Cislajtanija
Cislajtanija
Cisleithanien | |||
|---|---|---|---|
 | |||
|
|||
| Država |  Austro-Ugarska
| ||
| Osnivanje | 1867. [1] | ||
Cislajtanija (njemački: Cisleithanien, češki: Předlitavsko, poljski: Przedlitawia, ukrajinski: Цислейтанія, slovenski: Cislajtanija, talijanski: Cisleitania) bio je neslužbeni naziv za austrijski sjeverozapadni dio Austro-Ugarske od 1867. do 1918.
Služneni naziv Cislajtanije bio je zapravo Carstva i zemlje zastupljene u Carevinskom vijeću (njemački: Die im Reichsrat vertretenen Königreiche und Länder)[1] ali kako je to bio nespretno dugi naziv zvali su je radije Cislajtanija ili Austrijske zemlje (njemački: Österreichische Länder).
Nakon Austro-Ugarske nagodbe i podjele monarhije 1867. granica između Cislajtanije i Transletanije (ugarski dio) povučena je duž riječice Leithe pritoke Dunava. Pa su po latinskom zemlje do rijeke dobile prilog cis a zemlje preko rijeke trans. [1]
Cislajtanija je 1910. imala 28 571 900 stanovnika, glavni grad i sjedište cara i parlamenta bio je Beč
Nakon dugog otezanja sa transformacijom monarhije iz apsolutičke u ustavnu, koje je trajalo od 1848. car Franjo Josip je 1861. proglasio novi ustav carevine poznat kao Februarski patent. Nakon tog je osnovan dvodomni parlament - Carevinsko vijeće, sa poslanicima koje su izabrale skupštine austrijskih krunskih zemalja. [2] Mađari su i nadalje ostali nezadovoljni svojim položajem u monarhiji i odbacili taj ustav 1865. pa je to na kraju dovelo do Austro-Ugarske nagodbe - 1867.
Zbog toga je u decembru 1867. donesen novi ustav, koji je ponovno vratio na snagu Februarski patent, ali sa primjenom samo po Cislajtaniji, a ne i po Translajtaniji a Carevinsko vijeće postalo je parlament Cislajtanije. Donji dom (Abgeordnetenhaus) Carevinskog vijeća, zbog heterogenog nacionalnog sastava bio je vrlo nestabilan, bez jake parlamentarne većine pa su se između 1867. - 1918. na čelu austrijske vlade izmjenila čak 29 premijera. U parlamentu su vladala krhka savezništva, koja su često pucala. Relativno uspješno razdoblje K.u.k. vlade bilo je tijekom savjeza (koalicije) sa poljskim poslanicima iz Galicije koje su kupili posebnim propisima kao zemlju u razvoju i uz podršku poljskih poslanika (Polenklub), poput grofa Kazimira Felixa Badenija.
U Abgeordnetenhausu se često vodila borba između njemačkih nacionalističkih partija i njihovih slavenskih protivnika, naročito čeških radikala koji su načelno uskratili pravo Carevinskom vijeću da donosi bilo kakve odluke važne za češke zemlje, i bojkotirali rad parlamenta od 1897. To je razljutilo radikalne njemačke nacionaliste pod vodstvom Georga von Schönerera, koji su s druge strane zahtijevali raspuštanje monarhije i ujedinjenje njemačko-austrijskih zemalja u Njemačko Carstvo. Zbog tog je car Franjo Josip ponovno morao vladati kao autokrat - carskim dekretima ( Kaiserliche Verordnungen) i sam postavljati vlade.
Carevinsko vijeće je potpuno obustavilo svoj rad 1914., kad se nije moglo usaglasiti oko uzroka izbijanja Prvog svjetskog rata. Nakon tog nije sazivano do 1917., ali se već u jesen 1918. raspalo na pojedine nacionalne odbore. Zbog tog su 1918. austrijski poslanici formirali Privremenu narodnu skupštinu (Deutsch-Österreich.Reichsrat). [3]
Cislajtanija je bila sastavljena od 15 krunskih zemalja koje su imale pravo na svoje poslanike u dvodomnom parlamentu - Carevinskom vijeću u Beču. One nisu bile provincije u današnjem smislu te riječi, već područja posebnih historijskih, političkih i pravnih karakteristika, i stoga nešto više od pukih administrativnih jedinica.
| Zemlja | Njemačko ime | Prijestolnica | |
|---|---|---|---|
| 1 | Kraljevina Bohemia | Königreich Böhmen | Prag |
| 2 | Vojvodstvo Bukovina | Herzogtum Bukowina | Černivci (Czernowitz) |
| 3 | Vojvodstvo Koruška | Herzogtum Kärnten | Klagenfurt |
| 4 | Vojvodstvo Kranjska | Herzogtum Krain | Laibach (Ljubljana) |
| 5 | Kraljevina Dalmacija | Königreich Dalmatien | Zara (Zadar) |
| 6 | Kraljevstvo Galicije i Lodomerije | Königreich Galizien und Lodomerien | Lemberg (Laviv) |
| 7 | Austrijsko primorje | Österreichisches Küstenland | Triest (Trst) |
| 8 | Donja Austrija | Erzherzogtum Österreich unter der Enns | Wien (Beč) |
| 9 | Markgrofovija Moravska | Markgrafschaft Mähren | Brünn (Brno) |
| 10 | Vojvodstvo Salzburg | Herzogtum Salzburg | Salzburg |
| 11 | Austrijska Šleska | Herzogtum Schlesien | Troppau (Opava) |
| 12 | Vojvodstvo Štajerska | Herzogtum Steiermark | Graz |
| 13 | Kneževina Tirol | Gefürstete Grafschaft Tirol | Innsbruck |
| 14 | Gornja Austrija | Erzherzogtum Österreich ob der Enns | Linz |
| 15 | Vorarlberg | Vorarlberg | Bregenz |
Svaka krunska zemlja imala je svoju regionalnu skupštinu (Landtag), koja je donosila zakone vezana uz njihov teritorij, uglavnom zakone od malene važnosti. Do 1848. poslanici tih skupština nisu se birali, već su to bili najveći zemljoposjednici i najviši crkveni prelati iz tih zemalja. Od 1860. reformirao se način ulaska u Landtage, dio poslanika se birao, ali je dio ponovno ulazio po službenoj dužnosti, poput biskupa. Ali i onaj dio koji se birao, izabran je od glasača koji su prelazili prag imovinskog cenzusa. Tek je nakon izborne reforme iz 1873. uvedeno opće pravo glasa (ali samo za muškarce).
| Narod | % od ukupnog broja |
|---|---|
| Nijemci | 33% |
| Česi | 22% |
| Poljaci | 15% |
| Rutenijanci (Ukrajinci) | 12% |
| Slovenci | 5% |
| Talijani | 3% |
| Hrvati | 3% |
| Ostali | 7% |
- ↑ 1,0 1,1 1,2 „Cisleithanien” (engleski). Encyclopedia of Austria. Pristupljeno 3. 09. 2012.
- ↑ „Abgeordnetenhaus” (engleski). Encyclopedia of Austria. Pristupljeno 29. 08. 2012.
- ↑ „Reichsrat” (engleski). Encyclopedia of Austria. Pristupljeno 29. 08. 2012.
- www.cisleithanien.eu (cz)