Prijeđi na sadržaj

Pali jezik

Izvor: Wikipedija
Za ostala značenja, vidi Pali jezik (razvrstavanje).
Pali
Pāḷi
Izgovor[paːli]
DržaveKambodža, Bangladeš, Indija, Laos, Burma, Nepal, Sri Lanka, Tajland, Vijetnam
IzumroBez maternjih govornika, koristi se isključivo u književne i liturgijske svrhe
Jezična porodica
PismoBrahmi pismo, pisma temeljena n Brāhmīju i latinica
Jezični kodovi
ISO 639-1pi
ISO 639-2pli
ISO 639-3pli

Pali je drevni prakrit jezik, srodan sanskrtu, koji se govorio na severu Indije. To je jezik ranog budizma na kojem je zapisan pali kanon (tipitaka) i liturgijski jezik teravada budističke škole.

Reč pali jednostavno znači "red teksta", ali je vremenom počela da se koristi kao naziv za jezik kojim je zapisan kanon teravade.[1]

Geneza

[uredi | uredi kod]

Geneza pali jezika nije sasvim jasna, ali svakako je severnoindijskog porekla. Po vremenu nastanka, pali je srednjoindijski jezik, dakle mlađi od sanskrta.[2] Prema rečima Čedomila Veljačića, "pali jezik odnosi se prema sanskritu kao talijanski prema latinskom".[3] On smatra da je pali najsrodniji jeziku magadhi, koji je u Buddhino doba bio govorni jezik područja srednje Indije, na jugu od rijeke Gange, jednom od najvažnijih središta indijske kulture toga vremena.[3]

Neki savremeni filolozi misle da je pali zapravo jezik zapadne i centralne Indije, dok drugi tvrde da se radi isključivo o jeziku tekstova, zasnovanom na jednom od varijanti drevnog indijskog jezika magadhi.[1]

Budin jezik

[uredi | uredi kod]

Buda je ohrabrivao učenike da upotrebljavaju svoje dijalekte. On je govorio da nijedan jezik nije bolji od bilo kojeg drugog za prenošenje istine i otuda i njegove reči: "Dopuštam vam da Budine reči učite svako na svom jeziku" (Vin. II,139).[1]

Tradicionalni budisti veruju da je Buda govorio pali, iako je to danas uglavnom osporeno.[1] Prema predanju, u Budino vreme sanskrit je bio „visoki“ jezik kojim se govorilo na dvorovima i među sveštenicima i intelektualcima, i upravo je to razlog zašto je Buda odbio da svoje propovedi izlaže na sanskrtu i umesto toga je podučavao na govornom pali jeziku (Vin.II,139). Želeo je da njegovo učenje bude dostupno svima, a ne samo uskoj eliti.[4]

Pali, jezik teravada kanona, bio je jedan od onih dijalekata kojim se govorilo u Avanti provinciji, ali ne i jezik na kojem je Buda podučavao.[5] Zbog toga se upotrebi pali terminologije ne daje prioritet u odnosu na budistički sanskrit, vrstu sanskrita koja sadrži mnogo prakrtskih reči (prakrit, narodni jezik, za razliku od sanskrita).[5]

Jezik teravade

[uredi | uredi kod]

Na paliju je sačuvana Tipitaka kakvu danas imamo, iako su delovi kanona sačuvani i na sanskrtu, na kojemu nije izvorno sastavljen.[2] Na paliju je napisana i golema komentarska literatura, između ostalog i Budagosina dela i Milindapanho.[2]

Teravada budisti pali oduvek smatraju svetim jezikom i mnogi od njih veruju da je Dhammu moguće potpuno razumeti jedino uz poznavanje palija.[1] Sve donedavno sve knjige o teravadi — hronike, pesme, komentari, priče itd. — bile su pisane na paliju. Svaki obrazovaniji monah sa Šri Lanke, Burme ili Tajlanda dobro zna pali.[1]

Alfabet

[uredi | uredi kod]

Pali alfabet sastoji se od 41 slova - 8 vokala i 33 suglasnika. Ovaj jezik nema posebno pismo, već su korišćena pisma raznih zemalja za zapisivanje pali tekstova: u Indiji nagari, na Šri Lanki sinhaleško, u Burmi burmansko i u Tajlandu kambodžansko pismo. U današnje vreme je latinično pismo postalo međunarodni standard.[6]

Jezičke paralele

[uredi | uredi kod]

Evo nekoliko primjera koji pokazuju neobične sličnosti sa srpskohrvatskim jezikom:

Sanskrit Pali Srpskohrvatski
puspati pupphati pupati
agni aggi oganj
pria piya prijatan
laghu lahu lako, lagano
iksana akkhi oko
đnana nana znanje

Literatura

[uredi | uredi kod]
  • Iveković, Rada (1977). Rana budistička misao. Sarajevo: IP Veselin Masleša. 
  • Elijade, Mirča (1996). Vodič kroz svetske religije. Beograd: Narodna knjiga. 
  • Kovačević, Branislav (2014). Ovako sam čuo: Budino učenje na osnovu izvora u Pali kanonu. Novi Sad–Beograd. 

Povezano

[uredi | uredi kod]

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Budizam od A do Ž
  2. 2,0 2,1 2,2 Rada Iveković (1977), Rana budistička misao, Biblioteka Logos, IP Veselin Masleša, Sarajevo, str. 131-152.
  3. 3,0 3,1 http://srednjiput.rs/pali-kanon/sutta-pitaka/khuddaka-nikaya/dhammapada-2/dhammapada/
  4. SANSKRIT Arhivirano 2009-10-28 na Wayback Machine-u, Pristupljeno 17. 4. 2013.
  5. 5,0 5,1 Elijade 1996: str. 40–59
  6. Pali bukvar Arhivirano 2009-01-29 na Wayback Machine-u, Pristupljeno 17. 4. 2013.

Spoljašnje veze

[uredi | uredi kod]