Idi na sadržaj

Ivan Zajc

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Ivan Zajc
Rođenje (1832-08-03) 3. august 1832.
Smrt16. decembar 1914(1914-12-16) (82 godine)

Ivan Dragutin Stjepan Zajc poznatiji kao Ivan pl. (plemeniti) Zajc, bio je hrvatski kompozitor i dirigent.[1]

Biografija

[uredi | uredi izvor]

Odrastao je u muzičkoj sredini, s obzirom na to da mu se veliki dio porodice bavio muzikom te je od malih nogu upućen u tom pravcu. Prve poduke dobija od oca, a zatim od mjesnog učitelja. Prvi nastup u javnosti održao je 14. septembra 1845. na humanitarnoj priredbi u riječkom pozorištu, kada je na violini, uz pratnju oca, izveo Maysederov Rondo. Godine 1844. nastaje i prva Zajčeva kompozicija - Ouvertura.

Na nagovor Zajčevih gimnazijskih profesora, njegov otac, uprkos otporu, dopustio je njegov odlazak i studij u Milanu. S partiturom svoje nedovršene opere Zajc se 1850. upisao na Konzervatorij, koji je 1807. osnovao tadašnji italijanski potkralj Eugène de Beauharnais, sin Napoleonove prve žene Josephine. Kao učenik istaknutih italijanskih kompozitora i pedagoga Stefana Ronchetti-Montevitija, Laura Rossija i Alberta Mazzucata, vrlo se ozbiljno posvetio studiju. O tome govore različita priznanja, nagrade i izvedbe njegovih djela. Diplomirao je nakon uspješne izvedbe opere Tirolka 4. maja 1855. na sceni Konzervatorija. Za nju je na diplomskom ispitu dobio prvu nagradu. Godine 1854. umrli su mu otac i majka. Komponovao je s lahkoćom i za sobom ostavio opus od približno 1200 raznovrsnih djela za orkestar, kamerne sastave, klavir, a zatim 19 opera, 26 opereta, scensku muziku, oratorij "Oče naš", 50-ak kantata, 19 misa, 14 Ave Marija, 200 horskih pjesama i 170 solo pjesama.[1]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b Barbieri, Marija (29. 9. 2020). "Zajc kao pokretačka sila hrvatske opere". Klasika.hr (jezik: hrvatski). Pristupljeno 17. 3. 2025.

Dodatna literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Hubert Pettan, Popis skladbi Ivana Zajca. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1956.
  • Zdravko Blažeković, Ivan Zajc u ogledalu svoje korespondencije, Arti musices X/1 (1979), 43-77.
  • Marija Božić, ur., Tragovima glazbene baštine: Ivan Zajc, u povodu 150. obljetnice rođenja, Zagreb: Muzički informativni centar Koncertne direkcije Zagreb, 1982.
  • Lovro Županović, ur., Zbornik radova sa znanstvnog skupa održanog u povodu 150. obljetnice rođenja Ivana Zajca. Zagreb, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1982.
  • Hubert Pettan, Hrvatska opera: Ivan Zajc. II. Zagreb: Muzički informativni centar Koncertne direkcije Zagreb, 1983.
  • Stanislav Tuksar, ur., Rani Zajc, Rijeka-Milano-Rijeka (1832–1862). Rijeka: Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca, 1998.
  • Zdravko Blažeković, Glazba osjenjena politikom: Studije o hrvatskoj glazbi između 17. i 19. stoljeća. Zagreb: Matica hrvatska, 2002.
  • Vjera Katalinić/Stanislav Tuksar, ur., Mladi Zajc, Beč = Young Zajc, Vienna, 1862–1870. Rijeka: Izdavački centar Rijeka, 2003.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]