Kopriva

Za druga značenja, pogledajte Kopriva (čvor).

Kopriva
Urtica dioica subsp. dioica
Sistematika
Carstvo	Plantae
Divizija	Magnoliophyta
Razred	Magnoliopsida
Red	Rosales
Porodica	Urticaceae
Rod	Urtica
Vrsta	Urtica dioica
Dvojno ime
Urtica dioica L.

Kopriva ili žara (lat. Urtica dioica) višegodišnja je zeljasta biljka iz porodice Urticaceae. Druga imena: žara, velika kopriva, pitoma kopriva, žegavica.

Osobine

Kopriva je višegodišnja zeljasta biljka, koja raste do visine 150 centimetara. Gusto je pokrivena dlačicama koje žare na dodir sa kožom. Cvjetovi su sitni i neugledni. Cvjeta od početka juna do kraja septembra. Kod ranije procvjetale plodovi sazrijevaju obično u julu. Kopriva je dvodomna biljka, to jest jednospolni cvjetovi se nalaze na odvojenim biljkama. Oprašivanje se uglavnom vrši vjetrom, pošto kopriva skoro ne privlači nikakve insekte.

Hemijski sastav

U listovima koprive mogu se naći sljedeći vitamini: K, B2 i C, kao i karotinoidi, organske kiseline: galne, mravlje, pantotenske, sirćetne, maslačne. Sadrži značajne količine željeza i mineralne soli:, mangana, magnezija, natrija, kalija i kalcija, zatim fosfora i kremene kiseline. Znatan je sadržaj hlorofila, acetil-holina i histamina. Posebno je važan sadržaj glikokinina i sličnih materija koje regulišu sadržaj glukoze u krvi.

Upotreba

Po hemijskom sastavu kopriva je jedna od najljekovitijih biljki. Koristi se u ishrani i u medicinske svrhe. Biljka takođe ima široku industrijsku namjenu. Iz stabljike se izdvajaju vrlo elastična i čvrsta celuozna vlakna koja se koriste za proizvodnju konopaca, tkanine i papira. Biološka masa koja nastane poslije izdvajanja celuoznih vlakana iz stabljike koprive koristi se u proizvodnji šećera, skroba, proteina i etilnog alkohola. Ekstrakt lista koprive se koristi kao aktivator u prirodnom đubrivu i upotrebljava se u organskom vrtlarstvu. Zbog hranljivosti i sami listovi se mogu koristiti kao prirodno gnojivo. Svježi ili suhi listovi se dodaju u vodu i poslije stajanja od 7 do 21 dan dobija sa vrlo hranjiva tekućina za korištenje u vrtlarstvu. Biljke koje rastu u blizini koprive proizvode veće količine eteričnih ulja i tako postaju otpornije na nametnike. Ekstrakt dobijen kuhanjem koprive u jako slanoj vodi može se koristiti kao aktivator za kiseljenje i zgrušavanje mlijeka. Značajna upotreba koprive je i u kozmetičke svrhe, gdje se koristi u proizvodnji šampona za kosu, posebno onih koji pomažu u uklanjanju peruti. Prirodna zelena boja koja se koristi u industriji hrane dobija se iz listova koprive. Hlorofil iz listova koprive se koristi kao dodatak preparatima protiv anemije.

U medicini

Kopriva ima dugu historijsku primjenu u medicini. Jedna je od najboljih pomoćnika u podržavanju funkcije jetre. Djeluje i kao depurativ koji se pomaže kod žučnih kamenaca i žutice. Kopriva je i hemostatik, diuretik, vazokonstriktor, tonik, astrigent, antianemik, antireumatik, galaktogen. Kao diuretik podržava eliminaciju mokraćne kiseline. Indikacije koprive i proizvoda koji sadrže koprivu su: insuficijencija jetre, holelitijaza, ikterus, hemoragija, hemofilija, anemija, rahitis, dermatoza, neprilike s obilnim menstrualnim ciklusom, reumatizam, nefritis, čir na želucu i duodenumu. Čaj od koprive pomaže kod unutrašnjeg krvarenja, ekcema, anemije, problema s kožom, hemoroidima. Pokazalo se da korijen pomaže kod uvećane prostate. Prema njemačkoj farmakopeji oficijelna je ljekovita biljka za reumatska oboljenja, upalne procese urinarnog trakta i preventivu protiv bubrežnog kamenca i pijeska.

U narodnoj medicini

Narodni ljekari koriste koprivu za pomoć kod dijabetesa. Pored pirevine, ubraja se u izvanredno sredstvo za pročišćenje krvi. Kopriva se dodaje u urološki čaj za liječenje urinarnog trakta, nepotrebno zadržavanje urina, protiv upale bubrega, vodene bolesti, stvaranja kamenca i pijeska u bubrezima. Čaj od koprive pospješuje probavu i stolicu, zaustavlja i usporava krvarenja. Koristi se i kod proljeva, bijelog pranja, krvarenja iz hemoroida i prejakog menstrualnog krvarenja. Svježa kopriva se koristi za urtifikaciju (žarenje) mjesta na tijelu gdje se osjećaju simptomi reumatizma, išijasa i neuralgije.

Jestivost

Kopriva je vjerovatno najpoznatija samonikla jestiva biljka. Zbog visoko kvalitetnog sastava i lake svarljivosti, kopriva može bit nezamjenjljiv izvor vitamina, minerala, hranljivih vlakana i proteina u uslovima kad pristup gajenim namirnicama nije moguć. Mladi listovi se mogu koristiti kao dodatak supama, salatama i varivima. Listovi se mogu koristiti sviježi i osušeni i ostavljeni za zimu. Uvijek treba koristiti mlade listove, pošto stariji imaju malu dozu toksina. Prilikom prikupljanja treba koristiti rukavice da bi se izbjeglo žarenje koje se vremenom izgubi. Postoji obilje recepata za pripremu obroka i napitaka sa koprivom. Od mladih izdanaka moguće je praviti i pivo od koprive.

Literatura

• Britanska farmakopeja: B.P.C(1983)
• Njemačka Komisija E : The Complete German Comission E Monographs, 1988. Američko izdanje. Str.216,217
• Dr. Enes Hasanagić, Ljekovito bilje i jetra, Svjetlost, Sarajevo, 1984. str.200, 201
• Dr. Jovan Tucakov, Lečenje biljem, Vulkan izdavaštvo, 2014.
• Sadik Sadiković, Narodno zdravlje, Svjetlost, Sarajevo, 1980.

Vanjski linkovi

• 
  Mlada kopriva
• 
  Kopriva ili žara
• 
  Kopriva prije cvjetanja
• 
  Kopriva cvijet
• 
  Kopriva
• 
  Korijen koprive
• 
  Igličasta stabljika koprive
• 
  Plod koprive