Biševo
Biševo komiški čakavski: Bisovo, tal. Busi | |
---|---|
Otok | |
Vis i Biševo (lijevo), satelitska snimka | |
Pogled na Biševo s poluotoka Stupišća na Visu | |
Položaj | |
Koordinate | 42°58′N 16°0′E / 42.967°N 16.000°E |
Država | |
More | Jadransko more |
Otočje | Viško otočje |
Fizikalne osobine | |
Površina | 5,92 km2[1] |
Duljina obale | 18,15 km[1] |
Najviši vrh | Stražbenica, 239 m |
Stanovništvo | |
Broj stanovnika | 15[2] (2011.) |
Biševo (komiški čakavski: Bisovo, tal. Busi) je otok u Jadranskom moru nedaleko Visa, poznat po svojoj Modroj špilji, Medvidinoj špilji, malom plavcu i pješčanim plažama. Površina mu iznosi oko 6 km2, a nalazi se 5 km jugozapadno od gradića Komiže, s kojim je tijekom čitave godine povezan brodskom linijom (prugom). Najviši vrh je Stražbenica, 239 m.
Otok je bio naseljen još u pretpovijesti, u starogrčkom i starorimskom vremenu.[3]
Po popisu iz 2001. godine otok je imao 19 stalnih stanovnika, od kojih je 8 starije od 65 godina. Još 1961. je na Biševu bilo 114 stanovnika (prije Drugog svjetskog rata preko 200), koji su se preselili uglavnom u Komižu. Mnogi su i dalje ostali vezani za svoj otok na kojem obrađuju vinograde i maslinike, a ljeti uglavnom i borave na njemu.
Statistike su podatke za otok Biševo prikazivali 1869. kao dio naselja Komiže te sve tako do 1931. godine.[4]
Danas ima desetak stalnih stanovnika, dok se ljeti broj poveća.[5]
Naselja koja su nekad bila redovito nastanjena, a danas nemaju stalnih stanovnika su: Salbunora (staro ribarsko naselje[3]), Porat,[3] Mezuporat, Vela Gora, Potok, Polje[6] i Nevaja.[5] Uz obalu nalaze se Porat, Mezoporat i Salbunora, a u unutarnjem dijelu otoka su Polje, Gornja Salbunora, Potok, Velo Gora i Nevaja.[7] Glavno naselje na otoku je bilo Polje.[3]
Glavna gospodarska grana bili su vinogradarstvo i ribarstvo.[6] Od drugih kultura, bilo je maslina i smokava.[3] Danas je najvažnija grana turizam i gostiteljstvo.[5]
Naselje Polje imalo je nekad školu[6] izgrađenu iseljeničkim donacijama.[3] Radila je do 1961. godine.[3]
- Crkva sv. Silvestra u Polju na Biševu iz 11. st.[6]
- Podmorska arheološka zona akvatorija otoka Visa, Biševa, Brusnika i Sveca
- Novovjekovni brodolom ispred uvale Saladinca, iz 17. stoljeća
- Mate Martin Bogdanović, industrijalac, pionir tvorničkog konzerviranja ribe na zapadu SAD-a[8]
- ↑ a b Duplančić Leder, T.; Ujević, T.; Čala, M. (2004): Duljine obalne crte i površine otoka na hrvatskom dijelu Jadranskog mora određene s topografskih karata mjerila 1:25 000, Geoadria, Vol. 9, No. 1, 5-32.
- ↑ Stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima, popis 2011.
- ↑ a b c d e f g BISERNA OGRLICA - PUČINSKI OTOCI SREDNJEG JADRANA
- ↑ Državni zavod za statistiku RH. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. prosinca 2013. Pristupljeno 21. prosinca 2021. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć) - ↑ a b c Adriaticsailor Otok Biševo
- ↑ a b c d Biševo. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. lipnja 2012. Pristupljeno 10. svibnja 2012.
- ↑ UNDP Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. lipnja 2012. (Wayback Machine) Inventarizacija vrednovanje i planiranje obalnih krajobraza Dalmacije, otok Vis
- ↑ Moj otok Vis Joško Božanić: Početak riblje industrije u Dalmaciji
- Građanska inicijativa "Spasimo Biševo"
- Biševo Island Artist Residency Program
- UNDP Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. lipnja 2012. (Wayback Machine) Zemljovid Visa i Biševa
|