Idi na sadržaj

Kamil Stoch

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Kamil Stoch
Lične informacije
Puno imeKamil Wiktor Stoch
Rođenje (1987-05-25) 25. maj 1987 (37 godina)
Zakopane
Visina173 cm
Karijera
KlubWKS Zakopane
Takmiči se zaPoljska Poljsku
Lični rekord251,5 m (Planica 2017)
Svjetski kup
Sezone2004–
Pobjede39 (+ 7 ekipnih)
Pob. postolja80 (+ 31 ekipno)
Medalje
Zimske olimpijske igre
Zlatna medalja – prvo mjesto Soči 2014. Mala
Zlatna medalja – prvo mjesto Soči 2014. Velika
Zlatna medalja – prvo mjesto Pyeongchang 2018. Velika
Bronzana medalja – treće mjesto Pyeongchang 2018. Ekipno
Svjetsko prvenstvo
Zlatna medalja – prvo mjesto Val di Fiemme 2013. Velika
Zlatna medalja – prvo mjesto Lahti 2017. Ekipno (v)
Srebrna medalja – drugo mjesto Seefeld 2019. Mala
Bronzana medalja – treće mjesto Val di Fiemme 2013. Ekipno (v)
Bronzana medalja – treće mjesto Falun 2015. Ekipno (v)
Bronzana medalja – treće mjesto Oberstdorf 2021. Ekipno (v)
Svjetsko prvenstvo u letovima
Srebrna medalja – drugo mjesto Oberstdorf 2018. Pojedinačno
Bronzana medalja – treće mjesto Oberstdorf 2018. Ekipno
Bronzana medalja – treće mjesto Planica 2020. Ekipno
Svjetsko juniorsko prvenstvo
Srebrna medalja – drugo mjesto Stryn 2004. Ekipno
Srebrna medalja – drugo mjesto Rovaniemi 2005. Ekipno
Ažurirano: 24. 3. 2024.

Kamil Wiktor Stoch (čit. Stoh) poljski je skijaš-skakač i jedan od najuspješnijih takmičara u historiji tog sporta.

Karijera

[uredi | uredi izvor]

Svjetski je pojedinačni prvak na velikoj skakaonici iz 2013. i ekipno 2017. te dvostruki olimpijski pobjednik iz Sočija. Pobjednik je Svjetskog kupa u sezoni 2013/14, a dosad je osam puta bio prvak Poljske. Također je pobjednik Novogodišnje turneje 2016/2017, čime je upotpunio kolekciju najvažnijih titula u skijaškim skokovima. Titulu na Turneji odbranio je sljedeće godine, pobijedivši na sve četiri skakaonice i postavši drugi skakač u historiji nakon Svena Hannawalda 2002. kome je to uspjelo. Dvije sedmice nakon odbrane titule na Turneji osvojio je i srebrnu medalju na SP u letovima u Oberstdorfu, što je najbolji plasman nekog poljskog skakača u historiji na tom takmičenju. Već sljedećeg dana Poljska je, predvođena Stochom, osvojila i prvu ekipnu medalju u historiji svjetskih prvenstava u letovima zauzevši treće mjesto, a tu bronzu odbranila je dvije godine kasnije na Planici.

Na Olimpijskim igrama 2018. u Pyeongchangu nije uspio odbraniti zlatnu medalju na maloj skakaonici, završivši na "najgorem", četvrtom mjestu, ali jest na velikoj, postavši prvi skakač nakon Mattija Nykänena otprije 30 godina kome je to pošlo za rukom. Dva dana kasnije osvojio je i bronzanu medalju u ekipnim skokovima.

Nakon ZOI-a 2018. u nastavku sezone osvojio je i drugo izdanje turneje Raw Air, s više od 35 bodova prednosti ispred drugoplasiranog u ukupnom poretku, Norvežanina Roberta Johanssona (prednost je tokom turneje bila i znatno veća), zaradivši pritom 60.000 €. Svoju najuspješniju sezonu okrunio je osvojivši i prvo izdanje takmičenja Planica 7, zaradivši dodatnih 20.000 CHF i potvrdivši pritom prvo mjesto u ukupnom poretku Svjetskog kupa, što mu je drugi veliki "Kristalni globus" u karijeri. Nedostajalo mu je samo sedam bodova da osvoji i mali "Kristalni globus" u poretku letača, koji je na kraju pripao Andreasu Stjernenu.

U sezoni 2020/21. treći je put osvojio Novogodišnju turneju, pobijedivši u Innsbrucku i Bischofshofenu, a ukupnom poretku Svjetskog kupa bio je treći, također treći put.

Lični život

[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Zakopanima od oca Bronisława (kliničkog i sudskog psihologa) i majke Krystyne, a odrastao je u obližnjem mjestu Ząb. Ima dvije starije sestre: Annu (1983) i Nataliju (1986). 2006. diplomirao je na Fakultetu za tjelesni odgoj u Krakówu, a 2010. stekao je titulu mastera. Iste godine, 7. augusta, vjenčao se s Ewom Bilan.[1]

Rezultati u Svjetskom kupu

[uredi | uredi izvor]

Postolja

[uredi | uredi izvor]

Pojedinačna

[uredi | uredi izvor]
Datum Mjesto Skakaonica K-tačka HS Skok 1 Skok 2 Bodovi Plasman Pobjednik
1. 23. 1. 2011. Poljska Zakopane Wielka Krokiew K-120 HS 134 123 m 128 m 254,0 1. —
2. 2. 2. 2011. Njemačka Klingenthal Vogtland Arena K-125 HS 140 132 m 136,5 m 264,6 1.
3. 20. 3. 2011. Slovenija Planica Letalnica K-185 HS 215 215,5 m —^ 217,3 1.
4. 3. 12. 2011. Norveška Lillehammer Lysgårdsbakken K-90 HS 100 90 m 96 m 249,6 3. Andreas Kofler
5. 18. 12. 2011. Švicarska Engelberg Titlis K-125 HS 137 129 m 137 m 260,8 2.
6. 15. 1. 2012. Austrija Tauplitz Kulm K-185 HS 200 191,5 m 181,5 m 358,2 3. Anders Bardal
7. 20. 1. 2012. Poljska Zakopane Wielka Krokiew K-120 HS 134 125,5 m 135 m 257,9 1. —
8. 28. 1. 2012. Japan Sapporo Okurayama K-120 HS 134 130 m 127 m 247,2 3. Daiki Itō
9. 29. 1. 2012. 131,5 m 131,5 m 241,6 2.
10. 5. 2. 2012. Italija Predazzo "Giuseppe Dal Ben" K-120 HS 134 125,5 m 131,5 m 258.5 1. —
11. 15. 12. 2012. Švicarska Engelberg Titlis K-125 HS 137 132,5 m 134 m 272,5 2. Andreas Kofler
12. 4. 1. 2013. Austrija Innsbruck Bergisel K-120 HS 130 124,5 m 123 m 240,9 2. Gregor Schlierenzauer
13. 12. 1. 2013. Poljska Zakopane Wielka Krokiew K-120 HS 134 133 m 127 m 268,7 3. Anders Jacobsen
14. 12. 3. 2013. Finska Kuopio Puijo K-120 HS 127 135 m 129 m 268,1 1. —
15. 15. 3. 2013. Norveška Trondheim Granåsen K-124 HS 140 131 m 140 m 280,4 1.
16. 14. 12. 2013. Njemačka Titisee-Neustadt Hochfirst K-125 HS 142 137 m 141,5 m 280,8 2. Thomas Morgenstern
17. 15. 12. 2013. 142,5 m 138,5 m 300,7 1. —
18. 21. 12. 2013. Švicarska Engelberg Titlis K-125 HS 137 129 m 137,5 m 269,2 2. Jan Ziobro
19. 22. 12. 2013. 132 m 130 m 274.7 1. —
20. 4. 1. 2014. Austrija Innsbruck Bergisel K-120 HS 130 126,5 m —^ 126,2 3. Anssi Koivuranta
21. 16. 1. 2014. Poljska Wisła Malinka K-120 HS 134 134,5 m 132 m 261,9 2. Andreas Wellinger
22. 1. 2. 2014. Njemačka Willingen Mühlenkopf K-130 HS 145 139,5 m 145,5 m 263,2 1. —
23. 2. 2. 2014. 147 m 145 m 271,4 1.
24. 28. 2. 2014. Finska Lahti Salpausselkä K-116 HS 130 127 m 124,5 m 259,8 3. Severin Freund
25. 2. 3. 2014. 131 m 134,5 m 281,0 1. —
26. 4. 3. 2014. Finska Kuopio Puijo K-120 HS 127 126,5 m 126,5 m 262,7 1.
27. 9. 3. 2014. Norveška Oslo Holmenkollen K-120 HS 134 132 m 127 m 245,4 3. Severin Freund
28. 18. 1. 2015. Poljska Zakopane Wielka Krokiew K-120 HS 134 134 m 133 m 276,2 1. —
29. 25. 1. 2015. Japan Sapporo Okurayama K-120 HS 134 140 m 125,5 m 278,0 2. Roman Koudelka
30. 30. 1. 2015. Njemačka Willingen Mühlenkopf K-130 HS 145 147,5 m 142,5 m 276,6 1. —
31. 8. 2. 2015. Njemačka Titisee-Neustadt Hochfirst K-125 HS 142 130 m 137,5 m 274,8 2. Anders Fannemel
32. 15. 3. 2015. Norveška Oslo Holmenkollen K-120 HS 134 124 m 134 m 251,5 3. Severin Freund
33. 11. 12. 2016. Norveška Lillehammer Lysgårdsbakken K-123 HS 138 134 m 130,5 m 289,9 1. —
34. 18. 12. 2016. Švicarska Engelberg Titlis K-125 HS 140 143,5 m 141,5 m 293,8 2. Domen Prevc
35. 30. 12. 2016. Njemačka Oberstdorf Schattenberg K-120 HS 137 137 m 135 m 305,2 2. Stefan Kraft
36. 1. 1. 2017. Njemačka Garmisch-Partenkirchen Velika olimpijska K-125 HS 140 135,5 m 143 m 286,0 2. Daniel-André Tande
37. 6. 1. 2017. Austrija Bischofshofen "Paul Ausserleitner" K-125 HS 140 134,5 m 138,5 m 289,2 1. —
38. 14. 1. 2017. Poljska Wisła Malinka K-120 HS 134 133 m 124 m 268,0 1.
39. 15. 1. 2017. 135,5 m 128 m 271,7 1.
40. 22. 1. 2017. Poljska Zakopane Wielka Krokiew K-120 HS 134 130,5 m 131 m 287,4 1.
41. 4. 2. 2017. Njemačka Oberstdorf "Heini Klopfer" K-200 HS 225 222,5 m 217 m 425,4 3. Stefan Kraft
42. 12. 2. 2017. Japan Sapporo Okurayama K-123 HS 137 137,5 m 140 m 262,7 1. —
43. 15. 2. 2017. Južna Koreja Pyeongchang Alpensia K-125 HS 140 126,5 m 134 m 268,2 3. Stefan Kraft
44. 19. 3. 2017. Norveška Vikersund Vikersundbakken K-200 HS 225 238,5 m 237 m 466,6 1. —
45. 19. 11. 2017. Poljska Wisła Malinka K-120 HS 134 121 m 129,5 m 258,2 2. Junshirō Kobayashi
46. 16. 12. 2017. Švicarska Engelberg Titlis K-125 HS-140 125,5 m 129 m 250,8 3. Anders Fannemel
47. 17. 12. 2017. 137 m 133 m 274,8 2. Richard Freitag
48. 30. 12. 2017. Njemačka Oberstdorf Schattenberg K-120 HS 137 126 m 137 m 279,7 1. —
49. 1. 1. 2018. Njemačka Garmisch-Partenkirchen Velika olimpijska K-125 HS 140 135,5 m 139,5 m 283,4 1.
50. 4. 1. 2018. Austrija Innsbruck Bergisel K-125 HS 140 130 m 128,5 m 270,1 1.
51. 6. 1. 2018. Austrija Bischofshofen "Paul Ausserleitner" K-125 HS 140 132,5 m 137 m 275,6 1.
52. 4. 2. 2018. Njemačka Willingen Mühlenkopf K-130 HS 145 145,5 m 140,5 m 269,4 2. Johann André Forfang
53. 4. 3. 2018. Finska Lahti Salpausselkä K-116 HS 130 132 m 134 m 314,2 1. —
54. 13. 3. 2018. Norveška Lillehammer Lysgårdsbakken K-123 HS 140 140,5 m 141 m 306,4 1.
55. 15. 3. 2018. Norveška Trondheim Granåsen K-124 HS 140 146 m 141 m 285,4 1.
56. 23. 3. 2018. Slovenija Planica Letalnica K-200 HS 240 245 m 234 m 455,9 1.
57. 25. 3. 2018. 245 m 234,5 m 455,6 1.
58. 24. 11. 2018. Finska Kuusamo Rukatunturi K-120 HS 142 140,5 m —^ 139,9 2. Ryōyū Kobayashi
59. 25. 11. 2018. 136,5 m 144 m 285,4 3.
60. 16. 12. 2018. Švicarska Engelberg Titlis K-125 HS 140 138 m 131 m 279,5 3.
61. 12. 1. 2019. Italija Predazzo "Giuseppe Dal Ben" K-120 HS 135 121,5 m 133,5 m 282,9 3.
62. 13. 1. 2019. 120 m 128,5 m 256,9 3. Dawid Kubacki
63. 26. 1. 2019. Japan Sapporo Okurayama K-123 HS 137 133 m 148,5 m 260,3 2. Stefan Kraft
64. 3. 2. 2019. Njemačka Oberstdorf "Heini Klopfer" K-200 HS 235 214,5 m 227,5 m 413,1 1. —
65. 10. 2. 2019. Finska Lahti Salpausselkä K-116 HS 130 132,5 m 129 m 280,9 1.
66. 16. 2. 2019. Njemačka Willingen Mühlenkopf K-130 HS 145 144,5 m 144,5 m 307,1 2. Karl Geiger
67. 24. 11. 2019. Poljska Wisła Malinka K-120 HS 134 118 m 126,5 m 224,2 3. Daniel-André Tande
68. 21. 12. 2019. Švicarska Engelberg Titlis K-125 HS 140 138 m 136 m 288,7 1. —
69. 26. 1. 2020. Poljska Zakopane Wielka Krokiew K-125 HS 140 137,5 m 140 m 295,7 1.
70. 8. 2. 2020. Njemačka Willingen Mühlenkopf K-130 HS 145 139,5 m 137,5 m 254,6 3. Stephan Leyhe
71. 10. 3. 2020. Norveška Lillehammer Lysgårdsbakken K-123 HS 140 131,5 m 139,5 m 264,3 1. —
72. 19. 12. 2020. Švicarska Engelberg Titlis K-125 HS 140 134 m 134 m 309,2 2. Halvor Egner Granerud
73. 29. 12. 2020. Njemačka Oberstdorf Schattenberg K-120 HS 137 125 m 132,5 m 288,3 2. Karl Geiger
74. 3. 1. 2021. Austrija Innsbruck Bergisel K-120 HS 130 127,5 m 130 m 261,6 1. —
75. 6. 1. 2021. Austrija Bischofshofen "Paul Ausserleitner" K-125 HS 140 139 m 140 m 300,7 1.
76. 9. 1. 2021. Njemačka Titisee-Neustadt Hochfirst K-125 HS 142 139 m 144 m 281,6 1.
77. 30. 1. 2021. Njemačka Willingen Mühlenkopf K-130 HS 147 142,5 m 135,5 m 272,2 3. Halvor Egner Granerud
78. 6. 2. 2021. Njemačka Klingenthal Vogtland Arena K-125 HS 140 138,5 m 134 m 271,6 2.
79. 19. 2. 2021. Rumunija Râșnov Râșnov K-90 HS 97 92,5 m 97,5 m 256,3 2. Ryōyū Kobayashi
80. 11. 12. 2021. Njemačka Klingenthal Vogtland Arena K-125 HS 140 132 m 133 m 261,9 3. Stefan Kraft

^ – održana samo jedna serija zbog jakog vjetra / lošeg vremena

Ekipna

[uredi | uredi izvor]
Br. Datum Mjesto Skakaonica K-tačka HS Skok 1 Skok 2 Bodovi Plasman Pobjednik
1. 21. 3. 2009. Slovenija Planica Letalnica K-185 HS 215 205,5 m — 761,9 (198,1)[a] 2. Norveška
2. 29. 1. 2011. Njemačka Willingen Mühlenkopf K-130 HS 145 139 m 130 m 1015,7 (255,1)[b] 3. Austrija
3. 12. 3. 2011. Finska Lahti Salpausselkä K-116 HS 130 127 m 127,5 m 1028,3 (279,6)[c] 3.
4. 3. 3. 2012. K-90 HS 97 92,5 m 89,5 m 877,5 (237,0)[d] 3.
5. 11. 1. 2013. Poljska Zakopane Wielka Krokiew K-120 HS 134 133 m 130 m 954,4 (260,1)[e] 2. Slovenija
6. 9. 3. 2013. Finska Lahti Salpausselkä K-116 HS 130 121,5 m 124 m 1036,2 (277,1)[f] 3. Njemačka
7. 22. 3. 2014. Slovenija Planica Bloudekova velikanka K-125 HS 139 127,5 m 134,5 m 1007,6 (261,1)[g] 2. Austrija
8. 23. 1. 2016. Poljska Zakopane Wielka Krokiew K-120 HS 134 134,5 m 132 m 1056,7 (282,1)[h] 3. Norveška
9. 3. 12. 2016. Njemačka Klingenthal Vogtland Arena K-125 HS 140 139 m 140 m 1128,7 (294,8)[i] 1. —
10. 21. 1. 2017. Poljska Zakopane Wielka Krokiew K-120 HS 134 125 m 136 m 1111,2 (279,6)[j] 2. Njemačka
11. 28. 1. 2017. Njemačka Willingen Mühlenkopf K-130 HS 145 134 m 126,5 m 931,5 (243,1)[k] 1. —
12. 11. 3. 2017. Norveška Oslo Holmenkollen K-120 HS 134 124 m 129,5 m 986,7 (251,7)[i] 3. Austrija
13. 18. 3. 2017. Norveška Vikersund Vikersundbakken K-200 HS 225 230 m 243 m 1538,6 (442,1)[k] 2. Norveška
14. 25. 3. 2017. Slovenija Planica Letalnica K-200 HS 225 227,5 m 251,5 m 1493,8 (418,2)[k] 3.
15. 18. 11. 2017. Poljska Wisła Malinka K-120 HS 134 121 m 116 m 1006,5 (256,1)[k] 2.
16. 9. 12. 2017. Njemačka Titisee-Neustadt Hochfirst K-125 HS 142 142,5 m 135,5 m 1082,8 (290,7)[j] 2.
17. 27. 1. 2018. Poljska Zakopane Wielka Krokiew K-125 HS 140 134 m 141,5 m 1092,0 (292,4)[l] 1. —
18. 3. 3. 2018. Finska Lahti Salpausselkä K-116 HS 130 127,5 m 131 m 1113,2 (303,6)[l] 2. Njemačka
19. 10. 3. 2018. Norveška Oslo Holmenkollen K-120 HS 134 131,5 m 132 m 1039,8 (285,6)[l] 2. Norveška
20. 17. 3. 2018. Norveška Vikersund Vikersundbakken K-200 HS 240 206 m 234 m 1301,7 (375,6)[m] 2.
21. 17. 11. 2018. Poljska Wisła Malinka K-120 HS 134 126,5 m 129 m 1026,6 (274,1)[n] 1. —
22. 19. 1. 2019. Poljska Zakopane Wielka Krokiew K-125 HS 140 136 m 131,5 m 1117,2 (284,1)[o] 3. Njemačka
23. 15. 2. 2019. Njemačka Willingen Mühlenkopf K-130 HS 145 132 m 133 m 979,4 (247,4)[n] 1. —
24. 23. 3. 2019. Slovenija Planica Letalnica K-200 HS 240 227 m 221 m 1627,8 (400,8)[p] 1.
25. 23. 11. 2019. Poljska Wisła Malinka K-120 HS 134 125,5 m 118 m 990,9 (242,5)[q] 3. Austrija
26. 14. 12. 2019. Njemačka Klingenthal Vogtland Arena K-125 HS 140 126 m 126 m 968,7 (223,2)[q] 1. —
27. 21. 11. 2020. Poljska Wisła Malinka K-120 HS 134 118,5 m 126 m 1061,5 (264,8)[r] 3. Austrija
28. 16. 1. 2021. Poljska Zakopane Wielka Krokiew K-125 HS 140 131 m 126,5 m 982,3 (247,3)[s] 2.
29. 23. 1. 2021. Finska Lahti Salpausselkä K-116 HS 130 126 m 126,5 m 1018,3 (264,0)[t] 2. Norveška
30. 14. 1. 2023. Poljska Zakopane Wielka Krokiew K-125 HS 140 134 m 128 m 1150,5 (290,6)[u] 2. Austrija
31. 25. 3. 2023. Finska Lahti Salpausselkä K-116 HS 130 128,5 m 123 m 1022,3 (271,9)[v] 3.
  1. ^ Sastav: Kamil Stoch, Łukasz Rutkowski, Stefan Hula, Adam Małysz
  2. ^ Sastav: Kamil Stoch, Piotr Żyła, Stefan Hula, Adam Małysz
  3. ^ Sastav: Tomasz Byrt, Piotr Żyła, Kamil Stoch, Adam Małysz
  4. ^ Sastav: Maciej Kot, Klemens Murańka, Aleksander Zniszczoł, Kamil Stoch
  5. ^ Sastav: Piotr Żyła, Maciej Kot, Krzysztof Miętus, Kamil Stoch
  6. ^ Sastav: Maciej Kot, Piotr Żyła, Krzysztof Miętus, Kamil Stoch
  7. ^ Sastav: Maciej Kot, Piotr Żyła, Klemens Murańka, Kamil Stoch
  8. ^ Sastav: Andrzej Stękała, Maciej Kot, Stefan Hula, Kamil Stoch
  9. ^ a b Sastav: Piotr Żyła, Kamil Stoch, Dawid Kubacki, Maciej Kot
  10. ^ a b Sastav: Piotr Żyła, Maciej Kot, Dawid Kubacki, Kamil Stoch
  11. ^ a b c d Sastav: Piotr Żyła, Dawid Kubacki, Maciej Kot, Kamil Stoch
  12. ^ a b c Sastav: Maciej Kot, Stefan Hula, Dawid Kubacki, Kamil Stoch
  13. ^ Sastav: Piotr Żyła, Stefan Hula, Dawid Kubacki, Kamil Stoch
  14. ^ a b Sastav: Piotr Żyła, Jakub Wolny, Dawid Kubacki, Kamil Stoch
  15. ^ Sastav: Piotr Żyła, Maciej Kot, Kamil Stoch, Dawid Kubacki
  16. ^ Sastav: Jakub Wolny, Kamil Stoch, Dawid Kubacki, Piotr Żyła
  17. ^ a b Sastav: Piotr Żyła, Jakub Wolny, Kamil Stoch, Dawid Kubacki
  18. ^ Sastav: Piotr Żyła, Klemens Murańka, Dawid Kubacki, Kamil Stoch
  19. ^ Sastav: Piotr Żyła, Kamil Stoch, Andrzej Stękała, Dawid Kubacki
  20. ^ Sastav: Piotr Żyła, Andrzej Stękała, Kamil Stoch, Dawid Kubacki
  21. ^ Sastav: Kamil Stoch, Piotr Żyła, Paweł Wąsek, Dawid Kubacki
  22. ^ Sastav: Piotr Żyła, Paweł Wąsek, Aleksander Zniszczoł, Kamil Stoch

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Kamil Stoch na ślubnym kobiercu". skijumping.pl (jezik: poljski). 7. 8. 2010.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Kamil Stoch
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Kamil_Stoch&oldid=3584249"