Masakr u Samaškiju

Operacija MVD RF u selu Samaški
Segment Prvog čečenskog rata
čečenski leševi u masovnoj grobnici
Datum 7 — 8. april 1995 Lokacija Samaški, Čečenija Ishod ruska taktička pobjeda masovno ubistvo civilnog stanovništva
Sukobljene strane
Rusija	Čečenska Republika Ičkerija
Komandanti i vođe
Anatolij Kulikov
Snage
oko 3000 ljudi (Unutrašnja Vojska, OMON, SOBR)	nekoliko desetaka
Žrtve i gubici
16 poginulih i 44 ranjenih	120 ubijenih i 150 zarobljenih/uhapšenih
najmanje 100 civila

Masakr u Samaškiju ili, službeno, Operacija MVD RF u selu Samaški, je naziv za incident koji se početkom aprila 1995. godine, za vrijeme Prvog čečenskog rata, zbio u selu Samaški na zapadu Čečenije prilikom "operacije čišćenja" koju su provodile ruske paravojne formacije, a koji je rezultirao smrću najmanje 100 civila, i koji se danas često navodi kao najgori ratni zločin koji su ruske snage izvele tokom cijelog rata.

Akcija "čišćenja" je bila jedna od prvih takve vrste koje su samostalno izvodile snage Ministarstva unutrašnjih poslova (MVD RF) bez podrške i učešća federalnih vojnih snaga. U njoj je sudjelovalo oko 3000 ljudi - tzv. Unutrašnja vojska i specijalne snage OMON-a i SOBR-a. Njen cilj je bio neutralizirati pripadnike paravojnih formacija Čečenske Republike Ičkerije u selu; prije toga je seoskim starješinama dan ultimatum prema kome su svi žitelji trebali predati automatsko oružje u svom posjedu. Prije samog incidenta su se o tome vodili pregovori; seljani su Rusima predali 11 komada oružja, dok se glavnina militanata (kojih je, prema različitim procjenama, bilo od nekoliko desetaka do stotinjak) se pod okriljem noći povukla iz sela. Prilikom samih pregovora je, međutim, došlo do razmjene vatre za koje se, ovisno o izvorima, optužuju i ruska i čečenska strana. General Anatolij Kulikov je nakon toga naredio da se selo napadne, a njega je pokušalo braniti nekoliko desetaka mještana. Ruske snage su nakon kraće borbe, u kojima su imale gubitke u ljudstvu i oklopnoj tehnici, zauzele selo. Tada su počele masovno i nasumično ubijati sve civile na koje su naišli, bilo vatrenim oružjem, bilo tako što su ih tjerali u podrume i u njih bacali ručne bombe, bilo tako što su ih zaključavali u kućama koje bi potom zapalili. Seljani koji su preživjeli pokolj su uhapšeni i odvedeni u tzv. "filtracijski" koncentracioni logor. Ruske snage su im povratak dozvolile tek nakon nekoliko dana, nakon čega su počeli prikupljati i sahranjivati mrtve.

Vijest o masakru se proširila i u svjetskoj, ali i u ruskoj javnosti, pogotovo njenom liberalnom dijelu, pa je tako Moscow Times u svom uvodniku rusko postupanje u Samaškiju proglasio genocidom. Ana Politkovskaja je, pak, stradanje sela Samaški usporedila sa stradanjem češkog sela Lidice u Drugom svjetskom ratu. Ruska Državna duma, gdje se nekoliko tjedana kasnije raspravljalo o tim događajima, je, pak, naložilo istragu koju je provela komisija na čelu sa Stanislavom Govoruhinom i čiji su, zaključci, uglavnom opovrgavali navode o masovnom i sistematskom ubijanju. Ruski list Novaja gazeta je, pak, nekoliko godina kasnije objavio članak gdje je citirao svjedočanstva preživjelih da su ruski vojnici zločine činili "pod uticajem droge ili alkohola". .

Vanjske veze

• Всеми имеющимися средствами... Операция МВД РФ в селе Самашки 7-8 апреля 1995 г. Arhivirano 2011-05-01 na Wayback Machine-u
• Смирнов С. Бой, а не побоище Arhivirano 2016-12-19 na Wayback Machine-u «Военно-промышленный курьер» № 13 (80) за 13 апреля 2005 года