Divan (poezija)

Divan (arapski: ديوان, diwan, perzijski: دیوان, trans. divân) u islamskim kulturama^[1] je zbirka pjesama jednog pjesnika, koja sadrži više različitih pjesničkih oblika, ali koju objedinjava jedan isti duhovni sadržaj, najčešće hedonističko-mističke inspiracije.^[2]

Imenica

Riječ divan razvila je se oko 9. stoljeca, iz smisla registra – na arapskom jeziku ديوان‎, dīwān – prema značenju zbirke, pisane zbirke, a posebno zbirke pjesama određenog pjesnika.

Potom se za vrijeme Zlatnog doba islama to značenje proširilo na sve književnosti muslimanskih naroda.

Izvorna riječ je bila perzijska imenica دیوان‎, divân, preko riječi dywʾn' i dibir, i označavala je posao pisara i administrativnih organa, to jeste obrada popisa i arhiva.

U 12. stoljecu u arapskoj Španiji i u sjevernoj Africi riječ je dobila zasebno značenje za carinu, tako da je oblik ad-dīwān prešao na staro-španjolskom kao aduana da bi u 14. stoljeću postao na talijanskom dogana i nakon toga na francuskom douane.

U Osmanskom carstvu, divan je označavao skupinu sultanovih savjetnika a potom, u razvoju upravnog sustava u carstvu, sve više i više riječ divan je išla u smislu skupštine, sabora, visokog upravnog aparata u državi.

Historija žanra

Neki tvrde da prva upotreba divana u književnom smislu se nalazi u perzijanskom autoru Rudakiju (9. stoljeće), mada među prvim pjesničkim zbirkama u islamskom prostoru je preislamski pjesnik Zuhayra (6. stoljeće), iračko-arapskog Al-Mutanabija i drugih. Među najznačajnijim primjerima u razvoju žanra su:

Fuzûlî
Bâkî
Nef‘î
Nâbî
Nedîm
Şeyh Gâlib

Također bitni su azer Nesîmî i turkijski autor Ališir Navoj (15. stoljeće).

Pojam divana je bio poznat na Zapadu u srednjem vijeku zahvalivši svjedočanstvima putopisaca, ali ulazi u evropske književnost 1827. godine kada Goethe objavljuje svoju zbirku West–östlicher Divan (Zapadno-istočni divan), napisanu između 1814. i 1819. Ta knjiga je bitna toliko za istočne književnost, koliko za razumijevanje cijelokupnog Goetheovog stvaralaštva. Zatim književnost romantizma će razviti vrlo živu radoznalost prema azijskom lijeposlovlju, u egzotičnom zamahu koji je već bio prisutan u prosvjetiteljstvu a putem kojeg će za vrijeme Beat generacije će se Zapad pozanimati za autore kao Omar Hajjam.

Svojstva divana

Kroz stoljeća divan je postao strogo standardizirani žanr. U turskom književnom prostoru stvorio se pojam pjesništva po uzorku divana, standardizirana i vezana za dvorac: divanska književnost.

Reference

^ Meri, Josef W.; Bacharach, Jere L. (2006-01-01). Medieval Islamic Civilization: A–K, index (jezik: engleski). Taylor & Francis. ISBN 9780415966917.
^ Lešić, Zdenko (2003.). Čitanka za drugi razred gimnazije. Sarajevo, Bosna i Hercegovina: Sarajevo Publishing. ISBN 9958-21-204-8. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |year= (pomoć)

[1] Meri, Josef W.; Bacharach, Jere L. (2006-01-01). Medieval Islamic Civilization: A–K, index (jezik: engleski). Taylor & Francis. ISBN 9780415966917.

[2] Lešić, Zdenko (2003.). Čitanka za drugi razred gimnazije. Sarajevo, Bosna i Hercegovina: Sarajevo Publishing. ISBN 9958-21-204-8. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |year= (pomoć)

[1]

[2]