Zvonimir Kulundžić
Zvonimir Kulundžić (Osijek, 16. siječnja 1911. - Zagreb, 27. prosinca 1994.), hrvatski publicist, književnik, bibliolog i povjesničar
Zvonimir Kulundžić rodio se 1911. godine Osijeku u obitelji poštanskog činovnika i lokalnog političara pravaša a kasnije zajedničara Ferde Stražimira Kulundžića. Otac Zvonimira Kulundžića bio je i sam pisac pjesama, basni i mnogobrojnih političkih članaka i satira i iza sebe je ostavio osamdeset pjesama objavljujući ih u zadarskoj Hrvatskoj, karlovačkom Ljiljanu, zagrebačkom Trnu, zagrebačkoj Nadi, novosadskom Bršljanu, subotičkom Nevenu, slavonskobrodskoj Posavskoj Hrvatskoj i drugim tadašnjim časopisima i listovima.[1] Sestra Zvonimira Kulundžića, Nada Kulundžić (udata Štark), bila je hrvatska komunistkinja i ubijena je u Logoru Stara Gradiška 1945. godine[1] a kasnije je proglašena Narodnim herojem u bivšoj Jugoslaviji i po njoj je nazvana tvornica čokoladnih i slastičarskih proizvoda u Zemunu, Nada Štark (sadašnji Soko Štark).[2]
Zvonimir Kulundžić djetinjstvo i mladost provodi u Osijeku gdje završava pučku školu i gimnaziju. U rodnom gradu počinje pisati još kao srednjoškolac. Godine 1936. pokreće vlastiti tjedni list Hrvatski narodni glas koji izlazi u samo četiri broja, ne mogavši bez ičije potpore opstati.[1] Objavio je brojne opsežne studije o poznatim hrvatskim ličnostima (Stjepan i Antun Radić, Eugen Kvaternik, Mihovil Pavlek Miškina, Slavko Kolar, Miroslav Krleža), te o hrvatskoj kulturi i historiografiji. Predmetu je prilazio činjenično, nekad emocionalno. Potaknuo je mnoga hrvatska kulturološka i politička pitanja i polemike. Uredio je Sabrana književna djela Mihovila Pavleka Miškine (1968., u 4 knjige), Slavka Kolara (1970. i 1971., u 6 knjiga), te izabrana djela Stjepana Radića, pod naslovom Politički spisi (1971.), koja sadrže Radićevu autobiografiju, članke, govore i rasprave.
U velikom Kulundžićevom opusu ostaje znamenita njegova hipoteza po kojoj je prva tiskana knjiga u Hrvata, Misal po zakonu rimskoga dvora, od 22. veljače 1483. godine tiskana u Kosinju, u Lici. U svojoj knjizi Kosinj: kolijevka štamparstva slavenskog juga dao je mnoge tvrdnje koje idu u prilog gornjoj hipotezi i do današnjih dana znanstvena javnost nije uspjela ni u potpunosti dokazati, ali ni opovrgnuti rezultate i zaključke njegova istraživanja, čime podrijetlo tiskanja prve hrvatske inkunabule svakako, do novih saznanja, treba svrstati upravo u Kosinj, odnosno Kosinjski Bakovac, malo mjesto kraj Perušića, u Lici. Otkrio je i prvu Marulićevu prozu na hrvatskome jeziku, stariju od njegove Judite, ustvari prijevod srednjovjekovnog djela De imitatione Christi pod naslovom Od naslidovanja Isukarstova (iz 1500. godine) i objavio ga zajedno s Julijem Derossijem 1989. godine.
Zbog svoje polemičnosti, nemirenja s postojećim stanjem, nepodilaženja autoritetima i nadasve nedodvoravanju ljudima na vlasti nazvan je Quercus croaticus incorruptibilis et indelebilis (Hrvatski hrast, nepotkupljiv i neuništiv) i pod tom je metaforom uveden i u Hrvatskom političkom leksikonu Hrvoja Šošića.
- Zvonimir Kulundžić: 15 mjeseci kod Bate., Biblioteka Problem Bata. Kolo I. Knjiga 1. (Urednik, izdavač i vlasnik Zvonimir Kulundžić. Osijek, Štampa A. Rott, Osijek, 1935.), (2 izdanje iste godine).[3]
- Zvonimir Kulundžić: Kako se korumpira javna riječ. Bata i naša štampa., Biblioteka Problem Bata. Kolo 1. Knjiga 2. (Urednik, vlasnik i izdavač Zvonimir Kulundžić, Osijek, Štampa Petar Kes, Osijek, 1935).[3]
- Papir, Beograd, 1947.
- Kako izgleda naša zemlja, Zagreb, 1948. (dva izdanja)
- Kroz istoriju pisanja, Zagreb, 1948.
- Ljudski govor i jezici, Zagreb, 1949.
- Ante Radić i klerikalci, Zagreb, 1951.
- Knjiga o Knjizi, Zagreb, 1951. i 1957.
- Razgovor neugodni naroda književnoga, Zagreb, 1952.
- Kako je postala knjiga, Beograd, 1955.
- Put do knjige, Zagreb, 1959.
- Kako nastanala knigata, Skoplje, 1960.
- Kosinj: kolijevka štamparstva slavenskog juga, Zagreb, 1960.
- Đačka trilogija, (Drame, napisane trideset godina ranije kao književni prvijenci) Osijek, 1962.
- Atentat na Stjepana Radića i njegova prava pozadina, Zagreb, 1962. (separat iz tjednika Slobodni dom) ↓1
- Atentat na Stjepana Radića, Zagreb, 1967.
- Gutenberg und sein Werk im Slavischen Süden, Inauguralrede zur 500-Jahr-Feier von Gutenberg Tode, Mainz, 1964.
- Mi sami protiv sebe, Osijek, 1964.
- Problematika najstarijeg hrvatskog štamparstva, Rijeka, 1966.
- Zgodovina Knjige, Ljubljana, 1967.
- Miškina: presjek kroz stvarnost hrvatskog sela od Khuena do Poglavnika, Koprivnica, 1968.
- Politika i korupcija u Kraljevskoj Jugoslaviji, Zagreb, 1968.
- Tragedija hrvatske historiografije, Zagreb, 1970., (2. pop. i proš. izd. 1970. ↓2)
- Živi Radić, U povodu stote obljetnice rođenja Stjepana Radića, Zagreb, 1970. (tri izdanja)
- Politika in korupcija v Kraljevi Jugoslaviji, Ljubljana, 1973.
- Pronalazak izgubljenog djela Marka Marulića na hrvatskom jeziku starijeg od "Judite", Zagreb, 1976., (separat iz časopisa Republika, god. XLII, br. 6 - Zagreb, svibnja 1976.)
- Slavko Kolar i njegovo vrijeme, Zagreb, 1977.
- Ta rič hrvacka, starinska naša draga... ča zvoni kroz stolića, knjiga I, Zagreb 1977., knjiga II, Zagreb 1979.
- Stjepan Radić, Povodom 50. obljetnice smrti, Zürich, 1978.
- Problematika autografa Marka Marulića, Zagreb, 1979., (separat iz knjige Ta rič hrvacka,..., knj. 2 /1979., suautor Željko Sabol)
- 500. obljetnica Kosinjskog Misala - Prve hrvatske tiskane knjige 1483-1983, Zagreb, 1983.
- Stara hrvatska knjiga u svjetskom kontekstu, Zagreb, 1986.
- Stjepan Radić und die kroatische Bauernpartei im Kampf für Freiheit und Demokratie, Zürich, 1988.
- Tajne i kompleksi Miroslava Krleže: koje su ključ za razumijevanje pretežnog dijela njegova opusa, Ljubljana, 1988. i 1989.
- Stjepan Radić i njegov republikanski ustav: u povodu šezdesete obljetnice smrti 8. kolovoza 1988., Zagreb, 1989.
- Odgonetavanje "Zagonetke Rakovica", Zagreb, 1994.
- "Stjepan Radić - Gramofonska ploča - 1871-1971." (Autorov esej na ovitku ploče. Sadržaj: Govor Stjepan Radića na sudbonosnoj noćnoj sjednici Narodnog vijeća 24. XI. 1918., čita Zlatko Crnković, Hrvatska narodna molitva Josipa Čanića, Narodnom geniju Rudolfa Matza u izvedbi seljačkih pjevačkih društava Sljeme i Podgorac, dirigent Mirko Cajner, Tužaljka za Stjepanom Radićem izvode seljanke Marta Matanović i Manda Mikić, Pogibja Stjepana Radića izvodi na guslama Zvonko Nuić.) Urednik Zvonimir Kulundžić, Jugoton LPY-V-865, Stereo mono (Zagreb, 1971.)
DIVERZANT
Kad u povijesti
naknadno bomba eksplodira
barut je od
Kulundžić Zvonimira.
Fadil Hadžić, (Zoran Zec)
Hrvatski Olimp, Zagreb, 1971., str. 122.
↑1 Anopistografsko izdanje u 100 primjeraka. Ova rasprava objavljivana je u tjedniku Slobodni dom (godište LX br. 32) od 6. kolovoza 1959. godine do (godište LXIII br. 1) 1. siječnja 1962. godine.[4]
↑2 Uz ovo izdanje tiskan je i separat (Razgovor neugodni o tragediji hrvatske historiografije, stranice 409.-528. s dodatnim predgovorom str. I-VIII, Zagreb, 1970., ) kako bi kupci prvog izdanja mogli kupiti samo taj separat bez izlaganja dodatnom trošku kupnjom cijeloga 2. izdanja.[5]
- Žestok polemičar i neumorni istraživač[mrtav link], Vjesnik, 29. siječnja 2012. (poveznica neaktivna)
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Zvonimir Kulundžić, Ta rič hrvacka, starinska naša draga... ča zvoni kroz stolića, vl. naklada, Zagreb, 1977., knjiga I, Miroslav Vaupotić, Quercus croaticus. O životu i djelu Zvonimira Kulundžića., str. 654.
- ↑ (sh) Soko Štark - O Kompaniji[mrtav link], preuzeto 7. svibnja 2011.
- ↑ 3,0 3,1 Essekiana: Kulundžić, Zvonimir, preuzeto 8. svibnja 2011.
- ↑ Zvonimir Kulundžić, Atentat na Stjepana Radića i njegova prava pozadina, Zagreb, 1962. Unutarnja stranica korica i unutarnja stranica naslovnice.
- ↑ Zvonimir Kulundžić, Razgovor neugodni o tragediji hrvatske historiografije, Zagreb, 1970., str. V.
