Martin Bormann

Martin Bormann

Martin Bormann na Wikimedijinoj ostavi

Martin Ludwig Bormann (Wegeleben, 7. lipnja 1900. — Berlin, 2. svibnja 1945.) bio je istaknuti nacistički službenik, šef Parteikanzleia i osobni tajnik Adolfa Hitlera.

Bormann je bio premlad da bi ozbiljno sudjelovao u Prvom svjetskom ratu, a artiljerijska jedinica u kojoj je nakratko služio nikad nije vidjela bojište. Poslije rata postao je nadzornik imanja u Mecklenburgu i tako došao u kontakt s članovima Freikorpsa koji su bili na imanju. Počeo je sudjelovati u njihovim akcijama, uglavnom atentatima i iznudama radničkih sindikata.

U ožujku 1924. godine biva osuđen na godinu dana zatvora kao sudionik u ubojstvu Walthera Kadowa koje je počinio Rudolf Höss. Za Kadowa se vjerovalo da je izdao Alberta Lea Schlagetera Francuzima tijekom okupacije Rurske oblasti. Po izlasku iz zatvora stupio je u NSDAP. 1933. godine postao je Reichsleiter i poslanik u Reichstagu. Od 1933. do 1941. bio je osobni Hessov tajnik, da bi nakon njegovog nenadanog odlaska Bormann postao unaprijeđen u Hitlerovog tajnika.

Bormann se 1929. godine oženio drugi put; ovom prilikom devetnaestogodišnjom Gerdom Buch čiji je otac, Walter Buch, bio predsjednik Nacističkog stranačkog suda. Martin i Gerda imali su desetero djece, uz njegovo dvoje djece iz prvog braka.

Prije svog samoubojstva 30. travnja 1945. Hitler je u svojoj političkoj oporuci Bormanna postavio za novog vođu NSDAP-a.

Smrt Martina Bormanna tajnovita je; prema najrasprostranjenijoj verziji, Bormann je ili poginuo ili počinio samoubojstvo 2. svibnja 1945. tijekom lutanja ulicama razrušenog Berlina u pokušaju izbjegavanja patrole Crvene armije. Tijekom Nürnberškog procesa u odsustvu je osuđen na smrt. Tijekom idućih desetljeća nastale su različite teorije da je još uvijek živ. Simon Wiesenthal iznio je dokaze da se Bormann nalazio u Južnoj Americi. Ipak, pronalazak tijela 1972. i naknadna DNK potvrda iz 1998. idu u prilog tome da Bormann nije ni napustio Berlin te da je umro u gradu 1945. godine.