Louis XVI od Francuske
Louis XVI (Luj, Ljudevit) (Versailles, 9. kolovoza 1754 - Pariz, 21. siječnja 1793.), kralj Francuske i Navarre od 1774 - 1791., a kasnije francuski kralj od 1791 - 1792.
Unuk Luja XV. U svibnju 1770. oženio se austrijskom nadvojvotkinjom Marijom Antoanetom (Marijom Antonijom), kćerkom hrvstko-ugarske kraljice Marije Terezije.
Na prijestolje je stupio 10. svibnja 1774. kao 20-godišnji nasljednik.
Prva odluka novog kralja bila je vraćanje prava parlamentu kojega je njegov prethodnik pred sam kraj vladavine zabranio zbog straha od mogućih pobuna. Ta odluka donijela je novom kralju trenutnu popularnost koju će kasnije skupo platiti.
Doba njegovog krunjenja je s druge strane doba velikih nasljeđenih dugova prethodnika i sveopće europske mržnje protiv Engleske koja mijenja savezništva tako lako kako neki mijenjaju hlače. Izbijanje američke pobune ( 1775. - 1783. ) protiv omražene velesile postaje razlog povodljivom kralju da uđe u nepotrebni skupi rat iz kojega za njega ništa dobro neće izaći. Drugim Pariškim mirovnim sporazumom iz 1783. Američke kolonije dobivaju nezavisnost, a Francuska ništa osim dugova.
Katastrofalno financijsko stanje krajem osamdesetih godina osamnaestog stoljeća uvjerilo je kralja u nužnost monetarne reforme za što mu je bilo potrebno zasjedanje nacionalne skupštine prvo nakon 1614.godine.
Prvi dan zasjedanja skupštine bio je 5. svibnja 1789. godine da bi već sljedećeg dana došlo do blokade i svađe među zastupnicima različitih slojeva društva. Shvativši svoju grešku Luj XVI. se odlučuje najprije na pokušaje raspuštanja zasjedanja, a nakon neuspjeha 20. lipnja. skupštinu izbacuje na ulicu da bi,uplašen, tu svoju odluku opozvao 7 dana kasnije.
Ta prvobitna skupština postaje najprije ustavna 7. srpnja,a poslije osvajanja Bastilje 14. srpnja 1789. godine ona predstavlja stvarnu vlast u državi, iako je ona formalno još u rukama kralja. Pravno govoreći od ljeta 1789. godine Luj XVI je bio ustavni kralj.
Njegova odluka u lipnju 1791. da pobjegne iz zemlje čiji je kralj uspijeva srušiti narodnu sliku o njemu kao o dobrom ali nesposobnom kralju. Nakon toga on postaje izdajnik čiji život stalno visi o niti. Početak rata s Austrijom u travnju 1792. godine definitivno uništava sliku kralja zbog njegove omražene austrijske supruge Marije Antoanete
Kraj životne priče Luja XVI. počinje parlamentarnim proglašenjem republike 21. rujna 1792. godine. Pravno gledajući to proglašenje je bilo važeće zahvaljujući presedanu koji je postavio Luja XV. za kralja 1715 godine.
Kada su tijekom studenog te godine na vidjelo izašli pokušaji svrgnutog kralja za svoj povratak na vlast uz pomoć stranih sila njegova sudbina je postala zapečaćena. Na glasovanju parlamenta 19. siječnja 1793. Luj XVI je bio proglašen krivim za izdaju i giljotiniran dva dana kasnije.
Njegova sudbina zadesit će i njegovu ženu Mariju Antoanetu koja je pogubljena u listopadu iste godine, dok im je jedini živi sin Louis Charles de France ili Luj XVII umro u zarobljeništvu 1795. godine. Ipak njegova kćer Marija Terezija postat će nakratko kraljica Francuske kada njen suprug Luj XIX. postane kralj od dvadeset minuta, koji je odmah abdicirao i bio prisiljen emigrirati u Englesku.
Restauracijom monarhije poslije pada Napoleona Bonaparte na vlast će doći brat Luja XVI. Luj XVIII.
| Prethodnik: Luj XV |
Kralj Francuske | Nasljednici: Republika, a sljedeći monarh je Napoleon |
