Jakšić
- Za ostala značenja, vidi Jakšić (razvrstavanje).
Jakšić | |
---|---|
Grb | |
Osnovni podaci | |
Gradonačelnik | Đuro Makarević |
Županija | Požeško-slavonska |
Stanovništvo | |
Stanovništvo (2001-/-2011-/-2021) | 4.437 |
Geografija | |
Koordinate | 45°22′N 17°46′E / 45.36°N 17.76°E |
Površina | 44,85 km² |
Ostali podaci | |
Poštanski kod | 34308 Jakšić |
Koordinate: 45° 21′ 36" SGŠ, 17° 45′ 36" IGD
Jakšić je naselje i sjedište istoimene općine u Hrvatskoj, smještene u Slavoniji, a koje administrativno pripada Požeško-slavonskoj županiji.
Općina Jakšić smještena je u srcu Zlatne doline, u središtu Požeške kotline i prostire se na 44,85 kilometara kvadratnih.
Općinsko središte je Jakšić, selo na cesti Požega - Našice, jedinica lokalne samouprave u Požeško-slavonskoj županiji. Jakšić je udaljen od središta županije, tj. Požege samo 7 km. Općinu Jakšić, uz istoimeno selo, čini još 9 sela: Bertelovci, Cerovac, Eminovci, Granje, Rajsavac, Svetinja, Tekić, Treštanovci i Radnovac.
Tradicionalno graditeljstvo u Jakšiću početkom 20.st. Jakšićki kraj po središnjem položaju u Požeškom polju ima mnogo plodnih ravnica. Jakšić je smješten na blagom brdašcu, na mjestu gdje je u srednjem vijeku bilo naselje Sv. Đurđa (po crkvi sv. Đurđa).
Po posljednjem popisu stanovništva iz 2001. godine, općina Jakšić imala je 4.437 stanovnika, raspoređenih u 10 naselja:
- Bertelovci - 159
- Cerovac - 257
- Eminovci - 714
- Granje - 108
- Jakšić - 2.003
- Radnovac - 220
- Rajsavac - 378
- Svetinja - 68
- Tekić - 253
- Treštanovci - 277
Većinsko stanovništvo su Hrvati, a struktura stanovništva se mijenjala tijekom 19. i 20. stoljeća, naročito u periodu 1850. - 1950. godi. Tada u Jakšić dolazi oko 110 obitelji, u Treštanovce 45, a u stala razmjerno mala sela oko 30 obitelji.
Od 1890. - 1910. god. selili su ovaj kraj u većem broju Slovaci, Česi, Nijemci, a poslije I. svj. rata Hrvati i Srbi iz Like i Gorskog kotara. Nakon II. svjetskog rata migracijski val smanjuje znatno broj Nijemaca u jakšićkom kraju, a povećava se broj (novodoseljenih) srpskih obitelji. Domovinski rat znatno mijenja sliku stanovništva: iseljavaju Srbi, a nastanjuju se obitelji iz BiH, te ostalih hrvatskih krajeva zahvaćenioh ratnim razaranjima.
Jakšić se nalazi na mjestu gdje je u srednjem vijeku bilo naselje koje se zvalo Sveti Đurađ, kako se vidi iz dokumenata iz 1400. godine i iz opisa međaša Požege 1545. Ime vjerojatno potječe od plemića Jakušića koji su u srednjem vijeku (1373. - 1489.) imali u ovom kraju svoje posjede.
Jakšić, keramičko posuđe lasinjske kulture iz vremena 2600 - 2300. godine pr. Krista. Ime potječe od plemića Jakušića koji su u srednjem vijeku (1373. - 1489.) tu imali posjede. Selo se počelo tako zvati tek za turskog vladanja. Tada su u selu zajedno s katolicima i pravoslavcima živjeli i muslimani. Imali su svoju Džamiju, a današnji naziv brežuljka Džamija, uz cestu prema Požegi, uspomena je upravo na to razdoblje. Najstariji pronađeni povijesni izvori na području Jakšića dokazi su života ovdje u razdoblju prije Krista (oko 2600. do 2300 g. pne.).
Slučajan nalaz oštećenih kamenih sjekira 60-ih god. 20. st. zainteresirao je arheologinju uz Zagreba gđu Veru Vejvoda. Jedna kamena sjekira odnesena je u Zagreb, a jedna je u povijesnoj zbirci u OŠ MLadost. Trobridni vrh kamene strjelice čuva se u Muzeju Požeške kotline. U jesen 1980. god. vršena se probna iskapanja, plodonosna. Uz sitne kosti i ugljen pronađena je najstarija neolitska keramika u Požeškoj kotlini. To je linearno-trakasta keramika - ulomci crnih posuda s plitkim urezom kao ukrasom. Posude potječu iz vremena 2600. - 2300. g. pne..
Ribnjak "Zelena Laguna" ribolovnog društva Rajsavac. Pronađeno je i mnoštvo ulomaka keramičkih posuda lasinjske kulture (1950. - 1750. g. pne.). To su lonci, zdjele, keramičke žlice, idoli, privjesci, utezi za ribarske mreže, te dijelovi kamenih sjekira, mnoštvo kamenih jezgri i nožića. Dio nađenog pohranjen je u požeškom muzeju, a od većeg dijela uz pomoć kustorice gđe Dubravke Sokač - Štimac, te pod vodstvom profesorice povijesti Ane Martinovic, utemeljena je školska arheološka zbirka. Predmeti potječu s lokaliteta zvanog Čajare, nekadašnjeg pašnjaka, a danas ribnjaka. Vrijedan arheološki materijal nađen je slučajno na željezničkoj postaji Blacko - Jakšić.
Starije željezno doba (750. - 450. g. pne.) i slučajni površinski nalazi s područja Rajsavca, Jakšića i Tekića obogatili su zbirku Muzeja u Požegi brojnim ulomcima keramike, vršcima željeznih koplja i strjelica.
Nalazište u Tekiću otkrilo je način života iz rimskog vremena.
Na području Općine djeluje 11 poslovnih subjekata - poduzeća i oko 45 poduzetnika i samostalnih trgovačkih radnji. Manji broj (staračko stanovništvo) stanovnika bavi se poljoprivredom, a više od 60% zaposlenih svakodnevno odlazi na posao u Požegu.
Grgur Čevapović (Bertelovci kod Požege, 23. travnja 1786. - Budim, 21. travnja 1830.), jezični reformator i pisac
Barokna crkva Svete Barbare je spomenik kulture. Sagrađena je 1720. godine s elementima pseudogotike, a dograđena je 1910.
Od 1965. u Jakšiću je izgrađena današnja zgrada Osnovne škole "Mladost". U čijoj spomenici je upisano sljedeće: »Među najsretnije časove može brojiti ova škola, dan kada se zaključilo da se imade graditi škola (23. listopada 1879.) gdje se imade u Jakšiću ustrojiti pučka učionica za selo Jakšić, Rajsavac, Eminovac, Bartelovac, Tekić i Treštanovac.«
Budući da je većinski dio stanovništva Jakšića rimokatolički Jakšić je sjedište župe posvećene sv. Barbari.
Župa sv. Barbare Jakšić osnovana je uredbom od 29. travnja 1789. godine. Njoj su pripojeni i Njemački Eminovci, koji su po prijedlogu komisije trebali ostati u požeškoj župi. Već 14. studenog 1789. g. županijski izaslanik kotarski sudac Petar pl. Tucić daje sljedeći izvještaj: «U Vetovu, Jakšićima i Buku osnovane su nove župe i u njih su postavljeni župnici.»
- Župa Sv. Barbare Jakšić Arhivirano 2017-09-17 na Wayback Machine-u