Gramatika starogrčkog jezika

Ovo je članak o gramatici starogrčkog jezika. Za morfološke oblike pogledajte članak Gramatika starogrčkog jezika (tablice).

Gramatika starogrčkog jezika obuhvaća njegovu morfologiju i sintaksu.

Izgovor

Podrobniji članci o temama: Grčki alfabet i Fonologija starogrčkog jezika

Antički grčki bio je pisan grčkim alfabetom poput modernoga grčkog jezika.

Slovo	Ime		Glas	Latinička transkripcija
	Starogrčko	Hrvatsko
Α α	ἄλφα	alfa	[a] [aː]	a
Β β	βῆτα	beta	[b]	b
Γ γ	γάμμα	gama	[g]	g
Δ δ	δέλτα	delta	[d]	d
Ε ε	εἶ, ἒ ψιλόν	epsilon	[e]	e
Ζ ζ	ζῆτα	zeta	[zd], [zː]	z
Η η	ἦτα	eta	[ɛː] ([h])	e, ē
Θ θ	θῆτα	theta	[tʰ]	th
Ι ι	ἰῶτα	jota	[i], [iː]	i, ī
Κ κ	κάππα	kapa	[k]	k
Λ λ	λάβδα, λάμβδα	lambda	[l]	l
Μ μ	μῦ	mi	[m]	m
Ν ν	νῦ	ni	[n]	n
Ξ ξ	ξεῖ, ξῖ	ksi	[ks]	ks
Ο ο	οὖ, ὂ μικρόν	omikron	[o]	o, ŏ
Π π	πεῖ, πῖ	pi	[p]	p
Ρ ρ	ῥῶ	ro	[r], [r̥]	r
Σ σ, ς	σῖγμα	sigma	[s]	s
Τ τ	ταῦ	tau	[t]	t
Υ υ	ὗ, ὓ ψιλόν	ipsilon	[u], [y], [yː]	u, y
Φ φ	φεῖ, φῖ	fi	[pʰ]	ph, f
Χ χ	χεῖ, χῖ	hi	[kʰ], [ks]	kh, ks
Ψ ψ	ψεῖ, ψῖ	psi	[ps]	ps
Ω ω	ὦ, ὦ μέγα	omega	[ɔː]	o, ō

Kontrakcije samoglasnika

U grčkim se riječima često događa da se dva samoglasnika nađu jedan uz drugog, tada dolazi do kontrakcije (stezanja) tih samoglasnika.

Glagoli čiji se samoglasnici stežu, zovu se verba contracta.

Α		Ε		Ο
α + ο	ω	ε + ο	ου	ο + ο	ου
α + ου		ε + ε	ει	ο + ου
α + ω		ε + V1	V	ο + ε
α + ε	α	ε + D1	D	ο + οι	οι
α + ει	ᾳ			ο + ει
α + ῃ				ο + ῃ
				ο + ω	ω
				ο + η

¹Oznaka V stoji za samoglasnik, a D za dvoglas.

Imenske riječi

Za oblike pogledajte članak Gramatika starogrčkog jezika (tablice)#Deklinacija.

U imenske riječi grčkog jezika ubrajaju se imenice, pridjevi, zamjenice, brojevi i član. Razlikuju rod, broj i padež.

Postoje tri roda: muški, ženski i srednji rod.

Tri su i broja: jednina (singular), dvojina (dual), množina (plural). Dvojina se upotrebljava za označavanje para, to jest da čega ima točno dva. Kod imenica ima samo dva oblika (nominativ-akuzativ-vokativ i genitiv-dativ), primjerice τὼ πιστὼ φίλω '(dva) vjerna prijatelja'.

Starogrčki ima pet padeža: nominativ, genitiv, dativ, akuzativ i vokativ.

Padeži

Akuzativ pokazuje izravni objekt, a može imati i adverbijalno značenje, to jest označava okolnost, primjerice Ὁ στρατηγὸς ἄγει τὸ στράτευμα στενὰς ὁδούς. 'Zapovjednik vodi vojsku uskim putovima.' Pokazuje razlog ili način radnje.

Genitiv obično označava podrijetlo ili dio cjelina, ali ima i ablativno značenje (odvajanje od čega): κωλύειν ἀγῶνος 'priječiti sudjelovanje u natjecanju, isključivati iz natjecanja'. Može biti i objekt, osobito uz pojam dioništva (imati dodira s dijelom neke cjeline) ili udjela: Σοφίας ὁ κατὰ λόγον ζῶν μέτοχος. 'Tko živi prema razumu, dionikom (je) mudrosti.'

Dativ označava neizravan objekt, osobu kojoj je upravljena glagolska radnja, primjerice: Oὐ ῥᾴdιόν ἐστιν εὐνοεῖν τοῖς κακόνοις.'Nije lako biti sklon onima koji zlo misle.' Ima lokativno i instrumentalno značenje, označuje mjesto (dativ mjesta), vrijeme (dativ vremena), uzrok (dativ uzroka) itd. Primjer: Ἄλλος ἵησι τῇ ἀξίνῃ, ἄλλος δὲ λίθῳ. 'Jedan gađa sjekirom, drugi kamenom.'

Član

Grčki jezik ima određeni član kojemu je funkcija pobliže odrediti ili izdvojiti riječ uz koju stoji. Član, kao i zamjenice i brojevi, nema vokativa. Umjesto njega najčešće stoji uzvik ὦ.

	Muški rod			Ženski rod			Srednji rod
	Singular	Dual	Plural	Singular	Dual	Plural	Singular	Dual	Plural
Nominativ	ὁ (ho)	τώ (tṓ)	οἱ (hoi)	ἡ (hē)	τώ (tṓ)	αἱ (hai)	τό (tó)	τώ (tṓ)	τά (tá)
Genitiv	τοῦ (toû)	τοῖν (toîn)	τῶν (tôn)	τῆς (tês)	τοῖν (toîn)	τῶν (tôn)	τοῦ (toû)	τοῖν (toîn)	τῶν (tôn)
Dativ	τῷ (tôi)		τοῖς (toîs)	τῇ (têi)		ταῖς (taîs)	τῷ (tôi)		τοῖς (toîs)
Akuzativ	τόν (tón)	τώ (tṓ)	τούς (toús)	τήν (tḗn)	τώ (tṓ)	τᾱ́ς (tā́s)	τό (tó)	τώ (tṓ)	τά (tá)

Imenice

Razlikuju se tri deklinacije: o-deklinaciju, a-deklinaciju i mješovitu (treću) deklinaciju.

O-deklinacija

Po ovoj se deklinaciji sklanjaju imenice muškoga roda (ili rjeđe ženskoga roda) koje u nominativu jednine završavaju na -ος i imenice srednjega roda koje završavaju na -ον.

Nekim imenicama osnova završava na ο ili ε pa se oni stežu po pravilima stezanja (kontrakcije) i tako se nastavci mijenjaju. Jedina je iznimka završetak za nominativ-akuzativ množine srednjega roda koji glasi -α umjesto -η kako bi trebao glasiti po pravilima. Te imenice nemaju vokativa ni dvojine. Primjer: πλό- + -ος > πλοῦς, πλό- + -ου > πλοῦ.

Atička deklinacija uključuje imenice koje završavaju na -ω koje ostaje u svim padežima. Vokativ i nominativ jednine jednaki su. Primjer: N Μενέλεως, G Μενέλεω.

A-deklinacija

Ova deklinacija uključuje imenice ženskoga roda koje u nominativu jednine završavaju na kratku ili dugu -α i one koje završavaju na -η te imenice muškoga roda koje završavaju na -ᾱς ili -ης. Duga alfa opstala je samo iza ρ, ε i ι, a drugdje je prešla u η što je ostavilo traga na ovoj deklinaciji.

Stegnute imenice ove deklinacije nastale su kad je ispred α osnove stajala α ili ε. Ovdje vrijedi dodatno pravilo da imenice muškog roda na -ας imaju dorski genitiv na ᾱ. Primjer: βορρέ- + -ας > βορρᾶς, βορρέ- + -ᾱ > βορρᾶν.

Mješovita deklinacija

Po ovoj deklinaciji sklanjaju se imenice:

1. s osnovom na konsonant:
   • eksplozivne:
     • gutural (K-osnove)
     • labijal (P-osnove)
     • dental, osim onih na -ντ-
     • -ντ-
   • likvide/nazale
     • ν-osnove
     • ρ-osnove i λ-osnove
   • osnove na -σ-
2. s osnovom na vokal:
   • na -ι- i -υ-
   • na -ι-/-ε- i -υ-/-ε-
   • na diftonge.

Imenice treće deklinacije nemaju jednake nastavke, nego njihovi nastavci ovise o osnovi kojoj pripadaju ili njihovu naglasnom tipu. U rječniku se navodi nominativ jednine i genitiv jednine.

	Muški/ženski rod			Srednji rod
	Singular	Dual	Plural	Singular	Dual	Plural
Nominativ	-ς ili —	-ε	-ες	—	-ε	-α
Genitiv	-ος (ili -ως)	-οιν	-ων	-ος (ili -ως)	-οιν	-ων
Dativ	-ι	-οιν	-σι(ν)	-ι	-οιν	-σι(ν)
Akuzativ	-ᾰ	-ε	-ᾰς ili -ς (-νς)	—	-ε	-ᾰ
Vokativ	-ς ili —	-ε	-ες	—	-ε	-ᾰ

Nastavak σ u nominativu i vokativu jednine te dativu množine uzrokuje neke glasovne promjene, primjerice K-osnove mijenjaju svoje završne suglasnike κ, γ i χ u ξ ([kʰs]).

	φύλαξ čuvar
	Singular	Dual	Plural
Nominativ	φύλαξ	φύλακε	φύλακες
Vokativ
Akuzativ	φύλακα		φύλακας
Genitiv	φύλακος	φυλάκοιν	φυλάκων
Dativ	φύλακι		φύλαξι(ν)

Jednosložne imenice prebacuju svoj naglasak na nastavak u genitivu i dativu svih brojeva.

Primjer je imenica γύψ ('jastreb'):

	γύψ jastreb
	Singular	Dual	Plural
Nominativ	γύψ	γῦπε	γῦπες
Vokativ
Akuzativ	γῦπα		γῦπας
Genitiv	γυπός	γῡποῖν	γυπῶν
Dativ	γυπί		γυψί(ν)

Pridjevi

Pridjevi (uključuje i glagolske participe) s imenicama se slažu u rodu, broju i padežu.

Po načinu se sklanjanja razlikuju:

• pridjevi s trima završetcima koji se dekliniraju prema a- i o-deklinaciji (imaju oblike za sva tri roda)
• pridjevi s dvama završetcima koji se dekliniraju po o-deklinaciji
• pridjevi s trima završetcima koji se dekliniraju po mještovitoj ili a-deklinaciji (oblici za muški i srednji rod sklanjaju se po mješovitoj deklinaciji, a oblik ženskog roda po a-deklinaciji)
• pridjevi s dvama ili jednim završetkom koji se dekliniraju po trećoj deklinaciji.

Komparacija ili stupnjevanje pridjeva vrši se:

	Vrsta pridjeva	Pozitiv		Komparativ		Superlativ
		Primjer	Prijevod	Oblik	Primjer	Oblik	Primjer
način	velika većina pridjeva	δεινός	'strašan'	-τερος, 3	δεινότερος, 3	-τατος, 3	δεινότατος, 3
2. način	neki pridjevi	κακός	'zao, loš'	-ῑων, -ῑον	κακίων, κάκιον	-ιστος, 3	κάκιστος, 3
3. način	nepravilni pridjevi	ἀγαθός	'dobar'

!NB: Kod pridjeva o- i a-deklinacije završni omikron osnove produljuje se u omegu ako je prethodni slog kratak, primjerice σοφός, 3; σοφώτερος, 3; σοφώτατος, 3.

Komparacija se može vršiti i opisno, primjerice φίλος, 3; μᾶλλον φίλος; μάλιστα φίλος.

Zamjenice

Starogrčki jezik razlikuje sljedeće vrste zamjenica:

• osobne/lične
• povratne
• recipročna
• posvojne
• pokazne
• odnosne
• upitne
• neodređene
• zamjeničke pridjeve.

Nemaju posebnih oblika za vokativ, osim oblika ἡμέτερε ('naš!').

Zamjenica αὐτός, 3 ima više značenja. Kada je u predikatnome položaju znači 'sam', a kada je u atributnome položaju znači 'isti' (za položaj atributa vidjeti Sintaksu). U genitivu, dativu i akuzativu zamjenjuje osobne zamjenice za treće lice. Genitiv ove zamjenice upotrebljava se kao posvojna zamjenica za treće lice.

Recipročna zamjenica imaju značenje srodno povratnim zamjenicama, obično se prevodi 'jedan drugog, jedna drugu, jedno drugo'. Tvori se udvostručivanjem osnove ἄλλο/η- ('drugi, druga, drugo'). Nema nominativa množine ni jednine.

	Dvojina			Množina
	Muški	Ženski	Srednji	Muški	Ženski	Srednji
Nominativ	ἀλλήλω	ἀλλήλᾱ	ἀλλήλω	—
Genitiv	ἀλλήλοιν	ἀλλήλαιν	ἀλλήλοιν	ἀλλήλων
Dativ	ἀλλήλοιν	ἀλλήλαιν	ἀλλήλοιν	ἀλλήλοις	ἀλλήλαις	ἀλλήλοις
Akusativ	ἀλλήλω	ἀλλήλᾱ	ἀλλήλω	ἀλλήλους	ἀλλήλᾱς	ἀλλῆλα
Vokativ	ἀλλήλω	ἀλλήλᾱ	ἀλλήλω	—

Zamjenički pridjevi značenjem su srodni zamjenicama, ali oblikom su pridjevi (osim ἄλλο). Neki od njih jesu: ὁ ἕτερος, τὸ ἕτερον, ἡ ἕτερα 'drugi (od dvojice)', ἄλλος, ἄλλο, ἄλλη 'drugi (od više njih)' i drugi koji znače 'svaki', 'nijedan' i sl.

Brojevi

Postoje tri vrste brojeva:

• glavni brojevi (na pitanje koliko?)
• redni brojevi (na pitanje koji po redu?)
• priloški brojevi ili brojni prilozi (na pitanje koliko puta?)

Prva se četiri glavna broja mogu deklinirati, kao i svi redni.

Brojke	Glavni		Redni		Priloški
	Oblik	Broj	Oblik	Broj	Oblik	Broj
α΄	εἷς, ἕν, μία	jedan, jedna, jedno	πρῶτος, 3	prvi	ἅπαξ	jedanput
β΄	δύο	dva	δεύτερος, 3	drugi	δίς	dvaput
γ΄	τρεῖς, τρία	tri	τρίτος, 3	treći	τρίς	triput
δ΄	τέτταρες, τέτταρα	četiri	τέταρτος, 3	četvrti	τετράκις	četiri puta

Glagoli

Za oblike pogledajte članak Gramatika starogrčkog jezika (tablice)#Konjugacija.

Glagoli u grčkom jeziku razlikuju:

• tri lica (govornik, sugovornik, negovornik)
• tri broja (jednina, dvojina, množina)
• četiri načina (indikativ, konjunktiv, optativ, imperativ)
• tri vida/aspekta (prezent (odgovara nesvršenom vidu u hrvatskom), aorist (svršenom vidu) i perfekt (nema ekvivalenta, po funkciji sličan engleskim perfect vremenima))
• sedam vremena (prezent, imperfekt, futur, futur perfektni, aorist, perfekt, pluskvamperfekt)
• tri stanja (aktiv, pasiv, mediopasiv).

Načini

Glagolski način pokazuje stav govornika prema sadržaju iskaza.

Indikativ

Indikativ je način objektivna iskaza, to jest sadržaj iskaza stvaran je.

• Ὁ φίλος ἐσθίει.
• 'Prijatelj jede.'

Može se pokazati i pretpostavka da što jest.

• Oὐ λέγει τις τὰ βέλτιστα· ἀναστὰς ἄλλος εἰπάτω.
• '(Pretpostavimo da) tko ne govori (ono što je) najbolje; ustavši, drugi neka (to) rekne.'

Indikativom se također može pokazati i gotovo ostvarenje.

• Ὀλιγου ἀπεθανον.
• 'Umalo ne pogiboh.'

Ima i druga značenja.

Konjunktiv

Konjunktivom se iskazuje sumnja, nesigurnost, htijenje, poticaj i zabrana. Dijeli se na voluntativni konjunktiv (bez čestice -ἄν) i prospektivni konjunktiv (s česticom -ἄν). Voluntativni konjunktiv dijele si na adhortativni (poticanje), prohibitivni (zabrana) i deliberativni (sumnja, oklijevanje). Prospektivni konjunktiv koristi se u zavisnosloženim rečenicama, ali i voluntativni.

• Τί λέγωμεν;
• 'Što da kažemo?'

• Τὰ πλοῖα κατέκαυσεν, ἵνα μὴ Κῦρος διαβῇ.
• 'Spali brodove da Kir ne prijeđe (rijeku).'

Optativ

Optativom se iskazuje želja. Može imati nekoliko podznačenja jer može iskazivati čistu želju (kupitivni optativ, bez -ἄν), mogućnost (potencijalni optativ, s -ἄν), ponavljajuću radnju (iterativni optativ, bez -ἄν) ili se može njime koristiti u zavisnosloženim rečenicama (kosi optativ ili optativus obliquus bez -ἄν).

• Ὦ παῖ, γένοιο πατρὸς εὐτυχέστερος.
• 'Sine, postao sretnijim od oca!'

• Λέγοις ἂν τὴν δἐησιν.
• 'Možeš (mogao bi) reći svoju molbu.' (Platon, Parmenid 126a)

Imperativ

Imperativ iskazuje zapovijed i zabranu (negativnu zapovijed). Također pokazuje i molbu, zahtjev te opomenu. Negacija je μή.

• Γράφε. Ὦ παῖ, γράφε.
• 'Piši! Sine, piši!'

• Ἴθι νῦν δίδαξον καὶ ἐμέ, ἵνα σοφώτερος γένωμαι.
• 'Hajde sad pouči i mene da mudriji postanem.'

Aspekti i vremena

Starogrčki jezik ima sedam kombinacija aspekta i vremena. Tri su aspekta, to jest vida: prezent (poznat i kao infektum da bi ga se razlikovalo od prezenta kao vremena), aorist (konfektum) i perfekt. Oni imaju vlastite osnove od kojih se tvore vremena i drugi oblici. Aspekt je u grčkome vrlo važan, kao i u hrvatskome. Kako hrvatski ima poseban glagol u svojim dvama aspektima (čitati – pročitati, letjeti – sletjeti, znati – saznati i dr.), tako i grčki uvijek nastoji na svojemu glagolu imati neki formant za tvorbu apsekta. Iako ima četiri načina, razlika u vremenima pristuna je samo u indikativu, dok ostali imaju samo aspektne razlike. Iznimka je optativ koji ima oblike za budućnost.

Svaki glagol ima zapravo četiri osnove: prezentsku, aoristnu, perfektnu i posebnu futursku osnovu. Oblik za futur dijele aorist i prezent, to jest nije iz njegova oblika moguće znati je li svršen ili nesvršen.

Vremena u indikativu	Aorist (vid)	Prezent (vid)	Perfekt (vid)
Budućnost	futur		futur perfektni
Sadašnjost		prezent	perfekt
Prošlost	aorist	imperfekt	pluskvamperfekt

Važno je napomenuti da pluskvamperfekti i futur perfektni svojom upotrebom u grčkome ne nalikuju hrvatskim vremenima pluskvamperfekta i futura II., u grčkome su oni apsolutna vremena koja pokazuju prošlo, to jest buduće stanje (kao što perfekt sam pokazuje sadašnje stanje koje je rezultat prošle akcije).

Ovo je tablica u kojoj se može vidjeti koji oblici različitih aspekata postoje (futur je odvojen):

Aspekt	Oblik	Vrijeme	Indikativ	Konjunktiv	Optativ	Imperativ	Infinitiv	Particip
Prezent	Vremenski	Sadašnjost	✓
		Prošlost	✓
	Nevremenski			✓	✓	✓	✓	✓
Aorist	Vremenski	Sadašnjost	✓
		Prošlost	✓
	Nevremenski			✓	✓	✓	✓	✓
Futur			✓		✓		✓	✓
Perfekt	Vremenski	Budućnost	✓
		Sadašnjost	✓
		Prošlost	✓
	Nevremenski			✓	✓	✓	✓	✓

Infinitivi

Infinitiv se najčešće upotrebljava nakon glagola modalnog značenja (željeti, moći, trebati itd.)

• Ἐκέλευσεν αὐτοὺς ἀπελθεῖν.
• 'Naredio im je da idu sa strane.'

Može se upotrijebiti i s neupravnim govorom. Ovo je konstrukcija zvana akuzativ s infinitivom kakva postoji i u latinskom jeziku.

Ima i druga značenja i upotrebe, upotrebljava se i u zavisnosloženim rečenicama.

Participi

Participi imaju jako puno upotreba u grčkome jeziku i često se rabe. Riječ je o glagolskome pridjevu kojim se iskazuje radnja koja je prethodila glavnoj, slijedila je ili pratila. Particip se sa subjektom slaže u padežu i rodu te može izraziti aspekt i vrijeme. Funkcijom može biti trojak: atributivni, adverbijalni i predikativni.

Atributivni particip vrši funkciju atributa imenice ili zamjenice.

Adverbijalni particip preuzima funkciju adverbijalne (priložne) oznake:

• Πρωταγόρας ἔζη διδάσκων.
• 'Protagora je živio od poučavanja (poučavajući).'

• Πρωταγόρας ἀναγιγνώσκει δειπῶν σῦκα.
• 'Protagora čita ručajući smokve.'

Predikativni particip služi kao dopuna glagolskom predikatu koji bi bez njega bio nepotpuna smisla.

• Ὁ φιλόσοφος τυγχάνει λέγων περὶ τῆς ἀληθείας.
• 'Filozof je upravo (pri tome) zauzet time da govori o istini.'

Glagolske osnove

U rječniku se navodi šest oblika glagola: prezentski oblik, oblik futura, oblik aorista aktivnog, oblik perfekta aktivnog, oblik perfekta mediopasivnog ili pasivnog i oblik aorista pasivnog. Ovi oblici kod nekih glagola znaju imati različite osnove.

Glagol δίδωμι 'dati' ovako tvori različite osnove:

Oblik	Oblik glagola
Prezent	δίδω-μι
Futur	δώ-σ-ω
Aorist akt.	ἔ-δω-κ-α
Perfekt akt.	δέ-δω-κα
Perfekt medpas./pas.	δέ-δο-μαι
Aorist pas.	ἐ-δό-θη-ν

Prezentsku osnovu tvori reduplikacijom prvoga suglasnika δ uz dodatak glasa ι. Osnova mu je zapravo δω- kao što je vidljivo u ostalim vremenima. Aorist tvori formantom -κ-. S druge strane glagol παιδεύω 'poučavati, odgajati' koji tvori svoje različite osnove pravilno:

Oblik	Oblik glagola
Prezent	παιδεύ-ω
Futur	παιδεύ-σ-ω
Aorist akt.	ἐ-παίδευ-σ-α
Perfekt akt.	π-ε-παίδευ-κ-α
Perfekt medpas./pas.	π-ε-παίδευ-μαι
Aorist pas.	ἐ-παιδεύ-θη-ν

Važna je podjela glagola po tome koje nastavke rabe u prezentu: tematske i atematske konjugacije (nastavak -ω ili -μι).

Tematski glagoli

Velika većina glagola pripada tematskoj konjugaciji gdje se glagoli dijele u dvije velike skupine:

• Verba vocalia / Verba pura – osnova na samoglasnik, pravilna tvorba osnova
• Verba impura – tvorbe osnove uz neke komplikacije:
  • Verba liquida – osnova im završava na λ, μ, ν ili pak ρ
  • Verba muta – osnova im završava drugim suglasnicima
    • guturalnim (κ, γ, χ)
    • labijalnim (π, β, φ)
    • dentalnim (τ, δ, θ).

Pravilno se osnove verba vocalia ovako tvore:

	Tvorba
	Prefiks	Promjena osnove	Sufiks/formant	Konjugacija
Prezent				prezentski nastavci
Futur		duljenje završnog samoglasnika	-σ-
Aorist akt.	augment		-σ-	aoristni nastavci
Perfekt akt.		reduplikacija uz -ε-	-κ-
Aorist pas.	augment		-θη-	nastavci aorista pasivnog

Što se tiče verba impura, postoje dodatna pravila.

Nekima je prezent jednak ostalim osnovama:

• λέγω, λεγ-
• μένω, μεν-.

Mnogi u prezentskoj osnovi dodaju razne sufikse, tako primjerice mnogi imaju sufiks -jω, to jest palataliziraju završni glas osnove prije prezentskih nastavaka:

• glagol φυλάττω < φυλάκ-jω.

S obzirom na to da je osnova φυλάκ-, futur će glasiti φυλάξω (φυλάκ-σ-ω).

Otklanjajući efekte palatalizacije, ovim kategorijama pripadaju glagoli s palataliziranom osnovom:

• glagoli na -ττω imaju osnovu na guturalne glasove (uz neke na dentalne)
• glagoli na -πτω na labijalne
• glagol na -ζω na dentalne (uz neke na guturalne, a νίζω ima osnovu νιβ-)
• glagoli na -λλω imaju osnovu na -λ- (ἀγγέλλω < ἀγγέλ-)
• glagoli s dugim ι i υ pred završnom likvidom imaju osnovu na kratke ι i υ (κλῑνω < κλῐν-)
• glagoli s αι i ει pred završnom likvidom gube ι (φαίνω < φαν-).

Važno je razlučivati glagolsku i prezentsku osnovu što je najčešće navedeno u rječniku.

Glagoli s indoeuropskim prijevojem (promjenom samoglasnika osnove nasljeđenom iz indoeuropskoga prajezika koja je vidljiva i u hrvatskome u riječima poput brati, berem, izbor, birati) tvore jaki aorist gdje rabeći imperfektne nastavke i promjenu samoglasnika osnove:

• φεύγω > ἐ-φυγ-ον
• λείπω > ἔ-λιπ-ον.

Jaki aorist i futur pasivni imaju neki glagoli.

Jaki perfekt također se pojavljuje kod većine glagola s osnovom na gutural ili labijal i ne rabi formant -κ-, tvori se s prijeglasom ili bez njega:

• γράφω > γέ-γραφ-α; bez prijeglasa
• τρέφω > τε-τροφ-α; s prijeglasom.

Verba impura koji nemaju jake oblike drže se ove tablice:

	Tvorba
	Prefiks	Promjena osnove	Sufiks/formant	Konjugacija
Prezent				prezentski nastavci
Futur			-σ-
Aorist akt.	augment		-σ-	aoristni nastavci
Perfekt akt.		reduplikacija uz -ε-	-κ-
Aorist pas.	augment		-θη-	nastavci aorista pasivnog

Glagoli s jakim oblicima imaju sljedeće oblike:

	Tvorba
	Prefiks	Promjena osnove	Sufiks/formant	Konjugacija
Prezent				prezentski nastavci
Futur			-σ-
Aorist akt.	augment	prijeglas		imperfektni nastavci
Perfekt akt.		reduplikacija uz -ε-, (prijeglas), aspiracija zadnjeg suglasnika		aoristni nastavci
Aorist pas.	augment		-η-	nastavci aorista pasivnog

Neki glagoli zbog povijesnih su promjena postali potpuno ili vrlo nepravilni. Postoje i klase nepravilnih tematskih glagola kao što su oni s nazalnim sufiksom ili sufiksom -σκω ili oni s reduplikacijom u prezentu.

Atematski glagoli

Ovi glagoli nemaju vezne samoglasnike u sufiksima u sadašnjosti:

Tematski glagol	Jednina			Množina
	Prvo lice	Drugo lice	Treće lice	Prvo lice	Drugo lice	Treće lice
Indikativ sadašnji	φυλάττ-ω	φυλάττ-εις	φυλάττ-ει	φυλάττ-ομεν	φυλάττ-ετε	φυλάττ-ουσῐ(ν)
Atematski glagol	Jednina			Množina
	Prvo lice	Drugo lice	Treće lice	Prvo lice	Drugo lice	Treće lice
Indikativ sadašnji	ἵστη-μι	ἵστη-ς	ἵστη-σι(ν)	ἵστᾰ-μεν	ἵστᾰ-τε	ἵστᾶ-σι(ν)

Mogu se podijeliti u tri skupine:

• s reduplikacijom u prezentu (primjer je δίδωμι, ali i ἵστημι gdje je reduplikacija skrivena povijesnim promjenama)
• sa sufiksom -νυ- (primjer je δείκνυμι)
• bez razlike između prezentske i glagolske osnove (primjer je εἰμί).

Ovi glagoli puni su osobitosti u tvorbi zbog svoje arhaičnosti (većina ima vrlo jednostavna značenja poput ἵστημι 'staviti', εἰμί 'biti' ili μείγνυμι 'miješati').

Mnogi imaju takozvani korijenski aorist gdje se nastavci dodaju izravno na osnovu s produženim samoglasnikom. On je bitan jer njemu pripadaju i neki tematski glagoli poput βαίνω (osnova βαν-) koji ima uobičajen aorist sa značenjem 'donijeti', ali korijenski sa značenjem 'ići, koračati': ἔ-βη-σ-α (slabi, pravilan) ἔ-βη-ν (korijenski).

Sintaksa

Uobičajen je poredak riječi u jednostavnoj rečenici subjekt – objekt – predikat.

• Οἱ τέλεοι παῖδας φυλασσοῦσιν.

• 'Odrasli djecu gledaju.'

Atributi

Pridjevski atributi stoje neposredno iza člana glavne riječi (ili se član ponavlja, a atribut ide iza imenice) kad su u atributivnom položaju. Atributivni položaj atributa pokazuje tijesno jedinstvo s glavnom riječju.

• ὁ ἀγαθὸς φίλος / ὁ φίλος ὁ ἀγαθός

• 'dobri prijatelj'

• Φιλῶ τὸν ἀγαθὸν ἄνδρα.
• 'Ljubim dobrog čovjeka (tj. o dobrom čovjeku izričem da ga ljubim).'

Pridjevski je atribut u predikativnom položaju kada ne stoji neposredno iza člana glavne riječi, nego ispred člana ili iza glavne riječi. U predikativnom položaju on pristupa glavnoj riječi zajedno s predikatom.

• ἀγαθὸς ὁ φίλος / ὁ φίλος ἀγαθός
• 'dobar prijatelj'

• Φίλῶ τὸν ἄνδρα ἀγαθὸν.
• 'Ljubim čovjeka dobra (tj. čovjek, koga ljubim, dobar je).

Konstrukcije

Postoje tri konstrukcije bitne za grčku gramatiku:

• Akuzativ s infinitivom
  • Οἱ πολλοὶ λέγουσι τὸν ἄνθρωπον πράττειν.
  • 'Mnogi govore čovjeka raditi.'
    • 'Mnogi govore da čovjek radi.
• Nominativ s infinitivom
• Genitiv apsolutni
  • Τοῦ ῥήτορος λέγοντος ὁ δῆμος ἐν ἀγορᾷ σιγᾷ.
  • 'Govornika govorećega narod na trgu šuti.'
    • 'Kad/dok/budući da/pošto/iako govornik govori, narod na trgu šuti.'

Zavisnosložene rečenice

Zavisnosložene rečenice obično se tvore kombinacijom glavne surečenice, veznika i zavisne surečenice. U ovim se rečenicama, s različitim značenjima, pojavljuju svi glagolski načini. Primjer je ova objektna rečenica u kojoj se u zavisnoj surečenici pojavljuje optativ glagola 'biti':

• Οἱ Θηβαῖοι προεῖδον, ὅτι ἔσοιτο πόλεμος.
• Tebanci predvidješe da bi mogao biti rat.

Izvori

• Dukat, Zdeslav: Gramatika grčkog jezika, 1983., Školska knjiga, Zagreb, ISBN 86-03-99563-x
• Früchtel, Ludwig: Griechische Grammatik, 1963., Bayerischer Schulbuch-Verlag, München
• Martinić-Jerčić, Zdravka; Matković, Dubravka, Gjurašin, Mislav: PROMETEJ ΛΟΓΟΣ, 2021., Školska knjiga, Zagreb ISBN 978-953-0-22445-2

Povezani članci

• Starogrčki jezik
• Gramatika starogrčkog jezika (tablice)
• Gramatika latinskog jezika