Steven Conn,"Museums and American Intellectual Life, 1876–1926", 1998, The University of Chicago Press, 65.
  3. ^ Steven Conn, "Museums and American Intellectual Life, 1876–1926", 1998, The University of Chicago Press, 262.
  4. ^ Babian, Sharon, CSTM: A History of the Canada Science and Technology Museum, str. 42–45
  5. ^ "Holy Museology". Jewish Museum of Switzerland. 31. 5. 2022. Arhivirano s originala, 13. 12. 2022. Pristupljeno 13. 12. 2022.
  6. ^ Lipschomb, Suzannah, "Historical Authenticity and Interpretive Strategy at Hampton Court Palace", The Public Historian 32, no.3, august 2010, str. 98–119.
  7. ^ "ICOM approves a new museum definition". International Council of Museums (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 25. 8. 2022. Pristupljeno 29. 8. 2022.
  8. ^ "About Museums – Association of Manitoba Museums". www.museumsmanitoba.com. Arhivirano s originala, 12. 12. 2021. Pristupljeno 12. 12. 2021.
  9. ^ "Eligibility". American Alliance of Museums (jezik: engleski). 25. 1. 2018. Arhivirano s originala, 12. 12. 2021. Pristupljeno 12. 12. 2021.
  10. ^ "2 CFR § 3187.3 – Definition of a museum". LII / Legal Information Institute (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 12. 12. 2021. Pristupljeno 12. 12. 2021.
  11. ^ Dana, John Cotton. The New Museum (Woodstock, VT: The Elm Tree Press, 1917), 25.
  12. ^ Dana, John Cotton. The New Museum (Woodstock, VT: The Elm Tree Press, 1917), 32.
  13. ^ Dana, John Cotton. The Gloom of the Museum. (Woodstock, VT: The Elm Tree Press, 1917), 12.
  14. ^ "Turning Museums Inside-Out with Beautiful Visible Storage". Atlas Obscura. 24. 9. 2014. Arhivirano s originala, 1. 2. 2016. Pristupljeno 1. 2. 2016.
  15. ^ a b c Procter, Alice (2020). The whole Picture: the colonial story of the art in our museums and why we need to talk about it. England: Cassel. ISBN 978-1-78840-221-7.
  16. ^ a b Conn, Steven (2010). Do Museums Still Need Objects?. Philadelphia: University of Pennsylvania Press. str. 17.
  17. ^ Riding, Alan (24. 6. 1997). "A Gleaming New Guggenheim for Grimy Bilbao". The New York Times. str. C9.
  18. ^ "Guggenheim Bilbao Annual Report 2015" (PDF). Guggenheim Bilbao. Arhivirano (PDF) s originala, 27. 1. 2016. Pristupljeno 20. 1. 2016.
  19. ^ Smyth, Jamie (16. 6. 2013). "Northern Ireland Focus: Titanic Success Raises Hopes For Tourism". Financial Times.
  20. ^ Wallis, David (20. 3. 2014). "Start-Up Success Isn't Enough to Found a Museum". The New York Times. str. F6.
  21. ^ "Brazil museum fire: Funding cuts blamed as icon is gutted". BBC News (jezik: engleski). 3. 9. 2018. Arhivirano s originala, 22. 8. 2022. Pristupljeno 22. 8. 2022.
  22. ^ Bell, Ford W. "How Are Museums Supported Nationally in the U.S.?" Arhivirano 10. 10. 2018. na Wayback Machine Embassy of the United States of America, 2012.. Accessed 26 March 2017.
  23. ^ "National Endowment for the Arts 2011 Annual Report." Arhivirano 10. 1. 2019. na Wayback Machine National Endowment for the Arts, 2012. Accessed 26 February 2017.
  24. ^ "National Endowment for the Arts 2015 Annual Report." Arhivirano 11. 1. 2019. na Wayback Machine National Endowment for the Arts, 2016.. Accessed 26 February 2017.
  25. ^ Association of Art Museum Directors (AAMD) Arhivirano 19. 12. 2018. na Wayback Machine, "Art Museums by the Numbers 2016." AAMD.org,. Accessed 26 February 2017.
  26. ^ Stubbs, Ryan and Henry Clapp. "Public Funding for the Arts: 2015 Update." Arhivirano 26. 11. 2018. na Wayback Machine Grantmakers in the Arts, GIA Reader, vol. 26, no. 3, Fall 2015.. Accessed 26 February 2017.
  27. ^ "Sponsorship Spending on the Arts to Grow 3.3 Percent in 2017". ESP Sponsorship Report. ESP Properties, LLC. 13. 2. 2017. Arhivirano s originala, 15. 3. 2018. Pristupljeno 15. 3. 2018.
  28. ^ Barbieri, Loris; Fuoco, Fabrizio; Bruno, Fabio; Muzzupappa, Maurizio (2022). "Exhibit supports for sandstone artifacts designed through topology optimization and additive manufacturing techniques". Journal of Cultural Heritage. 55: 329–338. doi:10.1016/j.culher.2022.04.008. S2CID 248439991 Provjerite vrijednost parametra |s2cid= (pomoć).
  29. ^ Taheri, Babak; Jafari, Aliakbar; O'Gorman, Kevin (2014). "Keeping your audience: Presenting a visitor engagement scale" (PDF). Tourism Management. 42: 321–329. doi:10.1016/j.tourman.2013.12.011. Arhivirano (PDF) s originala, 11. 11. 2021. Pristupljeno 20. 11. 2018.
  30. ^ Conn, Steven (2010). Do Museums Still Need Objects?. Philadelphia: University of Pennsylvania Press. str. 26.
  31. ^ Canfield Fisher, Dorothy (1927). Why Stop Learning?. New York: Harcourt. str. 250–251.
  32. ^ Conn, Steven (2010). Do Museums Still Need Objects?. Philadelphia: University of Pennsylvania Press. str. 265.
  33. ^ Ginsburgh, Victor; Mairesse, François (1997). "Defining a Museum: Suggestions for an Alternative Approach". Museum Management and Curatorship. Routledge. 16: 15–33. doi:10.1016/S0260-4779(97)00003-4.
  34. ^ Kilgerman, Eric. Sites of the Uncanny: Paul Celan, Specularity and the Visual Arts Arhivirano 8. 10. 2015. na Wayback Machine, p. 255 (2007).
  35. ^ Heumann Gurian, Elaine (17. 5. 2006). The Collected Writings of Elaine Heumann Gurian. Taylor & Francis. str. 48–56.
  36. ^ Brennan, Bridget (10. 5. 2019). "The battle at the British Museum for a 'stolen' shield that could tell the story of Captain Cook's landing". ABC News (Australian Broadcasting Corporation). Arhivirano s originala, 6. 8. 2020. Pristupljeno 14. 9. 2020.
  37. ^ Felwine Sarr, Bénédicte Savoy: "Rapport sur la restitution du patrimoine culturel africain. Vers une nouvelle éthique relationnelle". Paris 2018; "The Restitution of African Cultural Heritage. Toward a New Relational Ethics" (Download French original and English version, pdf, http://restitutionreport2018.com/ Arhivirano 15. 8. 2021. na Wayback Machine
  38. ^ Bartlett, John (16. 11. 2018). "'Moai are family': Easter Island people to head to London to request statue back". The Guardian (jezik: engleski). ISSN 0261-3077. Arhivirano s originala, 22. 12. 2020. Pristupljeno 8. 2. 2021.
  39. ^ Bartlett, John (16. 11. 2018). "'Moai are family': Easter Island people to head to London to request statue back". The Guardian (jezik: engleski). ISSN 0261-3077. Arhivirano s originala, 22. 12. 2020. Pristupljeno 8. 2. 2021.
  40. ^ Thomas, Nicholas (2018). "A Case of Identity: The Artefacts of the 1770 Kamay (Botany Bay) Encounter". Australian Historical Studies. 49 (1): 4–27. doi:10.1080/1031461X.2017.1414862. S2CID 149069484. Arhivirano s originala, 25. 2. 2022. Pristupljeno 14. 9. 2020 – preko ResearchGate.
  41. ^ a b "How the Parthenon Lost Its Marbles". History Magazine (jezik: engleski). 28. 3. 2017. Arhivirano s originala, 2. 2. 2021. Pristupljeno 8. 2. 2021.
  42. ^ "Mexico and Austria in dispute over Aztec headdress". prehist.org. 22. 11. 2012. Arhivirano s originala, 29. 11. 2014. Pristupljeno 24. 11. 2012.
  43. ^ "Keynote Speaker: Laura Van Broekhoven". decolonizingmuseums.com (jezik: engleski). 16. 12. 2020. Arhivirano s originala, 21. 10. 2021. Pristupljeno 21. 10. 2021.

Dodatna literatura

[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Muzej
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Muzej&oldid=3572441"