Riparijska zona
Priobalna zona ili obalno područje je dodirni prostor između kopna i rijeke ili potoka. Riparijski je također odgovarajuća nomenklatura za jedan od kopnenih bioma Zemlje. Biljna staništa i zajednice uz riječne rubove i obale nazivaju se obalnim rastinjem, a karakteriziraju ih hidrofilne biljke. Priobalne zone važne su za ekologiju, upravljanje resursima okoliša i građevinarstvo zbog njihove uloge u očuvanju tla, staništa bioraznolikosti i uticaja koji imaju na faunu i vodene ekosisteme, uključujući travnjake, šume, močvarno zemljište ili čak nevegetacijska područja. U nekim regijama izrazi priobalna šuma, riparijska šuma, obalna pufer zona, priobalni koridor i priobalna traka koristi se za karakterizaciju priobalne zone. Riječ riparijski potiče latinskog ripa = riječna obala.
Karakteristike
[uredi | uredi izvor]Priobalne zone oko rijeka mogu biti prirodne ili predviđene za stabilizaciju tla ili njegovu obnovu. Ove zone su važni prirodni biofilteri koji štite vodene sredine od prekomjernog taloženja zagađenja površinskih tokova i erozije. Pružaju utočište i hranu za mnoge vodene životinje i hlad koji ograničava promjene temperature u strujanjima. Kada su priobalne zone oštećene građevinama, poljoprivredom ili silvikulturom, može se dogoditi biološka obnova, obično ljudskom intervencijom u kontroli erozije i regeneracijom. Ako područje u blizini vodotoka ima stajaću vodu ili zasićeno tlo tokom dužeg dijela sezone, obično se naziva močvarama zbog karakteristika vlažnog tla. Zbog njihove istaknute uloge u pružanju podrške raznolikosti vrsta, priobalne zone često su predmet nacionalne zaštite u akcijskom planu biološke raznolikosti. Oni su poznati i kao "pufer biljnih ili vegetacijskih otpadaka". Istraživanja pokazuju da su priobalne zone važne za poboljšanje kvaliteta vode kako za površinske tokove, tako i za vodu koja teče u potoke kroz podzemlje ili podzemne vode. Obalske zone mogu imati ulogu u smanjenju zagađenja nitratima u površinskim vodotocima, poput stajskog gnojiva i drugih đubriva iz poljoprivrednih polja, koje bi u suprotnom oštetile ekosistem i ljudsko zdravlje. Posebno je važno potiskivanje nitrata ili denitrifikacija nitrata iz đubriva u ovoj puferskoj zoni. Upotreba močvarnih priobalnih zona pokazuje posebno visoku stopu uklanjanja nitrata koji ulaze u potok i stoga ima mjesto u upravljanju poljoprivredom.
Uloge i funkcije
[uredi | uredi izvor]
Riparijske zone isporučuju električnu energiju. Meanderske krivine rijeke, u kombinaciji s vegetacijom i korijenskim sistemima, usporavaju protok vode, što smanjuje eroziju tla i oštećenja od poplava. Sediment je zarobljen, smanjujući suspendovane krute tvari da bi se omogućila manja zamućenost vode, ponovo napunilo tlo i izgradili obale potoka. Iz površinskog toka filtriraju se zagađenja, poboljšavajući kvalitet vode putem biofiltracije. Priobalne zone također pružaju stanište divljim životinjama, podržavaju biološku raznolikost i koridor divljih životinja, omogućujući vodenim i priobalnim organizmima da se kreću duž riječnih Sistema, izbjegavajući izolirane zajednice. Obalna vegetacija također može osigurati hranu za ishranu divljih životinja i stoke.
Ovakve zone važne su i za ribe koje žive u rijekama, poput potočne pastrmke i peša. Učinak na priobalne zone može uticati na ribe, a obnova poribljavanjem nije uvijek dovoljna za oporavak ribljih populacija.[1] Omogućuju izvorno navodnjavanje pejzaža širenjem sezonskih ili višegodišnjih protoka vode. Hranjive tvari iz kopnene vegetacije (npr. Biljno leglo i kapi insekata) prenose se u vodene mreže ishrane. Vegetacija koja okružuje potok pomaže u hlađenju vode, ublažavajući promjene temperature vode. Također doprinosi i odlaganju prirodnih drvenih krhotina i otpadaka u potoke, što je važno za održavanje geomorfologije. Sa društvenog aspekta, obalne zone doprinose obližnjim vrijednostima imovine putem privlačnosti razgledanja, te poboljšavaju uživanje na pješačkim i biciklističkim stazama podržavajući njihove priobalne mreže. Prostor je pogodan za priobalne sportove kao što su ribolov, plivanje, vezanje plovila i veslanje.
U Bosni i Hercegovini i okolnim balkanskim država, uobičajena su porodična i šira lokalna okupljanja uz rijeke i potoke, a na pogodnim mjestima se održavasru rekreativna takmičenja u popularnim naradnim sportovima. Pritom se konzumiraju razna jela sa zažnja i roštilja i pića po izboru. Takvi događaji najčešće se organiziraju za tradicijsko (redovno) obilježavanje 1. maja (praznika rada).[2]
Riparijska zona zona djeluje kao prvi zaštitni pojas u sprečvanju erozije koji apsorbira utjecaje faktora, uključujući klimatske promjene, povećani uticaj urbanizacije i povećava mogućnost pristajanja plovila bez oštećenja građevina smještenih iza ove zone.
Uloga u sječama
[uredi | uredi izvor]Zaštita priobalnih zona često se uzima u obzir u operacijama sječe stabala. Neodirnuto tlo, pokrov i vegetacija pružaju hladovinu, biljnu prostirku i drveni material, te smanjuju erodiranja zemljišta iz ubranog područja. Neki faktori, kao što su tipovi tla i korijenska struktura, klimatski uvjeti i vegetatacijski pokrov određuju djelotvornost obalnog buferfa.
Vegetacija
[uredi | uredi izvor]
Asortiman stabala priobalnih područja varira od moćvara do umjerenih uvjeta i obično se sastoji od biljaka koje su ili vodene biljke ili zeljaste kopnene stablašice i grmovi koji uspevaju u blizini vode.
Centralna i jugoistočna Evropa
[uredi | uredi izvor]Sjeverna Amerika
[uredi | uredi izvor]Rub vodotoka
[uredi | uredi izvor]Zeljaste trajnice:
Poplavna zona
[uredi | uredi izvor]Zeljaste trajnice:[3]Šablon:Unreliable source?
Zapadna
[uredi | uredi izvor]Riparijsko drveće[4]
- Sequoia sempervirens
- Thuja plicata
- Abies grandis
- Picea sitchensis
- Chamaecyparis lawsoniana
- Taxus brevifolia
- Populus fremontii
- Populus trichocarpa
- Platanus racemosa
- Alnus rhombifolia
- Alnus rubra
- Acer macrophyllum
- Fraxinus latifolia
- Prunus emarginata
- Salix lasiolepis
- Salix lucida
- Quercus agrifolia
- Quercus garryana
- Populus tremuloides
- Umbellularia californica
- Cornus nuttallii
Ostale biljke
Azija
[uredi | uredi izvor]Australija
[uredi | uredi izvor]Popravak i restauracija
[uredi | uredi izvor]Čišćenje zemlje obavlja se nakon poplava. Une mogu brzo izbrisati obalu rijeke, odnoseći vrijedne trave i tla nizvodno, a kasnije dozvoljavajući suncu da isuši zemljište. Uzgoj prirodnim slijedom (Natural Sequence Farming) uključuje tehnike koje su korištene u Australiji, u pokušaju da se brzo obnove erodirane farme do optimalne produktivnosti.
Tehnika prirodnog uzgoja uključuje postavljanje prepreka na putu vode kako bi se smanjila energija poplave i pomogla taloženje zemlje u poplavnom području. Druga tehnika je brzo uspostavljanje ekosukcesije podsticanjem brzorastućih biljaka poput "korova" (pionirske vrste) na rast. One se mogu širiti duž vodotoka i uzrokovati degradaciju okoliša, ali mogu stabilizirati tlo, sunositi ugljik u tlo i zaštititi zemljište od isušivanja. Korov će poboljšati snagu potoka tako da se drveće i trava mogu vratiti i kasnije ga idealno zamijeniti. Postoji nekoliko drugih tehnika kojima se vladine i nevladine agencije koriste za rješavanje obalne i strujne degradacije, u rasponu od ugradnje konstrukcija za kontrolu obala, poput pragova trupaca, do korištenja šiljaka ili postavljanja stijena I drugih zapreka.
-
Kamenita, smeđa obala, uglavnom gole vegetacije, s nekoliko stabala u pozadini – Obalno područje Cottonwood Creeka na jugoistoku Oregona prije restauracije, 1988. -
Ista obala potoka sa kratkim travama, s više drveća u pozadini – Obalno područje Cottonwood Creek tokom oporavka, 2000. -
Ista obala potoka obrasla višim travama koje zatamnjuju veći dio vode, s debljim nasadom deveća – Obalno područje Cottonwood Creeka nakon obnove, 2002.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Sievers, Michael; Hale, Robin; Morrongiello, John R. (mart 2017). "Do trout respond to riparian change? A meta-analysis with implications for restoration and management". Freshwater Biology. 62 (3): 445–457. doi:10.1111/fwb.12888.
- ^ Gotovo je redovna i pojava da iza izletnika ostaje nezbrinuto smeće i ostaci hrane!
- ^ "List of trees and plants". Arhivirano s originala (xls), 18. 7. 2011. Pristupljeno 29. 9. 2010. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ^ a b Cooke, Sarah Spear (1997). A Field Guide to the Common Wetland Plants of Western Washington and Northwestern Oregon. Seattle, Washington: Seattle Audubon Society. ISBN 978-0-914516-11-8.
- ^ "Riparian Vegetation Along the Middle and Lower Zones of the Chalakkudy River, Kerala, India" (PDF). Kerala Research Programme Centre for Development Studies. Arhivirano s originala (PDF), 19. 3. 2009. Pristupljeno 2. 10. 2009. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]