Prijeđi na sadržaj

Safavidsko Carstvo

Izvor: Wikipedija
Safavidsko Carstvo
سلسلة صفويان

 

1501.1736.
 

 
Zemljovid Safavidskog Carstva
Glavni gradTabriz (1501.1555.),
Kazvin (1555.1598.),
Isfahan (1598.1722.)
Jezici
Azerski Perzijski
Religija
šijitski islam
Vladavina
Ismail I. (prvi)1501.1524.
Tahmasp I.1524.1576.
Ismail II.1576.1577.
Muhamed Hodabanda1577.1587.
Abas I. Veliki1587.1629.
Safi I.1629.1642.
Abas II.1642.1666.
Sulejman I.
Sultan Husain
Tahmasp II.
Abas III. (zadnji)
1666.1694.
 - 1694.1722.
 - 1729.1732.
 - 1732.1736.
Povijest
Rođenje safavidske dinastije (osnivač Safi-ad-din Ardabili)
1501.
uspostavljanje
1514.
Početak ratova protiv Osmanskog Carstva
1722.
Invazija Hotakija
1726.1729.
Osvajanja Nader-šaha
1736.
ukidanje
Površina
1600.2850000 km2
 
Valutatoman, abasi, šahi
 

Safavidsko Carstvo (azerski: Səfəvilər Dövləti , صفوی ایمپیراتورلوغو, perzijski: سلسلة صفويان) je naziv za novovjekovnu iransku državu pod safavidskom dinastijom i jedno od najmoćnijih Perzijskih Carstava u islamskoj eri. Safavidi su vladali Iranom od 1501. do 1736. godine, a prilikom njihovog vojno-političkog vrhunca carstvo se protezalo i preko teritorija današnjeg Azerbajdžana, Armenije, Gruzije, istočnog Iraka, Afganistana, Pakistana, Turkmenistana, Uzbekistana, Tadžikistana, Rusije i istočne Turske, te istočne obale Arapskog poluotoka.

Sama safavidska dinastija bila je kurdskog podrijetla, a njenim eponimskim osnivačem smatra se Safi-ad-din iz Ardabila. Stvarni utemeljitelj carstva bio je Ismail I., mladi osvajač koji je još kao tinejdžer pod svoju krunu ujedinio goleme teritorije Velikog Irana i obnovio političku homogenost iranskog stanovništva regije koje je bilo uzdrmano konstantnim turkijskim i mongolskim prodorima iz pravca Središnje Azije.

U približno dva i pol stoljeća vladavine Iranom, razdoblje safavidske dinastije ostalo je upamćeno po spektakularnim arhitektonskim ostvarenjima u njihovim prijestolnicama Tabrizu, Kazvinu i Isfahanu kao i drugim gradovima, po žestokim ratovima protiv Osmanskog Carstva na zapadu i Uzbecima na sjeveru odnosno savezništvom s Mogulskim Carstvom na istoku, po učinkovitom državnom aparatu i bankarskom sustavu, te ponovnoj uspostavi trgovačkih veza između Orijenta i Zapadnog svijeta.

Vladavina Safavida važna je i iz vjerske perspektive jer je šijitski oblik islama postao državnom religijom koja je utjecala na širu regiju odnosno opstala u Iranu do današnjeg dana. Dinastija je oslabljena zbog unutrašnjih ratova s paštunskim plemenom Hotaki, a raspuštena je prilikom osvajanja Nader-šaha koji se proglasio nasljednikom posljednjeg safavidskog vladara pri čemu je osnovao novo, Afšaridsko Carstvo.

Poveznice

[uredi | uredi kôd]

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • (engl.) Algar, Hamid. 15. prosinca 2006. Iran ix. Religions in Iran (2) Islam in Iran (2.3) Shiʿism in Iran Since the Safavids. Encyclopædia Iranica. New York
  • (engl.) Marcinkowski, M. Ismail. 2005. From Isfahan to Ayutthaya Contacts Between Iran & Siam in the 17th Century. Ibex Publishers. Washington DC. ISBN 9971774917
  • (engl.) Matthee, Rudi. 28. srpnja 2008. Safavid dynasty. Encyclopædia Iranica. New York
  • (njem.) Roemer, Hans Robert. 1989. Persien auf dem Weg in die Neuzeit: Iranische Geschichte von 1350-1750. F. Steiner. Stuttgart. ISBN 3515051147
  • (engl.) Savory, Roger. 1980. Iran Under the Safavids. Cambridge University Press. Cambridge, U.K.. ISBN 0521224837

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Sestrinski projekti
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Safavidsko Carstvo