Ironija
Ironija (grč. εἰρωνεία, eironeia = hinjeno ignoriranje) jezični je izraz i figura u kome je pravo značenje riječi ili prikriveno ili suprotno doslovnom značenju izraza, upotrijebljenih riječi.
Ironija je forma crnog humora (vidi humor). Od ironije su jači sarkazam i groteska.
Ironija je veoma snažno izažajno
sredstvo u iskazivanju osećanja i misli, a njena jačina zavisi od govornika ili pisca. Jačina podsmeha može biti ublažena, ali i veoma izražena, pa i sa prizvukom zlobe. Često su je u svojim delima upotrebljavali Petar Kočić, Radoje Domanović, Milorad Mitrović i drugi. Naziv potiče od grčke reči eirōneá, što znači „ismevanje”.
- Slušatelj treba shvatiti da se ono što se govori ne misli doslovno. Ironija je u dramskom komadu kad je publici očito što slijedi, dok to glumac na sceni očito ne razumije, i ponaša se sasvim suprotno očekivanjima publike.
- Osim u govoru, ponekad se spominje i ironija života (npr. Ludwig van Beethoven izgubio je sluh).
- Ironija u svakodnevnome govoru:
- A baš si krasan prijatelj.
- Sve si uspio uništiti! Prekrasno!
- Ma baš je pametna.
- Ironija kao stilsko sredstvo u poeziji:
- Na lijepo mjesto zaveo me put! (Antun Gustav Matoš, „1909.”)