Psihoterapija
Psihoterapija je psihološka metoda liječenja psihičkih poremećaja, koja se na osnovi indikacije primjenjuje planski i s određenim terapijskim ciljem.
Grana je psihijatrije i psihologije te drugih znanstvenih pristupa čovjeku kao što su socijalna pedagogija, socijalni rad i pedagogija.
Klinički psiholozi nisu jedini stručnjaci koji se bave psihoterapijom, ljudi kojima je potrebna psihoterapija mogu se obratiti i psihijatrima, psiholozima, psihijatrijskim socijalnim radnicima, psihijatrijskim medicinskim sestrama, obiteljskim i pastoralnim savjetovateljima.
Terapeut s klijentom mora uspostaviti dragovoljan odnos potaknut od klijenta i prihvaćen od terapeuta, a u odnosu koji je ravnoteža između naklonosti i ravnodušnosti terapeut bi klijenta trebao potaknuti na promjene, potičući klijenta da uhodane načine razmišljanja i ponašanja zamijeni novim. Od terapeuta se očekuje da bude brižan, pažljiv, spreman i voljan odgovarati na pacijentova pitanja, a pacijenta ne smije kritizirati ili umanjivati njegovo samopoštovanje. Pacijent ne smije imati osjećaj da je “samo jedan od pacijenata”.
- Analitička psihoterapija
- Gestalt psihoterapija
- Psihodinamska psihoterapija
- Kognitivno-bihevioralna psihoterapija
- NLPt (neurolingvističko programiranje)
- TA (transakcijska analiza)
- Fenomeloški orijentirani terapeuti
- Klasična psihoanaliza
- Suvremeni psihoanalitički terapeuti
- Interpersonalni terapeuti
- Bihevioralni i kongitivno-bihevioralni terapeuti
U kliničkoj psihologiji terapeuti primjenjuju neki od pristupa u svojem radu poput:
- psihodinamskog,
- bihevioralno / kognitivno-bihevioralnog ili
- fenomeloški/iskustvenog.
