Prijeđi na sadržaj

Irma Polak

Izvor: Wikipedija
Irma Polak
Irma Polak
Biografske informacije
Rođenje11. jun, 1875.
Ljubljana,  Austro-Ugarska
Smrt30. 11. 1931. (1931-11-30) (dob: 93)
Zagreb,  Kraljevina Jugoslavija
PseudonimMarija Fabiani

Irma Polak zapravo Marija Fabiani[1] (* 11. jun 1875. Ljubljana), † 30. novembar 1931, Zagreb) bila je austrougarska, hrvatska i slovenska operetna i operna pjevačica, kazališna i filmska glumica.

Biografija

[uredi | uredi kod]

Irma Polak po majci Fabiani, odgojena je u uršulinskom samostanu u Škofjoj Loci gdje je dobila poduku iz muzike i pjevanja.[1] Počela je nastupati u ljubljanskom kazalištu sa 16 godina kao članica zbora, a zatim u manjim operetnim i kazališnim ulogama - naivki. Njen nastup u Hervéovoj opereti Mam'zelle Nitouche 1894. toliko se dojmio bečkog kompozitora Charlesa Weinbergera da ju je angažirao za bečki Theater an der Wien.[2] U Beču je nastupala od 1896. do 1899.[2] pjevajući u operetama; Engelberta Humperdincka, Charlesa Lecocqa, Hervéa pod prezimenom Irma Fabiani jer se u međuvremenu udala za poznatog bečkog arhitekta Maksa Fabiania. U Beču je radila kao gošća i u drugim kazalištima -Theater in der Josefstadt. Nakon kraćeg angažmana u Ljubljani 1899., na poziv intendanta zagrebačkog HNK Adama Mandrovića, Irma Polak došla je 1901. godine u Zagreb.[3] U Zagrebu se upravo 1902. ukinula opera (obnovljena je tek 1909.), ali se davalo puno opereta i Irma Polak je upravo odlično došla. Tako je već u prvoj dramskoj sezoni 1902-1903. glumila u predstavama; U znaku križa (Ankovija, pjevačica), Sirotna djevojka (Margareta Grosskopf), Rasipnik (sobarica Ruža), Pričuvnikova ženidba (pjevačica Milka).[3]

Irma Polak izuzetno je lako pjevala i glumila, a za to su joj operete upravo odgovarale. Odigrala ih je puno a vrijedi napomenuti; Geisha, Mam'zelle Nitouche, Vesela udovica, Lijepa Helena, Baron Trenk (Marica), Prodana nevjesta (Marenka). Irma Polak igrala je i u dramskom repertoru kao Jelka u Vojnovićevoj Dubrovačkoj trilogiji, u Grundovoj On je poludio, u Jalnuševčanima, Marije Jurić Zagorke, u Freudenreichovim Graničarima, kao sobarica Karolina, u Nušićevu Putu oko sveta (Juliška) u Molièreovu Škrcu (Frozina) te nastupa u komedijama Edwarda Childsa-Carpentera i Františeka Langera, kao i u Molnarovoj Dobroj vili. Nakon operete Bajadera 1927. otišla je u mirovinu sa 50 godina, ali je i nadalje povremeno nastupala kao dramska glumica. Iznenadno je umrla od srčanog udara 30. novembra 1931. ne uspjevši ponovno nastupiti u Graničarima.[1] Pokopana je na Mirogoju pod inicijalima M. B (Marija Binički) i sa epitafom Doći će proljeće.[1]

Irma Polak u drugim žanrovima

[uredi | uredi kod]

Irma Polak igrala je u prvom hrvatskom filmu Brcko u Zagrebu, 1917., u kojem su joj partneri bili Tonka Savić, Stjepan Bojničić i Arnošt Grund, koji je prema svojoj komediji Alaj su nas nasamarili, izvedenoj u Zagrebačkom teatru 1912., napisao i scenarij, kao i u filmu Mokra pustolovina, 1918. poduzeća Croatia film k.d.[3]

Zajedno s njenim tadašnjim mužem Aleksandrom Biničkim, članom opere HNK, redateljem i tenorom, osnivala je Pick-bar kabaret na Jelačićevu trgu 6, u kojem je i nastupala. [4] [5]

Filmovi

[uredi | uredi kod]
  • Mokra pustolovina, Croatia film k.d. 1918
  • Brcko u Zagrebu, Croatia film k.d., 28. august 1917.

Bilješke

[uredi | uredi kod]

Literatura

[uredi | uredi kod]

Slavko Batušić: Irma Polak. Trideset godina slavlja na pozornici Hrvatskog narodnog kazališta. "Kronika" Zavoda za književnost i teatrologiju JAZU, godina V, br. 12-13, Zagreb, 1979.

Eksterni linkovi

[uredi | uredi kod]