Prijeđi na sadržaj

Crveni drijen

Izvor: Wikipedija
Crveni drijen
Grm s plodovima
Sistematika
Carstvo:Biljke
Divizija:Magnoliophyta
Razred:Magnoliopsida
Red:Cornales
Porodica:Cornaceae
Rod:Cornus
Podrod:Cornus
Vrsta:C. mas
Dvojno ime
Cornus mas
L.
Rasprostranjenost
Baze podataka

Crveni drijen (tvrdi drijen, drijenak, lat. Cornus mas) listopadni je grm ili nisko drvo, do 8 m visine, sa zaobljenom gustom krošnjom. Mlade su grančice zelenkastosmeđe i većinom fino dlakave. Listovi su ovalna oblika, s dugačko izvučenim vrhovima. Cvjetovi su žuti. Javljaju se rano, prije listanja, skupljeni u štitasti cvat, pravilni su i četvoročlani. Cvijeta u veljači i ožujku. Preferira tlo bogato kalcijem.

Upotreba

[uredi | uredi kôd]

Drenjine su plod drijenka duguljasta oblika. Mlade drenjine svijetlocrvene su boje i nisu ukusne za jelo, dok su zrele drenjine tamnocrvene boje i ljudima ukusne. Rastu u šumi i pripadaju jesenskim plodovima. U skupini obično raste po jedna ili dvije drenjine. Sadrže malu košticu. Drenjine se konzumiraju kao suho voće, za pravljenje pekmeza i soka. Mogu se i konzervirati kao masline. U Francuskoj i Italiji od drenjina rade vino, u Hrvatskoj se od njih pekla i rakija.[1]

Ljekovitost

[uredi | uredi kôd]

Drijen ima i ljekovita svojstva: uvarak od lišća pomaže kod crijevnih bolesti, uvarak od suhih plodova rabi se kao sredstvo protiv groznice kod prehlade i za apetit. Drijen je poznat i kao sredstvo protiv dijabetesa.

Biološki aktivne komponente plodova normaliziraju krvni tlak, sprječavaju sklerozu, a osim toga plodovi se upotrebljavaju kao obnavljajuće, toničko, protuupalno sredstvo za bolesti gastrointestinalnog trakta.

Po sadržaju vitamina C plodovi drijena bolji su od limuna, oskoruša i ogrozda. Vjeruje se da plodovi drijena povećavaju apetit. Imaju antiskorbutno, antipiretičko i adstrigentno djelovanje. Drijenom se ljudi koriste i kao profilaktičkim sredstvom kod opasnosti od trovanja živom, olovom i drugih s obzirom na to da pektini sadržani u plodovima drijena vežu za se štetne tvari i tako pomažu njihovo izbacivanje iz organizma. Infuzija plodova rabi se protiv gastrointestinalnih poremećajā. Ima adstringentna i fitoncidna svojstva.[2]

Sorte

[uredi | uredi kôd]

Postoji i veći broj kultiviranih odlika većih plodova (Jolico, Kazanlak, Slowianin, Podolski, Schoenbrunner Gourmet Dirndl, Schumener, Titus, Ispolinskij, Red star, Jantarnij) od kojih neke imaju i žute plodove (varijetet žutih plodova poznat je još od 17. stoljeća).[3]

Već 1797. bilo je poznato 12 raznih varijeteta.[4]

Sastav

[uredi | uredi kôd]

Plodovi sadrže oko 10 % šećera, 2 – 3,5 % voćnih kiselina i 50 mg/100 g vitamina C. Sadržaj je tanina oko 0 ,33 %, pektina oko 0.73 %, a karotina oko 1,65 mg%[5][6]

Dodatna literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Lj. Grlić: Samoniklo jestivo bilje, Zagreb 1980.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Grlić, Lj. Samoniklo jestivo bilje, Zagreb 1980. ,str.223
  2. https://gospodarski.hr/rubrike/ljekovito-bilje-rubrike/zdrav-kao-drijen/
  3. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. srpnja 2015. Pristupljeno 6. srpnja 2015. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  4. http://www.kuegler-textoris.de/Wildobst_Diplomarbeit_Zeitlhoefler_2002.pdf Pristupljeno 7.09.2015.
  5. Grlić, Lj. Samoniklo jestivo bilje, Zagreb 1980. ,str.223
  6. http://agrolib.ru/books/item/f00/s00/z0000054/st007.shtml Pristupljeno 03.12.2023.