Povelja Ujedinjenih nacija
Povelja Ujedinjenih nacija jest temeljni ugovor Ujedinjenih nacija.[1] Ona utvrđuje svrhe, upravljačku strukturu i opći okvir sistema Ujedinjenih nacija, uključujući njegovih šest glavnih organa: Sekretarijat, Generalnu skupštinu, Vijeće sigurnosti, Ekonomsko i socijalno vijeće, Međunarodni sud pravde i Starateljsko vijeće.
Povelja UN-a nalaže Ujedinjenim nacijama i njegovim državama članicama da održavaju međunarodni mir i sigurnost, poštuju međunarodno pravo, postignu "viši životni standard" za svoje građane, rješavaju "ekonomske, socijalne, zdravstvene i srodne probleme" i promovišu "univerzalno poštovanje i poštivanje ljudskih prava i osnovnih sloboda za sve bez razlike u pogledu rase, spola, jezika ili vjere".[2] Kao povelja i osnivački ugovor, njena pravila i obaveze su obavezujuća za sve članice i zamjenjuju pravila drugih ugovora.[3][4]
Tokom Drugog svjetskog rata, saveznici - formalno poznati kao Ujedinjene nacije - složili su se da uspostave novu poslijeratnu međunarodnu organizaciju.[5] U skladu s ovim ciljem, Povelja Ujedinjenih nacija je razmatrana, pripremljena i sastavljena tokom Konferencije u San Franciscu koja je započela 25. aprila 1945., a na kojoj je učestvovala većina suverenih nacija svijeta.[6] Nakon dvotrećinskog odobrenja svakog dijela, konačni tekst su jednoglasno usvojili delegati i otvoren za potpisivanje 26. juna 1945;[7][8] potpisana je u San Franciscu, Kalifornija, Sjedinjene Američke Države, od strane 50 od 51 prvobitne zemlje članice.[7][Note 1]
Potpisana je na Konferenciji Ujedinjenih nacija o međunarodnoj organizaciji u San Francisku 26. juna 1945. od strane 50 od 51 prvobitnih zemalja članica. Stupila je na snagu 24. oktobra 1945, pošto ju je ratificiralo 5 zemalja osnivača (Republika Kina,[Note 2] Francuska,[Note 3] Sovjetski Savez,[Note 4] Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Američke Države) i većina drugih potpisnica. Povelja je stupila na snagu 24. oktobra 1945, nakon ratifikacije; ovo se smatra zvaničnim datumom početka Ujedinjenih nacija, s prvim zasjedanjem Generalne skupštine, koje je predstavljalo svih 51 prvobitnih članica, otvorenim u Londonu sljedećeg januara. Generalna skupština je formalno priznala 24. oktobar kao Dan Ujedinjenih nacija 1947, a proglasila ga je službenim međunarodnim praznikom 1971. Sa 193 stranke, većina zemalja je sada ratificirala Povelju.
Kao povelja predstavlja konstitutivan sporazum i članovi su obavezujući za sve potpisinice. Osim toga, izričito se naglašava da Povelja obezvređuje sve druge sporazumne obaveze. Povelja sadrži 19 poglavlja plus Statut Međunarodnog suda pravde, od čega je najbitnije prvo poglavlje, u kojem su definirani ciljevi (prvi član) i načela organizacije (drugi član).
Ciljevi organizacije UN-a:
- očuvanje međunarodnog mira i sigurnosti te miroljubivo rješavanje međudržavnih sporova u skladu s načelima međunarodnog prava.
- razvijanje prijateljskih odnosa među narodima koje se zasniva na načelu jednakosti svih naroda, poticanje međunarodnog ekonomskog, kulturnog i socijalnog djelovanja s ciljem stvaranja zajedničkih interesa, zbog čega će teže dolaziti do konflikata.
Većina zemalja u svijetu danas je ratificirala Povelju. Vatikan je stalna zemlja posmatrač i stoga nije puna potpisnica Povelje.
Struktura dokumenta
[uredi | uredi izvor]"Uvodna poruka" bavi se stvarnim amandmanima na Povelju.
Sama Povelja sastoji se od preambule, naveliko kopirane iz preambule Ustava SAD-a, i niza članova podijeljenih po poglavljima.
- Poglavlje I opisuje svrhu postojanja Ujedinjenih naroda, uključujući i važne odredbe za očuvanje međunarodnog mira i sigurnosti.
- Poglavlje II definira kriterij za članstvo u UN-u.
- Poglavlja III-XV, veći dio dokumenta, opisuju organe i institucije UN-a i njihov odnos snaga.
- Poglavlja XVI i XVII opisuju sporazume za integriranje UN-a s uspostavljenim međunarodnim pravom.
- Poglavlja XVIII i XIX predviđaju amandmane i ratifikaciju same Povelje.
Najznačajnija poglavlja bave se davanjem ovlaštenja organima UN-a:
- Poglavlje VI opisuje ovlaštenja Vijeća sigurnosti da ispita i posreduje u razmiricama;
- Poglavlje VII opisuje ovlaštenje Vijeća sigurnosti da odobri ekonomske, diplomatske i vojne sankcije, kao i korištenje oružanih snaga kako bi se riješile razmirice;
- Poglavlja IX i X opisuju ovlaštenja UN-a za ekonomsku i socijalnu saradnju i Ekonomsko i socijalno vijeće, koje nadgleda ova ovlaštenja;
- Poglavlja XII i XIII opisuju Starateljsko vijeće, koje nadgleda proces dekolonizacije
- Poglavlja XIV i XV definiraju organe, respektivno, Međunarodni sud pravde i Sekretarijat Ujedinjenih nacija.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Bilješke
[uredi | uredi izvor]- ^ Poland's provisional government, which was not represented at the conference, signed it two months later.
- ^ Republic of China, after 1949 located in Taiwan; replaced on 25 October 1971 by the People's Republic of China
- ^ Provisional Government; later replaced by the Fourth Republic and then the Fifth Republic.
- ^ Replaced by the Russian Federation in 1991.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Introductory Note". United Nations Organization. Arhivirano s originala, 9 May 2005. Pristupljeno 9 February 2013.
- ^ Christopher N. J. Roberts (juni 2017). "William H. Fitzpatrick's Editorials on Human Rights (1949)". Quellen zur Geschichte der Menschenrechte [Sources on the History of Human Rights]. Human Rights Working Group in the 20th Century. Arhivirano s originala, 7 novembar 2017. Pristupljeno 4 novembar 2017.
- ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka
<ref>
; nije naveden tekst za reference s imenomintro2
- ^ "Chapter XVI: Miscellaneous Provisions". Arhivirano s originala, 1 February 2013. Pristupljeno 29 June 2017.
- ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka
<ref>
; nije naveden tekst za reference s imenom:1
- ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka
<ref>
; nije naveden tekst za reference s imenom:2
- ^ a b "1945: The San Francisco Conference" (jezik: engleski). United Nations Organization. 2015-08-26. Pristupljeno 2019-10-20.
- ^ "United Nations Conference on International Organization Proceedings". Hoover Institution (jezik: engleski). Pristupljeno 2019-10-20.
Dodatna literatura
[uredi | uredi izvor]- Buhite, Russell (1986). Decisions at Yalta: An Appraisal of Summit Diplomacy. Lanham: Rowman & Littlefield. ISBN 0842022686.
- Macmillan, Margaret (2001). Paris 1919 Six Months That Changed the World. New York: Random House. ISBN 9780307432964.