Veliki Jadrč
Veliki Jadrč
| |
|---|---|
  Veliki Jadrč Veliki Jadrč na karti Hrvatske | |
| Regija | Gorski kotar |
| Županija | Primorsko-goranska županija |
| Općina/Grad | Vrbovsko |
| Mikroregija | Gorski kotar |
| Najbliži (veći) grad | Karlovac |
| Površina | 6,231 km² |
| Nadmorska visina | 361 m |
| Geografske koordinate | |
| - z. š. | 45.400 N |
| - z. d. | 15.175 E |
| Stanovništvo - - - - - - -(2001 / 2011 / 2021) | |
| - Ukupno | 104 |
| - Gustoća | 25,12 st./km² |
| - Broj domaćinstava | 39 |
| Pošta | 51329 Severin na Kupi |
| Pozivni broj | + 385 (0) 51 |
| Autooznaka | DE |
Veliki Jadrč (Jadrč Veli,[1] lokalno Veliki Jedrč), naselje u Gorskomu kotaru, Primorsko-goranska županija, Veliki Jadrč je i središte mjesnog odbora Jadrč-Osojnik.
Veliki Jadrč se nalazi u sjeveroistočnom djelu Gorskoga kotara na području grada Vrbovskog, 5 km južno od Severina na Kupi, na nadmorskoj visini od 340 do 400 metara. Smješten je na županijskoj prometnici, 4,5 km udaljen od stare Lujzijanske ceste. Nedaleko od sela prolazi autocesta A6 Rijeka-Zagreb.
Veliki Jadrč je pokupsko naselje. Smješten je na dva brda, Kasunovom (383 m) i Vrbanskom (402 m). U daljnoj okolini ističu se vrhovi Poljanak (419 m), Veliki Gložac (699 m), Jelenčev vrh (514 m), Jelovac (554 m) i Lipov vrh (606 m).
Godine 1608. Vlahe koji su tu zimu boravili između Severina i Bosiljeva, a najviše oko Jadrča, knez Nikola Frankapan prima u Ponikve i Dubrave.[2] Tijekom Drugoga svjetskoga rata (1942.) selo su opljačkali četnici.[3]
Osnovu gospodarstva čini poljodjelstvo, prerada drveta te šumarstvo. Očuvana priroda i ljepota krajolika, blizina rijeke Kupe, šumske staze, velike šumske površine i mnogobrojni izvori pitke vode dobri su preduvjeti za razvoj turizma.
Prema zadnjem popisu stanovništva iz 2001. godine u Velikom Jadrču je živjelo 104 stanovnika, s okolnim selima 272. Od toga je 26 mlađih od 30 godina, 42 je stanovnika u dobi između 30 i 60 godina, dok su 34 stanovnika starija od 60 godina.
Kretanje broja stanovnika 1857.-2001.[4]
Dva okolna sela su Osojnik i Mali Jadrč.
Veliki Jadrč, kao i čitav Gorski kotar, već je 100 godina izrazito depopulacijsko područje. Do toga dovodi veliko iseljavanje u velike gradove kao što su Rijeka, Karlovac, Zagreb, ali i u strane države.
U Velikom Jadrču 1857. živjelo je 456 stanovnika, a sa Malim Jadrčom i Osojnikom više od 1000 stanovnika, dok danas na tom podrućju živi nešto više od 270 stanovnika.
Žitelji Jadrča govore kajkavskim narječjem koje katkada ima prizvuk štokavštine, ali ima i mnogo odlika čakavskog narječja.[5] Neke riječi koje se govore u Jadrču su: orej-orah vanjkuš-jastuk čerešnja-trešnja lojtre-ljestve miza-ladica pot-put cerkva-crkva p`s-pas hiša-kuća glibok-dubok okno-prozor
Najveće promjene u govoru dogodile su se u suvremeno doba jer ovaj govor usred globalizacije nestaje.
Zanimljiv je podatak kako je pokraj Velikoga Jadrča trebala ići pruga koja bi povezivala Črnomelj i Vrbovsko te dalje prema Sušaku odnosno Kočevje — Jadrč — Vrbovsko.[6] Priključak na sušačku prugu je bio predviđen 3 km sjeverno od Vrbovskoga. Godine 1939. počeli su radovi, ali je počeo Drugi svjetski rat pa pruga nikad nije završena (planirano krajem 1941.).[7] Čak i danas su vidljivi ostatci radova. Dva tunela su i probijena, jedan je trebao ići ispod brda Lovnik, a drugi kod Malog Jadrča. Nažalost, kad je rat završio više nije bilo interesa za gradnju pruge. Na pruzi su planirane postaje: Kočevje, Mozelj, Rajndol, Knežja lipa, Čeplje, Stari trg, Radenci, Špeharija, Močile, Jadrč i Nadvučnik,[6] u okviru širega rješenja za prijevoznu povezanost Kočevja s jedne strane i Črnomlja s druge strane prema Jadrču, kao i rješenje povezanosti Sevnice sa Šentjanžom.[6]
Na brdu gdje se je smjestilo groblje u Velikom Jadrču na uzvisini od 370 metara nalazi se Crkva Svih Svetih. To je jednobrodna crkva sa trostranim svetištem malim zvonikom. Sagradio ju je sam narod oko 1663. godine. Crkva ima jedan glavni oltar te jedan mali sa desne strane. Glavni oltar izgrađen je negdje oko 1890. godine. Crkva je posljednji put obnavljana oko 1925. godine. Dan crkve je 1. studenoga na blagdan Svih Svetih. Crkva pripada župi Lukovdol.
Dobrovoljno vatrogasno društvo Veliki jadrč osnovano je 1951. godine u Velikom Jadrču. Šest godina kasnije, odnosno, 1957. započeta je izgradnja vatrogasnog doma u Velikom Jadrču. Radovi su trajali sve do 1965. godine kada je dom predan trgovačkom poduzeću „Promet „ Vrbovsko. Već tih godina počelo je opadanje članstava u DVD-u zbog velikog odlaska ljudi u prekomorske zemlje. To je sve trajalo do 1972. godine kada je nekolicina mlađih vatrogasaca odlučila da se obnovi DVD Veliki Jadrč. Tih godina radilo na obnavljanju društva da bi se 1978. nadalje počelo masovno pristupanje u DVD Veliki Jadrč iz mjesta Osojnik. Godine 1980. bile su značajne zato jer se je pristupalo izgradnji novog vatrogasnog doma te prikupljanje financijskih sredstava za kupnju vatrogasnog vozila i opreme.
Izbijanjem Domovinskog rata u Republici Hrvatskoj 90-ih godina velik je broj članova pristupio u hrvatsku vojsku te obranu Republike Hrvatske. Već prema kraju 1991. poginuo je Marijan Vučić koji je svega nekoliko mjeseci obnašao dužnost predsjednika DVD-a. Pri završetku rata došlo je do obnavljanja društva i školovanja za vatrogasce i vatrogasce 1. klase te dočasnike.
Danas DVD broji oko 70 članova. Prilikom intervencija djeluje u tri sela Velikom i Malom Jadrču te Osojniku. Vatrogasni dom se nalazi u središtu sela.
Škola u Velikom Jadrču sagrađena je 1904. godine, a rekonstruirana školske godine 1973./1974. godine. Nosi naziv prema pjesniku Ivanu Goranu Kovačiću. To je područna škola, nastava se odvija u prva tri razreda, a ostale razrede učenici pohađaju u Severinu na Kupi. Škola se nalazi na početku sela.
- Alojz Bonašin, borac NOR-a, rođen u selu Bonašini kraj Pule, poginuo u Jadrču 12. svibnja 1944.[8]
- Ante Brkan, hrvatski fotograf,[9]
- Zvonimir Vrbanac, direktor marketinga poduzeća ANSA.[10]
- ↑ Vida Barac-Grum: Čakavsko-kajkavski govorni kontakt u Gorskom kotaru, Rijeka : Izdavački centar Rijeka, 1993., ISBN 953-6066-05-X, str. 69.
U mjesnim idiomima Smišljaka, Jadrča Velog, Jadrča Malog i Osojnika takve su se zamjene (Ə>a) pokazale još češćima i sustavnijima, što je već značilo oslabljivanje ovoga glasa u vokalnom sustavu tih mjesnih idioma.
– Barac-Grum, 1993., 69. - ↑ Radoslav Lopašić: Bihać i Bihaćka krajina : mjestopisne i poviestne crtice, Zagreb : Matica hrvatska, 1890., str. 240.
(…) koje kuda tumarali medju Severinom i Bosiljevom, a najviše po selu Jadrču, dok ih nije knez Nikola Frankopan primio u Ponikve i Dubrave, gdje su im potomci još i danas.
– Lopašić, 1890., 240. - ↑ xxxxxxxx. Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu jugoslovenskih naroda, Tom V., Knj. 7 : Borbe u Hrvatskoj 1942 god., Beograd : Vojnoistoriski institut Jugoslovenske narodne armije, 1954. (rukopis predan kolovoza 1953., tisak završen rujna 1954.), (COBISS-Sr), str. 8.
Neprijatelj je također napao oslobođeni teritorij i bataljona II K.P.O. sa ciljem pljačkanja i paljenja hrvatskih i srpskih sela. U ovome napadu učestvovalo je 1700 Talijana i 80 četnika. Talijani su popalili selo Ponikve (96 kuća), a četnici hrvatsko selo Osojnik, zatim su opljačkali hrvatska sela Veliki i Mali Jadrč, Liplje, Zdihovo, Malnik, Otok, Grabrk i Trošmariju.
– Zbornik, 1954., 8. - ↑ Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2001., www.dzs.hr
- ↑ Ivan Goran Kovačić: Izabrana djela, Zagreb : Glas rada, 1951., (COBISS-Sr), str. 496.
Narječjem u kom su napisane ove pjesme govori selo Lukovdol, općine severinske, kotara Vrbovsko. Bliska okolica Lukovdola govori jednako ili vrlo slično, a mjesta koja su od njega udaljena najmanje 5 km govore drugačije. Općinsko mjesto Severin na Kupi, 5 km istočno od Lukovdola, govori dijalektom koji se razlikuje od lukovdolskoga; mjestimično zanosi na karlovački, odnosno bosiljevski i imade katkada prizvuk štokavštine Ponikava. Taj se utjecaj naročito osjeća u kajkavskom narječju Osojnika i Jadrča, mjestâ najbližih Ponikvama, a najudaljenijih od Lukovdola, tj. oko petnaest kilimetara.
– Djela, 1951., 496. - ↑ 6,0 6,1 6,2 xxxxxxxx. Izlaz Dravske banovine na more : potreba izgradnje željezničke veze Kočevje — Sušačka pruga, Sušak : Akcioni odbor za izgradnju željezničke veze Dravske banovine s morem, 1935., str. 5., 6., 16., 17.
- ↑ ur. Jože Lavrič, et alii, Spominski zbornik Slovenije : ob dvajsetletnici kraljevine Jugoslavije, Ljubljana : Založba "Jubilej", 1939., (COBISS.SI), str. 408.
Nova dela naj dravsko banovino čim tesneje vpletejo v jugoslovansko, vzporedno in prečno dinarskemu gorstvu razporejeno železniško omrežje. V tem okviru se oddaja sedaj v delo proga Črnomelj—Vrbovsko (42 km), ki naj bo dogotovljena do konca leta 1941 (140 milijonov). V potezu Trebnje—Novo mesto je potrebno ojačiti zgornji ustroj (55 milijonov) in pri Sevnici urediti trikot. Kot longitudinala prihaja poleg podvojitve tira Zidani most—Zagreb v Posavju (85 milijonov) v poštev spoj Kočevje—Jadrč (40 km) v Krasu in morda Varaždin-Ormož (…)
– Zbornik, 1939., 408. - ↑ Svetozar Tintor: Trinaesta primorsko-goranska udarna divizija, Zagreb : Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske, 1968., str. 224.
- ↑ Žarko Domljan (gl. ur.): Likovna enciklopedija Jugoslavije, 1. sv. : A – J, Zagreb : Jugoslavenski leksikografski zavod »Miroslav Krleža«, 1984., ISBN 86-7053-001-5, str. 195., 196.
- ↑ Franjo Maletić (gl. ur.): Tko je tko u hrvatskom gospodarstvu = Who is who in Croatian economy, 2. izd., Zagreb : Golden marketing, 1996., ISBN 953-6168-26-X, str. 540.