Idi na sadržaj

Igra prijestolja

Ovo je bio istaknuti članak mjeseca.
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Igra prijestolja
Naslovni kadar Igre prijestolja.
Izvorni naslovGame of Thrones
ŽanrEpska fantastika
Autori
Bazirano na
GlumciPogledajte spisak likova Igre prijestolja
KompozitorRamin Djawadi
PorijekloSAD
Originalni jezikEngleski
Br. sezona8
Br. epizoda73 (spisak epizoda)
Produkcija
Izvršni producenti
Lokacije
  • Hrvatska
  • Island
  • Kanada
  • Malta
  • Maroko
  • SAD
  • Sjeverna Irska
  • Škotska
  • Španija[1][2][3][4]
Trajanje50–65 minuta
Emitiranje
Originalna mrežaHBO
Format slike1080i (16:9 HDTV)
Format tonaDolby Digital 5.1
Emitiranje17. 4. 2011 – trenutno
Vanjski linkovi
Veb-sajt
Veb-sajt produkcije

Igra prijestolja (engleski: Game of Thrones) jest američka TV-serija epske fantastike koju su napravili David Benioff i D. B. Weiss. Adaptacija je romanâ iz serijala Pjesme leda i vatre, čiji je autor George R. R. Martin. Ime je dobila po nazivu prvog romana. Snima se u filmskom studiju "Titanic" u Belfastu i na lokacijama u Hrvatskoj, Islandu, Kanadi, Malti, Maroku, SAD-u, Sjevernoj Irskoj, Škotskoj i Španiji. Premijerno je prikazana 17. aprila 2011. na HBO-u u SAD-u, a najnovija sezona završila se 27. augusta 2017. Serija će se završiti osmom sezonom 2018. ili 2019.[5]

Radnja serije smještena je na fiktivnim kontinentima Zapadnih zemalja i Essosa i prati razne isprepletene priče velikog broja likova. Osim pojedinačnih, prati i tri veće radnje. Prva je borba nekoliko dinastija za Željezno prijestolje, dok se druge porodice bore da budu nezavisne. Druga je pokušaj posljednjeg potomka velike dinastije da vrati prijestolje. Treća se bavi opasnošću od predstojeće zime i dolasku mitskih bića sa Sjevera.

Serija je privukla rekordni broj gledalaca na HBO-u i pridobila ljubitelje širom svijeta. Dobila je pozitivne kritike, te je posebno istaknuta izvedba, složenost likova, obim priče i kvalitet scenarija, ali je naišla i na određene kritike na račun toga što često sadrži golotinju, nasilje i seksualno nasilje. Nagrađivana je s 38 Emmyja, što je više od bilo koje druge serije koja se prikazuje u udarnom terminu, od kojih se izdvaja Emmy za najbolju dramsku seriju 2015. i 2016. Serija je također osvojila nagradu "Peabody" (2011), tri nagrade "Hugo" za najbolju dramu (2012–2014) i četiri nominacije za Zlatni globus u kategoriji najbolje dramske serije (2012 i 2015–2017). Iz redova glumačke ekipe Peter Dinklage osvojio je Zlatni globus za najboljeg sporednog glumca u seriji, mini seriji ili televizijskom filmu i dva Emmyja za najboljeg sporednog glumca u dramskoj seriji za ulogu Tyriona Lannistera, a za Emmyja su nominirani sljedeći glumci: Lena Headey, Emilia Clarke, Kit Harington, Maisie Williams, Diana Rigg i Max von Sydow.

Pozadina

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Spisak epizoda Igre prijestolja

Radnja

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Svijet Pjesme leda i vatre

Igra prijestolja približno prati događaje u romanima iz serijala Pjesme leda i vatre.[6][7] Radnja se odvija u Sedam kraljevina Zapadnih zemalja i na kontinentu Essosu. Serija prati nasilne borbe dinastija da se nađu na Željeznom prijestolju, dok se druge porodice bore da budu nezavisne. Na početku serije, javljaju se dodatne prijetnje s ledenog Sjevera i istočnog kontinenta zvanog Essos.[2]

David Benioff, izvršni producent serije, našalio se rekavši da bi se serija trebala reklamirati kao "Porodica Sopranos u Srednoj zemlji", pozivajući se na radnju punu intriga i mračnih tonova koja se odvija u izmišljenom svijetu punom magije i zmajeva.[8] Istraživanje iz 2012, koje je ispitivalo broj smrti po epizodi TV-serija, ustanovilo je da Igra prijestolja sadrži prosječno 14 smrti svake epizode, što je postavlja na drugo mjesto po broju smrti od ukupno 40 najnovijih američkih dramskih serija.[9]

Teme

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Teme Pjesme leda i vatre

Serija uglavnom dobija pohvale na račun toga što se smatra da oslikava nekakvu vrstu srednjovjekovnog realizma.[10][11] George R. R. Martin htio je da priča više liči na historijsku fikciju nego na modernu fantastiku, odnosno da se manje naglašava magija i čarobnjaštvo, a više bitke, političke intrige i likovi jer smatra da se magija treba umjereno upotrebljavati u žanru epske fantastike.[12][13][14] Također je izjavio da "istinske strahote u ljudskoj historiji ne potječu od orkova i Mračnih gospodara, već od nas samih."[15]

Borba između dobra i zla česta je tema koja se javlja u ovom žanru, ali Martin kaže da to ne oslikava stvarni svijet.[16] Baš kao što su ljudi u stvarnom svijetu u stanju biti dobri i zli u određenoj mjeri, Martin se bavi konceptima iskupljenja i promjene karaktera.[17] Serija gledaocima pruža priliku da vide različite likove i dešavanja iz njihove tačke gledišta, što nije česta pojava u drugim djelima ovog žanra, tako da tobožnji zlikovci mogu pružiti svoj uvid na dešavanja.[14][18] Benioff je izjavio da je "George fantastici pružio jednu mjeru grubog realizma. Uveo je sive nijanse u crno-bijeli svijet."[14]

Glavni likovi često završe mrtvi; ova pojava navodi se kao uzrok napetosti među gledaocima.[14][19][20][21][22] Serija također oslikava značajan broj smrti u ratovima.[23][24]

Nadahnuća

[uredi | uredi izvor]

Premda prva sezona serije pomno prati dešavanja prvog romana, kasnije sezone (ponekad i značajno) mijenjaju dešavanja. David Benioff navodi da "emisija adaptira serijal knjiga u cjelosti i slijedi put koji nam je George postavio; važno nam je doći do ključnih događaja, ali na tom putu ne moramo slijediti svaki korak".[25]

Tom Holland iz The Guardiana smatra da je radnja romanâ i njenih adaptacija inspirirana historijskim događajima u Evropi.[26] Veći dio Zapadnih zemalja, poput njenih krajolika,[27] zamaka, viteških turnira, podsjećaju na zapadnu Evropu u srednjem vijeku. Glavna inspiracija romanâ bio je engleski Rat ruža[28] (1455–1485) između dinastija Lancaster i York, koji se u Martinovim djelima oslikava u sukobu Lannisterovih i Starkovih. Spletkarska Cersei, naprimjer, podsjeća na Izabelu Francusku, poznatu po nadimku "žena-vuk Francuske" (1295–1358);[26] Isabella je s porodicom (naročito na način kako su prikazani u historijskom serijalu romana Ukleti kraljevi, autora Mauricea Druona) također bila velika inspiracija za Martina.[29]

Holland također ističe sljedeće inspiracije za pojedine elemente serije: Hadrijanov zid (Martinov Zid), legenda o Atlantidi (drevna Valyria), bizantijska "grčka vatra" ("divlja vatra"), islandske sage u vikinško doba (ljudi željeznog roda), horde Mongola (Dothrakiji), te se općenito javljaju elementi Stogodišnjeg rata (1337–1453) i Italije u doba renesanse (cca. 1400–1500).[26] Popularnost serije se, između ostalog, pripisuje Martinovom umijeću da spoji ove elemente u cjelinu tako da podsjećaju na vjerodostojne događaje iz alternativne historije.[26] Martin je ovo komentirao rekavši: "Uzmem [historiju], uklonim serijske brojeve i premašim maksimalni prag."[30]

Likovi

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Spisak likova Igre prijestolja
Peter Dinklage (Tyrion Lannister) jedan je od glavnih likova serije.

Poput romanâ, u seriji je izuzetno veliki broj likova. Procjenjuje se da ima najveću ikad zabilježenu glumačku postavu.[31] Tokom produkcije treće sezone, zabilježeno je 257 glumaca koji igraju neke od glavnih ili sporednih uloga.[32] U 2014. HBO je ponovo pregovarao s nekoliko glumaca o detaljima ugovora, te im je uvrstio mogućnost pojavljivanja u sedmoj sezoni i povećanje plaće, što ovu glumačku postavu čini najbolje plaćenom u odnosu na bilo koju drugu emisiju koja se emitira na kabelskoj televiziji.[33] Sljedeći pregled likova Igre prijestolja sažet je tako da se prikazuju samo oni likovi koji se smatraju glavnim ulogama.[34]

Većina priče prepliće se oko kuće Stark, čiji je glavešina knez Eddard "Ned" Stark (Sean Bean). Sa suprugom Catelyn Tully (Michelle Fairley) ima petoro djece: najstarijeg Robba (Richard Madden), Sansu (Sophie Turner), Aryu (Maisie Williams), Brana (Isaac Hempstead-Wright) i najmlađeg Rickona (Art Parkinson). Nedov vanbračni sin Jon Snow (Kit Harington) i njegov prijatelj Samwell Tarly (John Bradley) služe u Noćnoj straži pod vodstvom Vrhovnog zapovjednika Jeora Mormonta (James Cosmo). U priči se pojavljuju sljedeći Divljaci, odnosno osobe koje žive sjeverno od Zida: Tormund Orijaška Kob (Kristofer Hivju), Ygritte (Rose Leslie) i mlada Gilly (Hannah Murray).[35]

Osobe koje su na neki način povezane s kućom Stark su Nedov štićenik Theon Greyjoy (Alfie Allen), Nedov vazal Roose Bolton (Michael McElhatton) i njegov vanbračni sin Ramsay Snow (Iwan Rheon). Robb se zaljubljuje u iscjeljiteljicu Talisu Maegyr (Oona Chaplin), a Arya se sprijatelji s kovačevim šegrtom Gendryjem (Joe Dempsie) i ubicom Jaqenom H'gharom (Tom Wlaschiha). Visoka ratnica Brienne od Tartha (Gwendoline Christie) isprva služi Catelyn, a kasnije njenoj kćerki Sansi.[35]

U glavnom gradu Sedam kraljevina, Kraljevom grudobranu, vlada kralj Robert Baratheon (Mark Addy), koji je u braku bez ikakve ljubavi sa Cersei Lannister (Lena Headey), budući da ona voli svog brata blizanca Sera Jaimea Lannistera (Nikolaj Coster-Waldau), koji nosi nadimak "Kraljosječina". Cersei mrzi svog mlađeg brata Tyriona Lannistera (Peter Dinklage), koji je često u društvu ljubavnice Shae (Sibel Kekilli) i unajmljenog mačevaoca Bronna (Jerome Flynn). Cerseijin otac je knez Tywin Lannister (Charles Dance). Sa Jamijem ima dva mlada sina: Joffreyja (Jack Gleeson) i Tommena (Dean-Charles Chapman). Joffreyja brani ratnik Sandor Clegane (Rory McCann), koji nosi nadimak "Pas".[35]

Kraljevo "Malo vijeće" sastoji se od lukavog rizničara kneza Petyra Baelisha (Aidan Gillen), zvanog "Maloprsti", i Gospodara uhoda kneza Varysa (Conleth Hill). Robertovog brata Stannisa Baratheona (Stephen Dillane) savjetuje crvena svećenica Melisandre (Carice van Houten) i bivši krijumčar Ser Davos Seaworth (Liam Cunningham). Bogatu porodicu Tyrell uglavnom predstavlja Margaery Tyrell (Natalie Dormer). U Kraljevom grudobranu također se nalazi Vrhovni vrabac (Jonathan Pryce), vođa vjerskog pokreta zvanog Vrapci. U Dorneu, na jugu Sedam kraljevina, Ellaria Sand (Indira Varma) žudi da se osveti Lannisterovima.[35]

Preko Uskog mora, brat i sestra Viserys (Harry Lloyd) i Daenerys Targaryen (Emilia Clarke) – prognana djeca prvobitne dinastije koja je vladala nad Sedam kraljevina prije nego što ih je s vlasti svrgnuo Robert Baratheon – bore se za živote i pokušavaju se vratiti nazad na prijestolje. Daenerys se udaje za khala Drogu (Jason Momoa), vođu Dothrakija. Pratnju joj čine prognani vitez Ser Jorah Mormont (Iain Glen); pomoćnica Missandei (Nathalie Emmanuel); i unajmljeni mačevalac Daario Naharis (Michiel Huisman).[35]

Produkcija

[uredi | uredi izvor]

Koncept i razvoj

[uredi | uredi izvor]
Prikazani su D. B. Weiss i David Benioff, kreatori, izvršni producenti i scenaristi Igre prijestolja.

Prema Davidu Benioffu i D. B. Weissu, njih dvojica odlučili su adaptirati Martinove romane 2006, nakon što je Benioff počeo čitati Igru prijestolja. Oduševljen knjigom, preporučio ju je Weissu, koji ju je pročitao za "jedno 36 sati".[36] Nakon petosatnog sastanka u restoranu u Los Angelesu, uspjeli su ubijediti Martina – koji je dotad već napisao veliki broj scenarija – da pristane na ideju televizijske adaptacije. Benioff se prisjetio da su ga pridobili odgovorom na pitanje "Ko je majka Jona Snowa?"[36]

Razvoj serije započeo je u januaru 2007.[6] Nakon što je dobio prava za televizijsku adaptaciju, HBO je angažirao Benioffa i Wissa da budu scenaristi i izvršni producenti serije koja je za svaku sezonu trebala adaptirati po jedan roman.[6] Njih dvojica isprva su željeli napisati scenarij za 9 epizoda svake sezone, s tim da su planirali da scenarij za jednu epizodu napiše Martin.[6][37] Kasnije su angažirali Jane Espenson i Bryana Cogmana da napišu po jednu epizodu za 1. sezonu.[2]

Prvi nacrt Benioffovog i Weissovog scenarija poslali su HBO-u u augustu 2007,[38] a drugi u junu 2008.[39] Iako su se rukovodiocima HBO-a svidjela oba nacrta,[39][40] nisu naručili seriju sve do novembra 2008.[41] Moguće je da je uzrok ovog kašnjenja bio štrajk Američkog udruženja scenarista.[40] Pilot-epizoda je snimljena 2009, ali je loše primljena, tako da se skoro cijela morala ponovo snimiti. Također su morali zamijeniti režisera i pojedine glumce.[42][43]

Pilot-epizoda navodno je koštala negdje od 5 do 10 miliona dolara,[44] dok je procijenjeno da je ukupan budžet prve sezone iznosio od 50 do 60 miliona dolara.[45] Budžet je povećan za 15% za drugu sezonu da bi što bolje oslikali bitku u epizodi "Blackwater" (epizoda je na kraju koštala 8 miliona dolara).[46][47] Od 2012. do 2015. prosječna cijena svake epizode porasla je sa 6 miliona[48] na "najmanje" 8 miliona dolara.[49] Šesta sezona postavila je novi rekord za cijenu produkcije jer je svaka epizoda koštala malo više od 10 miliona dolara, što je ukupno preko 100 miliona dolara za cijelu sezonu.[50]

Odabir glumaca

[uredi | uredi izvor]

Glumačka postava odabrana je nakon niza audicija. Jedini glumci koji se nisu morali prijaviti na audiciju bili su Peter Dinklage i Sean Bean jer su ih scenaristi planirali za uloge od samog početka.[51][52] Kasnije je najavljeno da će glavne uloge u pilot-epizodi tumačiti Kit Harington kao Jon Snow, Jack Gleeson kao Joffrey Baratheon, Harry Lloyd kao Viserys Targaryen i Mark Addy kao Robert Baratheon.[52][53] Početkom augusta 2009. objavljeno je da će Jennifer Ehle tumačiti ulogu Catelyn Stark; međutim, kasnije ju je zamijenila Michelle Fairley.[54] Kasnije je također potvrđeno da će Emilia Clarke zamijeniti Tamzin Merchant u ulozi Daenerys Targaryen.[55][56] Ostatak glumaca (Charles Dance kao Tywin Lannister, Aidan Gillen kao Petyr "Maloprsti" Baelish i Conleth Hill kao Varys) odabran je u drugoj polovini 2009.

Premda je većina glumačke postave u 2. sezoni ostala ista, producenti su bili suočeni sa izazovom odabiranja glumaca za mnoštvo novih likova. Benioff i Wiess ne samo da su zbog toga odgađali uvođenje novih likova, već su nekoliko likova spojili u jedan, a ako je jedan od likova trebao uraditi nešto ključno za zaplet, Benioff i Wiess pripisali su tu radnju drugim likovima koji su se već nalazili u seriji. Čak i s ovim promjenama, Igra prijestolja ima najveću ikad zabilježenu glumačku postavu.[31]

Scenarij

[uredi | uredi izvor]
George R. R. Martin, autor Pjesme leda i vatre, napisao je scenarij za po jednu epizodu u prve 4 sezone serije.

Za scenarij Igre prijestolja zaslužno je 7 osoba. Kreatori i izvršni producenti David Benioff i D. B. Weiss pišu scenarij za većinu epizoda.[57]

George R. R. Martin, autor Pjesme leda i vatre, napisao je scenarij za po jednu epizodu u prve 4 sezone serije. Međutim, nije pisao scenarij za epizode 5. i 6. sezone jer se želi usredotočiti na pisanje šestog romana pod nazivom Vjetrovi zime.[58] Jane Espenson je bila koscenarist jedne epizode 1. sezone.[59]

Bryan Cogman, koji je ranije radio kao koordinator scenarija,[59] unaprijeđen je na poziciju producenta počevši od 5. sezone. Za prvih 5 sezona serije, napisao je barem po jednu epizodu i trenutno je jedini scenarist da bude u istoj prostoriji gdje Benioff i Weiss pišu scenarije. Prije Cogmanovog unapređenja, s Benioffom i Weissom blisko je sarađivala Vanessa Taylor. Ekipi scenarista u 5. sezoni pridružio se Dave Hill, koji je ranije bio Benioffov i Weissov pomoćnik.[60] Martin ne bude u prostoriji gdje se pišu scenariji, ali čita njihove nacrte i daje svoje mišljenje.[57]

Benioff i Weiss ponekad svakom scenaristi dodijele razne likove. Naprimjer, Cogman je za 4. sezonu dobio lik Arye Stark. Scenaristi zatim provedu nekoliko sedmica pisajući nacrt lika za tu sezonu, poput navođenja materijala koji će se koristiti iz pojedinih romana. Nakon što završe s nacrtima, provedu 2–3 sedmice raspravljajući o preobražaju osobina glavnih likova i kako će ga rasporediti u epizodama u kojima se ti likovi pojavljuju.[57]

Zatim se pišu detaljniji nacrti, te svaki od scenarista radi na dijelu tog nacrta da bi na kraju sastavili scenarij za svaku epizodu. Cogmanu je trebalo dva i pol mjeseca da završi sa scenarijima za dvije epizode 5. sezone. Benioff i Weiss ih zatim čitaju, te se na osnovu njihovih mišljenja prerađuju dijelovi scenarija. Scenariji budu završeni prije početka snimanja, budući da serija ima nekoliko ekipa u raznim zemljama koji epizode snimaju istovremeno.[57]

Plan adaptacije

[uredi | uredi izvor]

Benioff i Weiss planiraju adaptirati sve nastavke Pjesme leda i vatre, iako posljednji još uvijek nisu objavljeni. Nakon što je šesta sezona serije prestigla Pjesmu leda i vatre, radnja se počela zasnivati na Martinovoj približnoj predstavi dešavanja u budućim romanima[61] (Vjetrovi zime i San proljeća) i originalnom sadržaju. Benioffov i Weissov plan u aprilu 2016. bio je snimiti još 13 epizoda nakon šeste sezone: sedam epizoda za sedmu, a šest za osmu sezonu.[62] Serija je krajem tog mjeseca obnovljena za sedmu sezonu od sedam epizoda.[63][64] Dosad je naručeno i snimljeno sedam sezona; u prve tri, svaka stranica romanâ adaptirana je za male ekrane brzinom od otprilike 48 sekundi.[65]

Sezona Naručena Datum snimanja Premijera Finale Adaptirani roman(i) Reference
1. sezona 2. 3. 2010. Druga polovina 2010. 17. 4. 2011. 19. 6. 2011. Igra prijestolja [66]
2. sezona 19. 4. 2011. Druga polovina 2011. 1. 4. 2012. 3. 6. 2012. Sraz kraljeva i pojedina početna poglavlja Oluje mačeva [67][68]
3. sezona 10. 4. 2012. Juli – novembar 2012. 31. 3. 2013. 9. 6. 2013. Oko dvije trećine Oluje mačeva [69][70][71]
4. sezona 2. 4. 2013. Juli – novembar 2013. 6. 4. 2014. 15. 6. 2014. Preostala trećina Oluje mačeva i pojedini elementi iz Gozbe vrana i Plesa zmajeva [72][73]
5. sezona 8. 4. 2014. Juli – decembar 2014. 12. 4. 2015. 14. 6. 2015. Gozba vrana, Ples zmajeva i originalni sadržaj, mada se koriste poglavlja pred kraj Oluje mačeva i elementi iz Vjetrova zime [74][75]
[76][77][78]
6. sezona 8. 4. 2014. Juli – decembar 2015. 24. 4. 2016. 26. 6. 2016. Originalni sadržaj s približnom predstavom dešavanja u romanu Vjetrovi zime, mada ima elemenata pred kraj Gozbe vrana i Plesa zmajeva [74][79]
[80][81]
7. sezona 21. 4. 2016. August – februar 2017. 16. 7. 2017. 27. 8. 2017. Originalni sadržaj s približnom predstavom dešavanja u romanima Vjetrovi zime i San proljeća [62][63][82]
[64][80][83]

Prve dvije sezone pomno prate po jedan roman iz serijala. Kreatori smatraju da ostale sezone Igre prijestolja adaptiraju čitav serijal Pjesme leda i vatre, a ne pojedinačne romane;[84] to im daje slobodu da pomjeraju događaje iz jednog romana u drugi prema zahtjevima televizijske adaptacije.[85]

Snimanje

[uredi | uredi izvor]
Dubrovnik predstavlja Kraljev grudobran od 2. sezone.
Luka gradića Ballintoy u Sjevernoj Irskoj, koristi se za Kneževu luku na Željeznim ostrvima.
Na Azurnom prozoru na ostrvu Gozo, održano je vjenčanje Dothrakija u 1. sezoni.

Snimanje 1. sezone počelo je 26. jula 2010.[2] Glavna lokacija bio je studio "Paint Hall" u Belfastu (Sjeverna Irska).[86] Vanjski kadrovi u Sjevernoj Irskoj snimljeni su na sljedećim lokacijama (u zagradama su navedena mjesta u seriji): planine Mourne (Vaes Dothrak), kuća Castle Ward (Oštrozimlje), Saintfield (božanska šuma Oštrozimlja), šuma Tollymore (kadrovi na otvorenom), selo Carncastle (stratište), kamenolom Magheramorne (Crni dvorac) i Shaneov dvorac (tereni za turnire).[1] U originalnoj pilot-epizodi, za vanjske i unutrašnje kadrove Oštrozimlja koristio se dvorac Doune u Stirlingu (Škotska).[87] Producenti su u početku mislili snimiti cijelu seriju u Škotskoj, ali su se na kraju odlučili za Sjevernu Irsku jer u Škotskoj nisu mogli pronaći studio.[88]

U pilot-epizodi serije, Maroko se koristio za kadrove na jugu Sedam kraljevina.[2] Ti kadrovi u ostatku sezone snimljeni su u Malti. Za kadrove u Kraljevom grudobranu, koristio se grad Mdina. Također se snimalo na Manoelovoj tvrđavi (koja predstavlja Veliku septu Baelora); Azurnom prozoru na ostrvu Gozo (scena vjenčanja Dothrakija); te na dvorcu San Antona, tvrđavama Ricasoli i St Angelo i u manastiru sv. Dominika (korišteni za sve kadrove Crvene utvrde).[1]

Za kadrove na jugu Sedam kraljevina u 2. sezoni serije, počela se koristiti Hrvatska. Dubrovnik i obližnja mjesta omogućila su kadrove srednjovjekovnog grada na obali. Za kadrove u Kraljevom grudobranu i Crvenoj utvrdi, koristile su se dubrovačke gradske zidine i tvrđava Lovrijenac, dok se za kadrove trgovačkog grada Qartha koristilo ostrvo Lokrum, crkva sv. Dominika u Trogiru i Knežev dvor u Dubrovniku. U novembru 2011. na Islandu, odnosno na glečeru Svínafellsjökull i blizu Smyrlabjörga i Víka na Höfðabrekkuheiðiju, snimljeni su kadrovi planinskog masiva "Mrazočnjaci" i brda zvanog "Šaka prvih ljudi" (obje lokacije sjeverno su od Zida).[1]

Produkcija se vratila u Dubrovnik za 3. sezonu serije. Ponovo su korištene dubrovačke gradske zidine, tvrđava Lovrijenac i obližnja mjesta za kadrove u Kraljevom grudobranu i Crvenoj utvrdi. Arboretum Trsteno koristio se za vrtove kuće Tyrell u Kraljevom grudobranu. Treća sezona vratila se i u Maroko (u kojem je snimana samo pilot-epizoda), odnosno u grad Essaouira, gdje su snimane Daenerysine scene u Essosu.[89] Jedna scena s medvjedom snimljena je u Los Angelesu.[3] Produkcija je zahtijevala tri ekipe (zvane "zmajevi", "vukovi" i "gavrani") koje su uporedno snimale, 6 ekipa režisera, 257 glumaca, što je ukupno 703 članova svih ekipa.[32]

Četvrta sezona ponovo je snimana u Dubrovniku, mada se također snimalo na Dioklecijanovoj palači, Kliškoj tvrđavi, planini Mosor, te u kamenolomu Perun i gradiću Baška Voda.[90] Snimanje se završilo 21. novembra 2013.[91]

Za kadrove Dornea u 5. sezoni, koristio se grad Sevilla na jugu Španije.

Snimanje 6. sezone počelo je u julu 2015. s tim da se produkcijska ekipa vratila na sjeveroistok Španije kako bi snimila kadrove u Gironi i Peniscoli.[92]

Režija

[uredi | uredi izvor]

Svaka sezona Igre prijestolja, koja se sastoji od 10 epizoda, ima 4–6 režisera, koji inače režiraju uzastopne epizode. Najviše epizoda režirali su Alex Graves, David Nutter i Alan Taylor. Daniel Minahan je režirao 5 epizoda, dok su Michelle MacLaren, Mark Mylod, Jeremy Podeswa, Alik Saharov i Miguel Sapochnik režirali po 4 epizode. Brian Kirk je režirao 3 epizode 1. sezone, dok je Tim Van Patten režirao prve dvije epizode serije. Neil Marshall je zaslužan za režiranje dvije epizode u kojima se odigravaju velike bitke: "Blackwater" i "The Watchers on the Wall". Seriju su također režirali Jack Bender, David Petrarca, Daniel Sackheim i Michael Slovis.[93]

Tehnički aspekti

[uredi | uredi izvor]

Kinematograf prve epizode bio je Alik Saharov. Serija je imala nekoliko kinematografa. Nominirana je za Emmy za najbolju kinematografiju za seriju snimanu iz jednog ugla.[94]

Za montažu je zaduženo sljedećih 6 osoba, s tim da je svaka osoba radila na različitim epizodama: Oral Norrey Ottey, Frances Parker, Martin Nicholson, Crispin Green, Tim Porter i Katie Weiland. Na 67. dodjeli Emmyja, Weiland je dobila nagradu za najbolju montažu za dramsku seriju snimanu iz jednog ugla.[94]

Kostimi

[uredi | uredi izvor]
Prikazani su kostimi Ygritte, Jona Snowa i Tormunda Orijaške Kobi.
Dame na kraljevskom dvoru prikazuju svoju imućnost i društveni položaj noseći skupocjene haljine.
Prikazano je oružje i oklop koji se koriste u seriji. S lijeva je oklop Brienne od Tartha.

Razne kulture, poput japanske i perzijske, bile su inspiracija za kostime serije. Kostimi Dorthrakija sliče odjeći arapske nomadske grupe Beduina (jedan takav kostim Dorthrakija napravljen je od riblje kože jer je tadašnju kostimografkinju podsjećao na zmajevu kožu), dok su Divljaci obučeni kao Inuiti. Divljaci nose oklop od kostiju, koji je napravljen tako što su stvoreni kalupi stvarnih kostiju kupljenih s eBaya, koji su zatim spojeni vlaknima i lateksom (mada djeluje kao da su spojeni ketgutom).[95] Statisti koji glume Divljake i članove Noćne straže, nose kape, dok ih glavni likovi ne nose. Ovo gledaocima olakšava razlikovati likove. Björkine haljine bivšeg britanskog dizajnera Alexandera McQueena, bile su inspiracija za kostim Margaery Tyrell, dok su kostimi prostitutki dizajnirani tako da ih se brzo i bez napora može razodjenuti. Sva se odjeća, bilo da se radi o kostimima Divljaka ili dama na kraljevskom dvoru, para i krpi po nekoliko puta da što realističnije izgleda.

Glumice koriste otprilike 20–30 perika. Napravljene su od dlaka ljudske kose, mogu biti duge do 61 cm, koštaju po 7000 $, te se peru i oblikuju poput stvarne kose. Nanošenje perika zna trajati poprilično dugo; naprimjer, Emiliji Clarke potrebno je oko 2 sata da joj se crna kosa oblikuje u plavu s pletenicama. Drugi glumci, poput Jacka Gleesona i Sophie Turner, moraju se često farbati. Perike i kostimi likova poput Dothrakija i Daenerys (Emilia Clarke), obrađuju se tako da izgleda kao da ih se nije pralo nekoliko sedmica.[96]

Kostimografkinja prvih 5 sezona bila je Michele Clapton, a zamijenila ju je April Ferry.[97]

Šminka

[uredi | uredi izvor]

Šminkeri prve 3 sezone serije bili su Paul Engelen, Melissa Lackersteen, Conor O'Sullivan i Rob Trenton. Nakon najave 4. sezone, Engelenov tim je zamijenjen, te su za šminku 4, 5. i 6. sezone zaduženi Ann McEwan i Barrie i Sarah Gower.[98]

Vizualni efekti

[uredi | uredi izvor]

Za većinu vizualnih efekata 1. sezone zaslužna je britanska kompanija BlueBolt i irska Screen Scene. Većina okruženja urađena su u 2,5D projekciji. Ova projekcija korištena je da se gledaocima pruži dobar smisao za perspektivu scena i da se ne moraju dizajnirati svi minijaturni detalji ogromnih građevina i drugih stvari.[99] Na 63. dodjeli Emmyja, posljednja epizoda 1. sezone pod nazivom "Fire and Blood", nominirana je za Emmy za najbolje specijalne vizualne efekte.

Budući da su vizualni efekti postali složeniji u narednim sezonama, poput potrebe da se koriste računarski stvorene slike (CGI) za zmajeve, vatru, vodu i dr. stvari, preuzela ih je njemačka kompanija Pixomondo. Počev od 2. sezone, kompanija Pixomondo postala je glavni proizvođač vizualnih efekata. Za 2. sezonu serije, koristili su skoro sva dostupna postrojenja (9 do 12), s tim da im je glavno bilo u Stuttgartu.[100][101] Pojedine scene 2. sezone napravile su američka kompanija Gradient Effects, britanska Peanut FX i kanadska Spin VFX. Pixomondo je za epizode "Valar Morghulis" i "Valar Dohaeris" dobio dvije nagrade za najbolje specijalne vizualne efekte na 64. i 65. dodjeli Emmyja.

HBO je za 4. sezonu dodao još jednu njemačku kompaniju pod nazivom Mackevision.[102] Na 66. dodjeli Emmyja, posljednja epizoda 4. sezone pod nazivom "The Children", nagrađena je Emmyjem za najbolje vizualne efekte. Pojedine scene 4. sezone napravile su američka kompanija BAKED FX, kanadska Rodeo FX i njemačka Scanline VFX. Uzor za pokrete mišića i krila mladih zmajeva u 4. i 5. sezoni većinom su bile kokoške. Pixomondo je zaposlio svojih 22 od ukupno 30 ljudi da isključivo rade na vizualizaciji Daenerysinih zmajeva. Svake sezone prosječno je potrebno 20–22 sedmice da se uspješno vizualiziraju.[103] Na spisak glavnih proizvođača vizualnih efekata 5. sezone, dodana je američka kompanija Crazy Horse Effects i kanadska Image Engine.[104][105]

Zvuk

[uredi | uredi izvor]

Ekipa zadužena za zvuk dobija "sirovi" zvuk cijele sezone koji treba obraditi, te ga obrađuju kao da se radi o desetosatnom filmu. Različite ekipe za zvuk radile su na prvoj i drugoj sezoni serije, ali je ista ekipa radila na zvuku narednih sezona.[106] Najčešće se koristi koža od divokoze za zvukove krvi i sličnih efekata, dok za krikove zmajeva ekipa koristi zvukove dvaju kornjača kako se pare i razne zvukove delfina, foka, lavova i ptica.[107]

Uvodna špica

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Uvodna špica Igre prijestolja

Uvodnu špicu serije napravio je produkcijski studio Elastic. Na 63. dodjeli Emmyja, kreativni direktor Angus Wall i njegovi saradnici, osvojili su nagradu za najbolji dizajn uvodne špice.[108] Špica prikazuje trodimenzionalnu kartu serijinog izmišljenog svijeta. Karta se nalazi unutar sfere koju osvjetljava malo sunce koje je isto tako unutar armilarne sfere.[109] Dok se kamera pomjera po karti i prikazuje mjesta dešavanja u seriji, prepliću se zupčanici unutar mehaničkog sata koji omogućavaju da se zgrade i druge građevine prikažu na karti. U međuvremenu, prikazuju se imena glavnih likova i drugih osoba zaslužnih za stvaranje serije praćeni uvodnom muzikom. Špica traje otprilike minut i pol, te se na kraju kratko prikazuju režiser i scenarist(i) te epizode. Špica je dinamična, tako da se dodaju nova mjesta i uklanjaju stara zavisno od tog koliko ih često vidimo u seriji.[109][110][111]

Jezik

[uredi | uredi izvor]

Likovi iz Igre prijestolja govore britanskom varijantom engleskog jezika. Naglasak im često (mada ovo nije uvijek dosljedno) odgovara engleskoj regiji čiji geografski položaj odgovara položaju lika u Zapadnim zemljama. Naprimjer, Ned Stark, čija je titula "guverner Sjevera", govori jorkširskim naglaskom (Yorkshire je na sjeveru Engleske), dok južnjački knez Tywin Lannister govori standardnim britanskim engleskim (karakteristično za jug Engleske). Likovi koji nisu iz Zapadnih zemalja najčešće govore nekim drugim naglaskom koji nije karakterističan za Ujedinjeno Kraljevstvo.[112]

Iako je engleski zajednički jezik Zapadnih zemalja, producenti serije angažirali su lingvistu Davida J. Petersona da stvori dortrački i valirijski jezik na osnovu svega nekoliko riječi koje se koriste u romanima.[113] Sav dijalog na tim jezicima titlovan je na engleski. Prema procjenama BBC-ja, više je ljudi čulo govor ovih izmišljenih jezika nego govor velškog, irskog i škotsko gelskog jezika.[114]

Utjecaj na mjesto snimanja

[uredi | uredi izvor]

Igru prijestolja finansira britanska vladina organizacija pod nazivom Northern Ireland Screen.[115] Prema podacima iz aprila 2013. Northern Ireland Screen dao je seriji 9,25 miliona funti, što je zauzvrat, prema procjenama britanske vlade, doprinijelo 65 miliona funti ekonomiji Sjeverne Irske.[116]

Marketinško tijelo zaduženo za turizam u Sjevernoj Irskoj, vodi kampanju sličnu novozelandskoj o Gospodaru prstenova.[117] Turistička zajednica Sjeverne Irske i sjevernoirska agencija za ekonomski razvoj pod nazivom "Invest NI" očekuju da će, zahvaljujući seriji, ostvariti dodatne prihode od turizma.[116] Prema navodima Arlene Foster, serija je Sjevernoj Irskoj dala najviše publiciteta u skorijoj historiji ako se zanemari politika i sjevernoirski sukob.[118] Produkcija Igre prijestolja i drugih TV-serija osigurali su poticaj kreativnog sektora. Serija je zaslužna za procijenjeni rast od 12,4% poslova u industriji zabave i umjetnosti od 2008. do 2013. Za to vrijeme u ostatku UK-a, poslovi u tim industrijama porasli su samo za 4,3%.[119]

Osim Sjeverne Irske, druge turističke agencije također su objavile da je došlo do porasta rezervacija nakon što su njihova mjesta prikazana na Igri prijestolja. U 2012. rezervacije sa stranice LateRooms.com porasle su za 28% za Dubrovnik i 13% za Island. U 2013. broj rezervacija za Ouarzazate (Maroko) porastao je za 100% nakon što je mjesto prikazano u 3. sezoni.[120]

Dostupnost

[uredi | uredi izvor]

Emitiranje

[uredi | uredi izvor]

Igra prijestolja emitira se na HBO-u SAD-u i na njegovim raznim podružnicama širom svijeta i to u isto vrijeme kad i u SAD-u ili nekoliko dana, sedmica ili mjeseci kasnije. U Kini se počela emitirati na CCTV-u, gdje su u velikoj mjeri uklonjene scene seksualne prirode i nasilja. Cenzura je u skladu s kineskom praksom cenzuriranja zapadnih TV-serija u cilju sprečavanja "negativnih učinaka i skrivenih sigurnosnih opasnosti", prema navodima kineskih novina Rénmín Rìbào. Gledaoci su se žalili na ovaj potez jer je ostatak serije postao poprilično nepovezan i nerazumljiv.[121]

Seriju emitiraju Showcase u Australiji, HBO Canada, Super Écran i Showcase u Kanadi, SoHo i Prime na Novom Zelandu i Sky Atlantic u Ujedinjenom Kraljevstvu i Irskoj.[122]

DVD i Blu-ray izdanja

[uredi | uredi izvor]

Deset epizoda 1. sezone Igre prijestolja objavljeno je na DVD-u i Blu-rayu 6. marta 2012. Oba izdanja sadrže dodatne snimke o snimanju serije, mada ne sadrže izbrisane scene jer su se skoro sve snimljene scene koristile u 1. sezoni.[123] U prvih sedam dana, prodano je preko 350.000 DVD-ova i Blu-rayeva, što je rekordna brojka za bilo koju HBO-ovu seriju. Serija je također postavila rekord za broj digitalnih preuzimanja.[124] U novembru 2012. objavljeno je posebno "kolekcionarsko izdanje". Izdanje kombinira DVD i Blu-ray izdanja 1. sezone i sadrži premijernu epizodu 2. sezone. Također sadrži repliku zmajevog jajeta koje se pojavljuje u seriji.[125]

DVD, Blu-ray i digitalna izdanja 2. sezone objavljena su 19. februara 2013.[126] U okviru prvog dana, prodano je 241.000 DVD-ova i Blu-rayeva, a preuzeto je 355.000 epizoda, što je još jedna rekordna brojka za HBO.[127]

Treća sezona serije po prvi put se mogla kupiti na australskom iTunesu u isto vrijeme kad i u SAD-u.[128] DVD i Blu-ray izdanja objavljena su 18. februara 2014. za zemlje u 1. regiji kodirane zaštite optičkih diskova (SAD, Kanada, Bermudi i prekomorska proširenja SAD-a).[129]

Četvrta sezona objavljena je na DVD-u i Blu-rayu 17. februara 2015.[130]

Peta sezona objavljena je na DVD-u i Blu-rayu 15. marta 2016.[131]

Piratstvo

[uredi | uredi izvor]

Serija je poznata po tome što se često piratira i to pretežno izvan SAD-a.[132] Novinski sajt TorrentFreak procijenio je da svake godine Igra prijestolja ima najveći broj nezakonitih preuzimanja počev od 2012.[133][134][135][136] Preuzimanja su se popela na 7 miliona u prvoj četvrtini 2015, što je povećanje od 45% u odnosu na 2014.[132] Objavljeno je da se jedna neimenovana epizoda preuzela oko 4.280.000 puta sudeći po javnim BitTorrentovim lokatorima, što je skoro jednak broj gledalaca na HBO-u.[137][138] Stope piratstva bile su naročito visoke u Australiji.[139] Zbog ovog je tadašnji američki ambasador u Australiji, Jeff Bleich, izdao saopćenje u kojem je osudio piratstvo serije u 2013.[140]

Navodi se da su uzroci piratstva česta kašnjenja emitiranja serije izvan SAD-a[141] i cijena pretplate na usluge koje korisnicima omogućavaju zakonito gledanje serije. Prema navodima TorrentFreaka, ako bi neko počeo koristiti određenu uslugu samo zbog Igre prijestolja, u SAD-u bi svaki mjesec morao platiti 25 dolara, dok bi za svaku epizodu u Ujedinjenom Kraljevstvu morao platiti 26 funti, a u Australiji čak 52 dolara.[142]

U 2013. HBO je naveo da je "borba protiv piratstva" neophodna i da planira proširiti dostupnost svog sadržaja širom svijeta u roku od 7 dana nakon američke premijere, između ostalog uz pomoć usluge HBO Go.[143] U 2015. petu sezonu u isto vrijeme je pratilo 170 zemlja i korisnici usluge HBO Now.[132] Međutim, 11. aprila 2015, na dan uoči premijere 5. sezone, pojavili su se "screener" primjerci prve 4 epizode 5. sezone na raznim stranicama za dijeljenje datoteka.[144] U okviru prvog dana nakon pojave ovih primjeraka, datoteke su preuzete preko 800.000 puta,[145] te se broj nezakonitih preuzimanja povećao na 32 miliona. Premijera 5. sezone, "The Wars to Come", preuzeta je 13 miliona puta.[146] Završnu epizodu 5. sezone, "Mother's Mercy", istovremeno je podijelilo 250.000 korisnika, sakupivši preko 1,5 milion preuzimanja u roku od 8 sati nakon premijere.[147] Ovim je postala najviše istovremeno dijeljena datoteka od osnivanja BitTorrenta. HBO novinarima nije poslao "screenere" 6. sezone u cilju da spriječe širenje nezakonitih primjeraka i mogućih spojlera.[148]

Posmatrači cijele situacije, pa tako i režiser David Petrarca[149] i direktor Time Warnera Jeff Bewkes, izjavili su da nezakonita preuzimanja ne štete budućim planovima serije, već da serija čak ima korist od novonastalih dobrih glasina o seriji i komentara na društvenim mrežama. Također su izjavili da visoke stope piratstva ne znače da HBO gubi na znatnom broju pretplata. Prema Polygonu, HBO-ov poprilično ležeran stav o piratstvu i dijeljenju podataka za prijavu, stvorio je "free-to-play" model za pretplatničke televizijske kanale.[150] U 2015. jedan od kreatora serije, David Benioff, izjavio je da mu je drago što ljudi prate seriju. Dodao je da nezakonito preuzeti primjerci serije ponekad dovoljno zanesu gledaoce da je kasnije kupe, naročito u zemljama gdje se serija službeno ne emitira na televiziji. Drugi kreator serije, D. B. Weiss, rekao je da za proizvodnju serije treba dosta novca i "ako serija ne može nadoknaditi taj uloženi novac, onda prestaje postojati". Također je dodao da mu je drago da toliko ljudi "uživa u seriji do te mjere da jedva čekaju da je se dočepaju".[151] U 2015. Guinnessova knjiga rekorda imenovala je Igru prijestolja najviše piratiranim televizijskim programom.[152]

IMAX

[uredi | uredi izvor]

Počev od 23. januara 2015, posljednje dvije epizode 4. sezone prikazane su u 205 IMAX kina širom SAD-a. Ovo je prva serija koja se prikazala u ovom formatu.[153] Zaradila je 686.000 $ na dan prikazivanja[154] i 1,5 miliona dolara prvog vikenda prikazivanja.[155] U prvoj sedmici prikazivanja zaradila je 1.896.092 $.[156]

Prijem i dostignuća

[uredi | uredi izvor]

Obožavatelji romanâ dugo su iščekivali televizijsku adaptaciju.[157][158] Serija je dobila pozitivne kritike i smatra se komercijalnim uspjehom. Prema Guardianu, do 2014. postala je "najveća drama" i "emisija o kojoj se najviše govori" na televiziji.[10]

Kulturni utjecaj

[uredi | uredi izvor]

Premda su neki kritičari odbacili samu ideju serije i njenog žanra,[10] njen naknadni uspjeh pripisuje se sve većoj popularnosti žanra fantastike. Uoči premijere 2. sezone, uredništvo CNN-ovog sajta napisalo je da "nakon ovog vikenda, teško ćete naći nekoga ko nije ljubitelj nekakve vrste epske fantastike". Prema Ianu Bogostu, Igra prijestolja nastavlja trend uspješnih televizijskih adaptacija počev od filmske trilogije Gospodara prstenova, autora Petera Jacksona, pa do uspjeha televizijske adaptacije romanâ o Harryju Potteru, koji su fantastiku pretvorili u unosan žanr za širu publiku i postali "lahko dostupna droga kulturi obožavatelja ovog žanra".[159] Uspjeh prevazilaženja predrasuda o ovom žanru pripisuje se uspjehu scenarista da ostvare želju šire publike za bjekstvom od stvarnosti, čestoj upotrebi ženske golotinje, i umijeće serije da uravnoteži vedre i ozbiljne teme. Ovo je seriji omogućilo da dostigne ugled koji su ranije držale konvencionalne dramske serije.[10]

Popularnost serije uveliko je povećala broj prodanih primjeraka romanâ serijala Pjesme leda i vatre, koji se nekoliko mjeseci zadržao na vrhu najprodavanijih knjiga. Sajt The Daily Beast napisao je da je serija postala jedna od omiljenih mnogim scenaristima sitkomova i da je zbog toga često aludiraju na drugim TV-serijama.[160] Smatra se da je Igra prijestolja s drugim serijama sličnog žanra, zaslužna za znatan rast prodaja (i napuštanja) haskija i drugih pasa koji liče na vukove.[161]

Igra prijestolja zaslužna je za dodavanje novih riječi u rječnik. U 1. sezoni serije, često se pojavljuju scene tokom kojih likovi objašnjavaju povode za svoje postupke i daju više informacija o sebi dok se seksaju s prostitutkama. Ova pojava dobila je naziv "sekspozicija" (kombinacija riječi seks i ekspozicija).[162] U septembru 2012. teksaška kompanija Global Language Monitor izvijestila je da se riječ "dothraki", naziv nomadskih konjanika iz serije, plasirala na 4. mjesto na spisku riječi s televizije koje se koriste na internetu.[163] Nakon 2. sezone, mediji su počeli figurativno koristiti termin "Igra prijestolja" kako bi opisali situacije žestokih sukoba i obmane. Termin se tako koristio za opis sudskih bitki o američkim zdravstvenim propisima,[164] građanskog rata u Siriji[165] i borbe za prevlast u kineskoj vladi.[166]

Khaleesi je postalo jedno od najpopularnijih imena za djevojčice u SAD-u. Međutim, u knjigama, a i u televizijskoj adaptaciji, Khaleesi je titula koja se prevodi kao kraljica na izmišljenom dotračkom jeziku, a ne ime. Puno ime lika je Daenerys Targaryen, mada je obično skraćeno na Dany.[167]

Kritike

[uredi | uredi izvor]

Općenito

[uredi | uredi izvor]
Sezona Ocjene kritičara
Rotten Tomatoes Metacritic
1 89% (33 kritike) 80 (28 kritika)[168]
2 96% (33 kritike) 90 (26 kritika)[169]
3 97% (44 kritike) 91 (25 kritika)[170]
4 97% (50 kritika) 94 (29 kritika)[171]
5 95% (52 kritike) 91 (29 kritika)[172]
6 96% (29 kritika) 73 (9 kritika)[173]
7 97% (29 kritika) 77 (12 kritika)

Serija je naišla na odličnu reakciju kritičara, mada je često korištenje golotinje i nasilja privuklo i poneke negativne reakcije. Američki mediji poput Washington Posta, TIME-a i Hollywood Reportera uvrstili su sve sezone serije na nekoliko spiskova "najboljih serija" 2011. i 2012.[174][175][176] Na sajtu Metacritic, sve sezone od 2. do 5. imaju rejting od 90% ili više, što ukazuje na "sveopće pohvale". Na sajtu Rotten Tomatoes prosječni rejting svih 6 sezona je 94%, a rejtinzi za pojedinačne sezone su sljedeći: 1. sezona ima rejting od 90%,[177] 2. sezona 96%,[178] 3. sezona 97%,[179] 4. sezona 96%,[180] 5. sezona 95%[181] i 6. sezona 92%.[182] U 2013. Američko udruženje scenarista plasiralo je seriju na 40. mjesto na spisku od 101. TV-serije s najboljim scenarijem.[183]

Naširoko su hvaljene izvedbe većinom britanske i irske glumačke postave. Posebno je istaknuta izvedba američkog glumca Petera Dinklagea, kome je uloga Tyriona donijela nagradu Emmy i Zlatni globus, okarakterizirajući je kao "šarmantnom, moralnom dvosmislenom i samosvjesnom izvedbom".[184] Mary McNamara iz L.A. Timesa napisala je da "na mnogo načina, 'Igra prijestolja' pripada Dinklageu", čak i prije nego što je Tyrion postao središnji lik u 2. sezoni.[185][186] Nekoliko kritičara pohvalilo je izvedbu žena[185] i mladih glumaca.[187] Premda su je već ranije pohvalili na njenom debitantskom nastupu u ulozi Arye Stark u 1. sezoni, 14-godišnja Maisie Williams ponovo je dobila pohvale, ovog puta zbog izvanredne izvedbe uz glumca Charlesa Dancea (Tywina Lannistera) u 2. sezoni.[188]

Kritičari su u 1. sezoni istakli visoke vrijednosti proizvodnje, odlično realizirani svijet i neodoljive likove.[189] Časopis Variety napisao je da "će se teško pojaviti još jedna emisija koja će biti unosnija svojoj mreži kao što je 'Igra prijestolja' HBO-u. Produkciju su platile mušterije plaćenog kanala, te je globalni fenomen nakon svega jedne sezone; ovo klupko fantastičnog žanra bilo je rizik koji se pristojno isplatio".[190]

Druga sezona zaradila je pozitivne kritike. Časopis Entertainment Weekly pohvalio je "živahno, vitalno i jednostavno zabavno" pripovijedanje,[191] dok je The Hollywood Reporter rekao da je serija ima "jasne pokazatelje jedne od najboljih TV-serija", dodavši da je ozbiljnost radnje čini jedinom dramskom serijom koja se može uporediti s Momcima s Madisona i Na putu prema dolje.[192] Recenzija The New York Timesa bila je mješovita jer su istakli da nisu zadovoljni nedostatkom složenosti likova i činjenicom da ih je mnoštvo, te da je priča "vijugava".[193]

Treća sezona nastavila je s trendom pozitivnih kritika. Na Metacriticu ima rezultat 91 od 100, zasnovan na 25 kritika, što ukazuje na "sveopće pohvale".[170] Na Rotten Tomatoesu ima rejting od 97%, zasnovan na 44 kritika, i ocjenu 8,4 od 10.[179]

I četvrta sezona zaradila je pozitivne kritike. Na Metacriticu ima rezultat 94 od 100, zasnovan na 29 kritika, što ukazuje na "sveopće pohvale".[171] Na Rotten Tomatoesu ima rejting od 96%, zasnovan na 50 kritika, i ocjenu 9 od 10.[180]

Peta sezona također je dobila slične pozitivne kritike. Na Metacriticu ima rezultat 91 od 100, zasnovan na 29 kritika, što ukazuje na "sveopće pohvale".[172] Na Rotten Tomatoesu ima rejting od 95%, zasnovan na 56 kritika, i ocjenu 8,6 od 10.[181]

I šesta sezona naišla je na pozitivnu reakciju kritičara. Na Rotten Tomatoesu ima rejting od 94%, zasnovan na 28 kritika, i ocjenu 8,2 od 10.[182]

Seks i nasilje

[uredi | uredi izvor]

Pored pohvala, naišla je i na određene kritike na račun toga što često sadrži golotinju, nasilje i seksualno nasilje nad ženama i na koji način prikazuje ove teme. Časopis The Atlantic izjavio je da je "upotreba seksa, nasilja, te naročito seksualnog nasilja, izvornog materijala 'ključna slabost' adaptacije".[194]

Većina kritika 1. i 2. sezone fokusirala se na količinu seksa i golotinje, naročito u scenama sporednih likova. Stephen Dillane, koji glumi Stannisa Baratheona, uporedio je količinu eksplicitnih scena s "njemačkim pornićem iz 1970-ih".[195] Charlie Anders sa sajta io9 napisao je da, iako prva sezona također sadrži "sekspoziciju", ona je ipak vedrije prirode za razliku od 2. sezone gdje je seks gnusan, eksploatatorski i dehumanizirajući, te pruža vrlo malo informativnog sadržaja.[196] Anna Holmes iz Washington Posta navela je da su gole scene namijenjene za erotski užitak heteroseksualnih muškaraca, sve do brazilskih depilacija žena koje su smještene u imitaciji srednjovjekovnog doba, što odvraća druge gledaoce.[197] Maureen Ryan iz Huffington Posta prokomentirala je da Igra prijestolja uglavnom prikazuje gole žene umjesto muškaraca i da prekomjerno prikazivanje "nasumičnih grudi" podriva sve težnje koje serija može imati da prikaže ugnjetavanje žena u feudalnom društvu.[198] Emisija Saturday Night Live napravila je parodiju u kojoj su ismijali ovaj dio adaptacije tako što su prikazali 13-godišnjeg dječaka kako radi kao konsultant čiji je posao osigurati da se u seriji prikazuje što više grudi.[196]

Seriju su kritizirali i u 3. sezoni u kojoj je Theon Greyjoy mučen i naposljetku kastriran.[199] Časopis New York tu je scenu opisao "splatter filmom".[200] Madeleine Davies sa sajta Jezebel složila se sa časopisom New York rekavši da "nije rijetka pojava da neko optuži Igru prijestolja da je splatter film — odnosno nerazumno opredmećenje nasilja i seksualnih slika". Davies smatra da, iako se nasilje ranije koristilo u narativne svrhe, mučenje Theona u epizodi "The Bear and the Maiden Fair" bilo je prekomjerno.[201]

Vođene su brojne rasprave o prikazu seksualnog nasilja nad ženama u seriji nakon scene u 4. sezoni pod nazivom "Breaker of Chains", u kojoj Jaime Lannister siluje svoju sestru i bivšu ljubavnicu, Cersei. Prema Daveu Itzkoffu iz The New York Timesa, ljudi su bili ogorčeni scenom djelomično zbog izjave režisera Alexa Gravesa da je scena "pri kraju postala konsenzualna". Itzkoff je dodao da kritičari misle da je "silovanje postalo toliko rasprostranjeno u dramama da je gotovo buka u pozadini: rutinska i potpuno nešokantna pojava".[15] Sonia Saraiya iz The A.V. Cluba napisala je da je odluka da se ovaj seksualni čin prikaže kao silovanje, slično onome između Daenerys Targaryen i khala Droge u 1. sezoni – s tim da su oba čina opisana kao konsenzualni u romanima – zapravo "eksploatacija šok vrijednosti".[202] George R. R. Martin odgovorio je rekavši da su silovanje i seksualno nasilje česta pojava u ratu i da bi se njihovim izbacivanjem iz priče narušila jedna od glavnih tema njegovih romana, a to je da "prave strahote u ljudskoj historiji ne potječu od orkova i 'mračnih gospodara', već od nas samih".[15]

U epizodi "Unbowed, Unbent, Unbroken" 5. sezone serije, Ramsay Bolton siluje Sansu Stark. Neki kritičari, poput onih s Vanity Faira, Salona, The Atlantica i The Daily Beasta, scenu su opisali bezrazložnom i nepotrebnom s umjetničkog pogleda.[194][203][204][205] Naprimjer, Joanna Robinson iz Vanity Faira, izjavila je da scena "potkopava svo Sansino djelovanje od kraja prethodne sezone".[206] Nasuprot tome, Sara Stewart iz The New York Posta upitala je zašto gledaoci nisu bili isto tako uzrujani kad se takva slična, a ponekad i lošija, sudbina zadesi sporednim likovima.[207] Istaknuti gledaoci serije, poput senatorice Claire McCaskill, izjavili su da više neće gledati seriju.[208] Sajt Business Insider naveo je ove negativne reakcije jednim od mogućih razloga za značajan pad gledanosti između ove i sljedeće epizode, odnosno sa 6,2 miliona na 5,4 miliona gledalaca.[209]

Ljubitelji

[uredi | uredi izvor]
Na ovoj fotošopiranoj slici koju je objavila Bijela kuća, prikazan je američki predsjednik Barack Obama, koji je ljubitelj serije, kako sjedi na Željeznom prijestolju s kraljevom krunom u krilu.

Pjesma leda i vatre i Igra prijestolja pridobili su ljubitelje širom svijeta.[210] U 2012. sajt Vulture ljubitelje serije proglasio je najprivrženijim u popularnoj kulturi, rangirajući ih ispred ljubitelja Lady Gage, Justina Biebera, Harryja Pottera i Ratova zvijezda. Među ljubiteljima su političke vođe poput američkog predsjednika Baracka Obame,[211][212] britanskog premijera Davida Camerona,[213] australske premijerke Julije Gillard[214][215] i holandskog ministra vanjskih poslova Fransa Timmermansa.[216]

U 2013. uredništvo BBC Newsa napisalo je da su "strast i krajnja odanost ljubitelja" doveli do stvaranja fenomena koji nikad ranije nije viđen. Ljubitelji stvaraju veliki broj vlastite literature zasnovane na radnji serije,[217] burleske radove, te čak ima i osoba koje su svojim novorođenčadima počeli davati imena po likovima iz serije.[218] Naprimjer, ime "Arya" skočilo je sa 711. mjesta na 413. mjesto na spisku najpopularnijih imena za djevojčice u SAD-u.[219] Scenaristi koje je BBC naveo u svom članku izjavili su da ovaj cjelokupni fenomen pripisuju bogatim detaljima, moralnoj dvosmislenosti, seksualnoj eksplicitnosti i epskoj razmjeri serije i romanâ.[218]

Prema podacima iz 2013, oko 58% gledalaca čine muškarci, a 42% žene, dok prosječan muški gledalac ima 41. godinu.[220][221] Prema procjenama marketinške direktorice SBS-a, serija ima najveću stopu angažmana publike u odnosu na bilo koju drugu HBO-ovu TV-seriju. Od 2,9 miliona ljubitelja na Facebooku, njih 5,5% govorili su o Igri prijestolja u 2012. Nasuprot tome, od 10 miliona ljubitelja HBO-ove serije Okus krvi, svega njih 1,8% govorilo je o seriji na društvenoj mreži iste godine.[222]

Sajt Vulture naveo je sljedeće veće sajtove koje su ljubitelji napravili i posvetili serijalu: Westeros.org i WinterIsComing.net (pružaju vijesti i forume), ToweroftheHand.com (organizira zajednička čitanja romanâ) i Podcastoficeandfire.com (podcast o seriji).[210] Pored navedenog, ima još mnogo podcastova koji govore o seriji.[223]

Nagrade i nominacije

[uredi | uredi izvor]

Serija je nominirana za 86, a osvojila je 26 Emmyja.

Na 63. dodjeli Emmyja, 1. sezona Igre prijestolja nominirana je u 13 kategorija. Osvojila je dvije nagrade te godine: nagradu za najbolji dizajn uvodne špice, te je Peter Dinklage osvojio nagradu za najboljeg sporednog glumca u dramskoj seriji za ulogu Tyriona Lannistera. Dinklage je za istu ulogu dobio i Zlatnog globusa, nagradu "Scream" i "Satellite". Na 64. dodjeli nagrade "Creative Arts Emmy", serija je osvojila 6 nagrada. Treća sezona serije osvojila je najmanje Emmyja – svega dva. Na 66. dodjeli nagrade "Creative Arts Emmy", 4. sezona serije osvojila je 4 nagrade. Na 67. dodjeli Emmyja, 5. sezona donijela je Igri prijestolja rekord za najviše osvojenih Emmyja u jednoj godini, osvojivši 12 od 24 nagrade za koje je bila nominirana, između ostalog osvojivši nagradu za najbolju dramsku seriju.[224] Serija je sveukupno nominirana za 512 nagrada, a osvojila je njih 192.

Gledanost

[uredi | uredi izvor]

Epizode 1. sezone Igre prijestolja gledalo je 2,5 miliona ljudi na dan prikazivanja, dok je ukupna gledanost svake epizode bila 9,3 miliona računajući reprize i gledanje na zahtjev.[225] Druga sezona imala je 11,6 miliona gledalaca.[226] Treća sezona imala je 14,2 miliona gledalaca, što je Igru prijestolja plasiralo odmah iza Porodice Soprano po broju gledalaca.[227][228] HBO je isprva izjavio da je 4. sezona imala 18,4 miliona gledalaca, ali je brojku kasnije ispravio na 18,6 miliona, što je ispred Porodice Soprano po broju gledalaca.[229][230]

Sljedeći grafikon prikazuje broj gledalaca na dan prikazivanja svake epizode:

Sezona 1. ep. 2. ep. 3. ep. 4. ep. 5. ep. 6. ep. 7. ep. 8. ep. 9. ep. 10. ep. Prosječno
1 2,22 2,20 2,44 2,45 2,58 2,44 2,40 2,72 2,66 3,04 2,52[231]
2 3,86 3,76 3,77 3,65 3,90 3,88 3,69 3,86 3,38 4,20 3,80[231]
3 4,37 4,27 4,72 4,87 5,35 5,50 4,84 5,13 5,22 5,39 4,97[232]
4 6,64 6,31 6,59 6,95 7,16 6,40 7,20 7,17 6,95 7,09 6,84[233]
5 8,00 6,81 6,71 6,82 6,56 6,24 5,40 7,01 7,14 8,11 6,88[234]
6 7,94 7,29 7,28 7,82 7,89 6,71 7,80 7,60 7,66 8,89 7,69[235]
7 10,11 9,27 9,25 10,17 10,72 10,24 12,07 N/D 10,26[236]

Drugi mediji i proizvodi

[uredi | uredi izvor]

Muzika

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Muzika u Igri prijestolja

Ramin Djawadi komponira muziku za seriju. Muziku za 1. sezonu serije komponirao je 10 sedmica prije premijere,[237] a u junu 2011. objavila ju je diskografska kuća Varèse Sarabande u vlasništvu Universala.[238] Objavljeni su albumi s muzikom iz serije za naredne sezone na kojima se nalaze pjesme grupa The National, The Hold Steady i Sigur Rós.

Razni muzičari obradili su instrumentalnu špicu serije.[239] Na 66. dodjeli Emmyja, "Weird Al" Yankovic izveo je parodiju pjesme, time po prvi put dodavajući pjesmi tekst.[240] U martu 2015. grupa FORTE objavila je opernu izvedbu i muzički videozapis špice, te joj je dodala tekst na višem valirijskom jeziku.[241]

Prateći materijal

[uredi | uredi izvor]

Tokom emitiranja svake sezone serije, objavljuje se niz podcastova pod imenom Thronecast: The Official Guide to Game of Thrones (bosanski: Thronecast [kombinacije engl. riječi "prijestolje" i "podcast"]: Službeni vodič za Igru prijestolja). Vodi ga Geoff Lloyd, producira Koink, a objavljuje Sky Atlantic na svojoj veb-stranici i na britanskom iTunesu. Novi podcasti objavljuju se nakon svake epizode i sadrže analizu dešavanja i intervjue s glumačkom postavom.[242] U cilju promoviranja Igre prijestolja, HBO je 2014. i 2015. naručio dva hip-hop albuma pod nazivom Catch the Throne.[243][244]

27. septembra 2012. objavljena je prateća knjiga pod nazivom Inside HBO's Game of Thrones (ISBN 978-1-4521-1010-3), koju je napisao scenarist Bryan Cogman. Knjiga govori o stvaranju prve dvije sezone serije, glavnim likovima i porodicama. Sadrži preko 192 strana ispunjenih konceptnim crtežima i fotografijama iza kulisa.[245]

After the Thrones je talk show u kojem Andy Greenwald i Chris Ryan razgovaraju o epizodama serije. Prikazuje se na HBO Nowu sljedećeg dana nakon prikazivanja posljednje epizode.[246]

Roba i izložbe

[uredi | uredi izvor]
Prikazano je nekoliko artikala iz Igre prijestolja koje prodaje HBO-ova trgovina u New York Cityju.

HBO je odobrio raznu robu zasnovanu na Igri prijestolja. Između ostalog, mogu se pronaći razne igre, replike oružja i oklopa, nakit, "bobblehead" figure, Ommegangovo pivo i razni drugi artikli.[247] Od skuplje robe, tu su ručni satovi švicarske kompanije Ulysse Nardin u vrijednosti od 10.500 $[248] i replika Željeznog prijestolja koja košta 30.000 $.[249]

U 2013. i 2014. putujuća izložba kostima, rekvizita i oružja iz serije posjetila je veće grade u Evropi i Americi.[250]

Videoigre

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Spisak videoigara o Pjesmi leda i vatre

Serija je inspirirala razna druga djela poput četiri videoigre zasnovane na romanima i televizijskoj adaptaciji. Seriju najbolje prati strateška videoigra Game of Thrones Ascent, koja stvara likove i mjesta čim se pojave u televizijskoj adaptaciji.[251]

Druga djela zasnovana na seriji

[uredi | uredi izvor]

Jesenja kolekcija za 2012. modne marke Helmut Lang inspirirana je Igrom prijestolja.[252][253] U martu 2012. izdavač Wiley-Blackwell objavio je knjigu Game of Thrones and Philosophy: Logic Cuts Deeper than the Sword (ISBN 978-1-118-16199-9). Knjiga govori o filozofskim pitanjima koje su serija i njen izvorni materijal donijeli na vidjelo.[254]

30. aprila 2013. časopis Mad parodirao je Igru prijestolja,[255] te je slično uradila i veb-serija School of Thrones (bosanski: Škola prijestolja), gdje se govori o srednjoj školi u kojoj se svi bore da postanu kralj i kraljica mature.[256] Godine 2013. najavljene su dvije pornografske parodije.[257] U 2014. kompanija "One World Symphony" najavila je operu zasnovanoj na raznim TV-serijama, pa tako i Igri prijestolja.[258] U 2015. parodija koja je rezimirala događaje u prve 4 sezone serije pod nazivom Swarm of Spoilers (bosanski: Roj spojlera), premijerno je prikazana u čikaškom pozorištu "Under the Gun".[259]

Bilo je izvještaja da Sony Entertainment i pakistanski Ary News rade na seriji inspiriranoj Igrom prijestolja. Treba se zvati Rani Mahal (bosanski: Kraljičin raj); radnja će biti smještena u nekadašnjoj Britanskoj Indiji, a središnji lik priče bit će Daenerys Targaryen, koju će glumiti Sakshi Tanwar.[260]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b c d Roberts, Josh (1. 4. 2012). "Where HBO's hit 'Game of Thrones' was filmed". USA Today. Pristupljeno 8. 3. 2013.
  2. ^ a b c d e Martin, George R. R. (16. 7. 2010). "From HBO". Not a Blog. Arhivirano s originala, 7. 3. 2016. Pristupljeno 14. 3. 2013.
  3. ^ a b Schwartz, Terri (28. 1. 2013). "'Game of Thrones' casts a bear and shoots in Los Angeles for major Season 3 scene". Zap2it. Arhivirano s originala, 16. 10. 2013. Pristupljeno 8. 3. 2013.
  4. ^ Jeremy, Nolais (14. 5. 2015). "Game of Thrones casts Calgary wolf with Jon Snow". MetroNews.ca. Arhivirano s originala, 2. 7. 2015. Pristupljeno 18. 7. 2015.
  5. ^ Hibberd, James (2. 6. 2017). "Game of Thrones: HBO clarifies prequels, final seasons plan". Entertainment Weekly. Pristupljeno 2. 6. 2017.
  6. ^ a b c d Fleming, Michael (16. 1. 2007). "HBO turns 'Fire' into fantasy series". Variety. Arhivirano s originala, 16. 5. 2012. Pristupljeno 2. 3. 2010.
  7. ^ Cogman, Bryan (6. 11. 2014). Inside HBO's Game of Thrones. Orion. str. 4. ISBN 978-1-4732-1040-0. Pristupljeno 6. 11. 2016.
  8. ^ Kachka, Boris (18. 5. 2008). "Dungeon Master: David Benioff". New York. Arhivirano s originala, 3. 5. 2016. Pristupljeno 13. 3. 2013.
  9. ^ O'Connell, Michael (22. 5. 2012). "'Game of Thrones' Topped by 'Spartacus: Vengeance' as TV's Deadliest Series". The Hollywood Reporter. Arhivirano s originala, 29. 6. 2016. Pristupljeno 23. 5. 2012.
  10. ^ a b c d Hughes, Sarah (22. 3. 2014). "'Sopranos meets Middle-earth': how Game of Thrones took over our world". The Guardian. Pristupljeno 22. 3. 2014.
  11. ^ Orr, David (12. 8. 2011). "Dragons Ascendant: George R. R. Martin and the Rise of Fantasy". The New York Times. Arhivirano s originala, 28. 3. 2013. Pristupljeno 22. 8. 2016.
  12. ^ Richards, Linda (januar 2001). "January interview: George R.R. Martin". January Magazine. Arhivirano s originala, 4. 4. 2012. Pristupljeno 22. 8. 2016.
  13. ^ Itzkoff, Dave (1. 4. 2011). "His Beautiful Dark Twisted Fantasy: George R. R. Martin Talks Game of Thrones". The New York Times. Arhivirano s originala, 2. 4. 2011. Pristupljeno 22. 8. 2016.
  14. ^ a b c d Cogman, Bryan (6. 11. 2014). Inside HBO's Game of Thrones. Orion. str. 7. ISBN 978-1-4732-1040-0. Pristupljeno 6. 11. 2016.
  15. ^ a b c Itzkoff, Dave (2. 5. 2014). "For 'Game of Thrones,' Rising Unease Over Rape's Recurring Role". The New York Times. Pristupljeno 4. 5. 2014.
  16. ^ Gevers, Nick (decembar 2000). "Sunsets of High Renown – An Interview with George R. R. Martin". Infinity Plus. Arhivirano s originala, 4. 4. 2012. Pristupljeno 22. 8. 2016.
  17. ^ "The battle between good and evil reigns – Martin talks about new series Game of Thrones". The Guardian. 11. 6. 2011. Arhivirano s originala, 2. 4. 2016. Pristupljeno 22. 8. 2016.
  18. ^ Baum, Michele Dula (11. 4. 2001). "A Song of Ice and Fire – Author George R.R. Martin's fantastic kingdoms". CNN. Arhivirano s originala, 4. 4. 2012. Pristupljeno 22. 8. 2016.
  19. ^ "Galaxy's Edge Magazine". 26. 5. 2016. Arhivirano s originala, 26. 5. 2016.
  20. ^ Flood, Alison (17. 5. 2016). "George RR Martin: Game of Thrones characters die because 'it has to be done'". The Guardian. Pristupljeno 31. 5. 2017.
  21. ^ Andrew, Prokop (28. 6. 2016). "Game of Thrones season 6 finale recap: the many deaths in "The Winds of Winter"". Vox. Pristupljeno 2. 6. 2017.
  22. ^ Shepherd, Jack (29. 6. 2016). "Game of Thrones: Every character who died in season 6 from Hodor to Hotah". The Independent. Pristupljeno 2. 6. 2017.
  23. ^ Kirschling, Gregory (27. 11. 2007). "George R.R. Martin answers your questions". Entertainment Weekly. Arhivirano s originala, 4. 4. 2012. Pristupljeno 22. 8. 2016.
  24. ^ Boulaziz, Louisa (13. 9. 2016). "Game of Thrones is realistic". Universitas. Pristupljeno 30. 5. 2017.
  25. ^ Hibberd, James (17. 3. 2015). "Game of Thrones showrunners answer burning season 5 questions". Entertainment Weekly. Arhivirano s originala, 30. 4. 2016. Pristupljeno 18. 3. 2015.
  26. ^ a b c d Holland, Tom (24. 3. 2013). "Game of Thrones is more brutally realistic than most historical novels". The Guardian. London. Arhivirano s originala, 29. 6. 2013. Pristupljeno 24. 3. 2013.
  27. ^ Mund, Lucas (27. 3. 2013). "Are the Lands of Westeros Inspired by Real-Life Countries?". Slate. Pristupljeno 9. 2. 2017.
  28. ^ Orr, David (12. 8. 2011). "Dragons Ascendant: George R. R. Martin and the Rise of Fantasy". The New York Times. Arhivirano s originala, 22. 7. 2016. Pristupljeno 24. 3. 2013. Martin's books are essentially the War of the Roses with magic
  29. ^ Milne, Ben (4. 4. 2014). "Game of Thrones: The cult French novel that inspired George RR Martin". BBC News Magazine. Arhivirano s originala, 21. 7. 2016. Pristupljeno 6. 4. 2014.
  30. ^ Lipscomb, Suzannah (23. 4. 2016). "Game of Thrones has hacked our history". The Guardian.
  31. ^ a b Hibberd, James (29. 5. 2012). "'Game of Thrones' scoop: Season 3 character list revealed – EXCLUSIVE". Entertainment Weekly. Arhivirano s originala, 5. 1. 2015. Pristupljeno 5. 3. 2013.
  32. ^ a b "Season 3: By the Numbers". Making Game of Thrones. 2. 11. 2012. Arhivirano s originala, 6. 3. 2013. Pristupljeno 3. 11. 2012.
  33. ^ Belloni, Matthew; Goldberg, Lesley (30. 10. 2014). "'Game of Thrones' Cast Signs for Season 7 with Big Raises". The Hollywood Reporter. Pristupljeno 31. 10. 2014.
  34. ^ "More Details on the Return of Game of Thrones". HBO (preko ComingSoon.net). 12. 3. 2013. Pristupljeno 13. 3. 2013.
  35. ^ a b c d e "Game of Thrones: Cast". HBO. Pristupljeno 18. 5. 2015.
  36. ^ a b Mitchell, Elvis (8. 5. 2013). "UpClose: Game of Thrones with David Benioff and D.B. Weiss (FULL LENGTH)". KCRW. Pristupljeno 15. 5. 2013. At about 2:50.
  37. ^ Benioff, David; D. Weiss (19. 11. 2008). "Hello from Benioff and Weiss". A Song of Ice and Fire. Westeros.
  38. ^ Hudson, Laura (14. 8. 2007). "Talking with George R. R. Martin Part 2". Publishers Weekly. Pristupljeno 13. 3. 2013.
  39. ^ a b Martin, George R. R. (13. 6. 2008). "Ice & Fire on HBO". Not a Blog.
  40. ^ a b Kirschling, Gregory (27. 11. 2007). "By George!". Entertainment Weekly. Arhivirano s originala, 25. 12. 2011. Pristupljeno 13. 3. 2013.
  41. ^ Hibberd, Jame (11. 11. 2008). "HBO orders fantasy pilot Thrones". The Hollywood Reporter. Pristupljeno 5. 5. 2012.
  42. ^ Robinson, Joanna (3. 2. 2016). "Game of Thrones Show-Runners Get Extremely Candid About Their Original "Piece of Sh—t" Pilot". Vanity Fair.
  43. ^ Birnbaum, Debra (15. 4. 2015). "'Game of Thrones' Creators: We Know How It's Going to End". Variety.
  44. ^ Hibberd, James (14. 1. 2010). "HBO: 'Game of Thrones' dailies 'look fantastic'". The Hollywood Reporter. Arhivirano s originala, 2. 6. 2012. Pristupljeno 24. 7. 2010.
  45. ^ Goldberg, Lesley (14. 4. 2011). "'Game of Thrones' by The Numbers". The Hollywood Reporter. Pristupljeno 14. 4. 2011.
  46. ^ Pallotta, Frank (7. 4. 2012). "How HBO Let Game of Thrones Make an $8 Million Episode". Slate. Pristupljeno 14. 4. 2015.
  47. ^ "This Week's Cover: 'Game of Thrones,' the battle to make season 2 epic". Entertainment Weekly. 14. 3. 2012. Arhivirano s originala, 1. 1. 2015. Pristupljeno 18. 3. 2012.
  48. ^ Gornstein, Leslie (28. 5. 2012). "Holy Flaming Warships! How Expensive Is Game of Thrones, Anyway?". E!. Pristupljeno 14. 3. 2015.
  49. ^ Hibberd, James (15. 3. 2015). "'Game of Thrones': EW spends 240 hours in Westeros". Entertainment Weekly. Pristupljeno 1. 4. 2015.
  50. ^ Lee, Ben (30. 3. 2016). "Game of Thrones season 6 costs A LOT per episode: The HBO fantasy epic's massive budget is revealed". Digital Spy. Pristupljeno 1. 4. 2016.
  51. ^ Andreeva, Nellie (5. 5. 2009). "Two will play HBO's 'Game'". The Hollywood Reporter. Arhivirano s originala, 9. 5. 2009. Pristupljeno 12. 5. 2009.
  52. ^ a b Kit, Borys; Andreeva, Nellie (19. 7. 2009). "Sean Bean ascends to "Game of Thrones"". Reuters. Arhivirano s originala, 6. 11. 2015. Pristupljeno 20. 7. 2009.
  53. ^ Martin, George R.R. (19. 7. 2009). "A Casting We Will Go". Not A Blog. LiveJournal. Pristupljeno 20. 7. 2009.
  54. ^ Sepinwall, Alan (19. 3. 2010). "'Game of Thrones' recasting: Ehle out, Fairley in". HitFix. Arhivirano s originala, 17. 8. 2016. Pristupljeno 24. 2. 2013.
  55. ^ Ryan, Maureen (21. 5. 2010). "Exclusive: 'Game of Thrones' recasts noble role". Chicago Tribune. Arhivirano s originala, 3. 8. 2016. Pristupljeno 24. 2. 2013.
  56. ^ Martin, George R.R. (21. 5. 2010). "A New Daenerys". Not A Blog. LiveJournal. Pristupljeno 24. 2. 2013.
  57. ^ a b c d Collins, Sean T. (2. 4. 2015). "Blood Caffeine Sex Magic: How 'Game of Thrones' Gets Written". Observer. Pristupljeno 15. 4. 2015.
  58. ^ Karmali, Luke (30. 3. 2015). "George R.R. Martin Not Writing Game of Thrones Season 6 Episode". IGN. Pristupljeno 15. 4. 2015.
  59. ^ a b Ryan, Maureen (16. 3. 2010). "HBO's 'Game of Thrones': The 'Buffy' and 'Battlestar' connection". Chicago Tribune. Arhivirano s originala, 21. 8. 2016. Pristupljeno 15. 4. 2015.
  60. ^ "The Surprising Connection Between Game of Thrones and Monty Python". Vanity Fair. 24. 3. 2014. Pristupljeno 7. 9. 2014.
  61. ^ Robinson, Joanna (22. 3. 2015). "Game of Thrones Creators Confirm the Show Will Spoil the Books". Vanity Fair. Arhivirano s originala, 21. 6. 2016. Pristupljeno 23. 3. 2015.
  62. ^ a b Birnbaum, Debra (14. 4. 2016). "'Game of Thrones' Creators Mull Shorter Final Seasons (EXCLUSIVE)". Variety. Arhivirano s originala, 21. 8. 2016. Pristupljeno 28. 4. 2016.
  63. ^ a b Hibberd, James (18. 7. 2016). "Game of Thrones: HBO announces summer return, 7 episodes". Entertainment Weekly. Arhivirano s originala, 21. 8. 2016. Pristupljeno 18. 7. 2016.
  64. ^ a b Andreeva, Nellie (21. 8. 2016). "'Game of Thrones' Picked Up For Season 7, 'Veep' & 'Silicon Valley' Also Renewed By HBO". Deadline. Arhivirano s originala, 26. 8. 2016. Pristupljeno 21. 8. 2016.
  65. ^ Scott, Patrick (6. 4. 2014). "Game of Thrones: how does the TV series compare to the books?". The Guardian. Arhivirano s originala, 10. 6. 2016. Pristupljeno 6. 4. 2014.
  66. ^ Ryan, Maureen (2. 3. 2010). "HBO picks up 'Game of Thrones'; first picture, cast list". Chicago Tribune. Arhivirano s originala, 21. 8. 2016. Pristupljeno 15. 5. 2012.
  67. ^ Hibberd, James (19. 4. 2011). "HBO renews 'Game of Thrones' for second season!". Entertainment Weekly. Arhivirano s originala, 21. 8. 2016. Pristupljeno 19. 7. 2015.
  68. ^ Anders, Charlie Jane (5. 6. 2012). "10 Best Changes Game of Thrones Made to A Clash of Kings". Gizmodo. Arhivirano s originala, 21. 8. 2016. Pristupljeno 3. 1. 2016.
  69. ^ O'Connell, Michael (10. 4. 2012). "'Game of Thrones' Renewed for Season 3". The Hollywood Reporter. Arhivirano s originala, 21. 8. 2016. Pristupljeno 19. 7. 2015.
  70. ^ Hibberd, James (30. 3. 2012). "'Game of Thrones' showrunners on season 2, splitting Book 3 and their hope for a 70-hour epic". Entertainment Weekly. str. 3. Arhivirano s originala, 21. 8. 2016. Pristupljeno 10. 4. 2012.
  71. ^ Schwartz, Terri (12. 5. 2014). "'Game of Thrones' Season 4: Writer Bryan Cogman breaks down Tyrion's trial, book deviations and that White Walker scene". Zap2it. Arhivirano s originala, 30. 6. 2015. Pristupljeno 17. 5. 2015.
  72. ^ Hibberd, James (2. 4. 2013). "'Game of Thrones' renewed for season 4". Entertainment Weekly. Arhivirano s originala, 9. 10. 2014. Pristupljeno 2. 4. 2013.
  73. ^ Vineyard, Jennifer (11. 6. 2013). "What Will Happen in Season 4 of Game of Thrones?". Vulture. Arhivirano s originala, 21. 8. 2016. Pristupljeno 7. 2. 2014.
  74. ^ a b Goldman, Eric (8. 4. 2014). "Game of Thrones Renewed for Season 5 and Season 6". IGN. Arhivirano s originala, 21. 8. 2016. Pristupljeno 8. 4. 2014.
  75. ^ "Game of Thrones Season 5: Inside the Episode #9 (HBO)". YouTube. 7. 6. 2015. Pristupljeno 9. 6. 2015.
  76. ^ Hibberd, James (18. 6. 2014). "'Game of Thrones' showrunners talk season 5: 'There will be Dorne'". Entertainment Weekly. Arhivirano s originala, 12. 1. 2015. Pristupljeno 18. 6. 2014.
  77. ^ Kain, Erik (12. 4. 2015). "Why Season 5 Of 'Game Of Thrones' Is The Most Important Yet For HBO". Forbes. Arhivirano s originala, 15. 4. 2015. Pristupljeno 13. 4. 2015.
  78. ^ "Game of Thrones Episodes: EP510: Mother's Mercy". Westeros.org. Arhivirano s originala, 17. 6. 2015. Pristupljeno 18. 6. 2015.
  79. ^ Noble, Matt (18. 8. 2015). "'Game of Thrones' director Jeremy Podeswa dishes Jon Snow death, teases season six (Exclusive Video)". GoldDerby. Arhivirano s originala, 3. 4. 2016. Pristupljeno 21. 8. 2015.
  80. ^ a b Hibberd, James (24. 5. 2016). "George R. R. Martin revealed 3 huge shocks to Game of Thrones producers". Entertainment Weekly. Arhivirano s originala, 21. 8. 2016. Pristupljeno 24. 5. 2016.
  81. ^ Vineyard, Jennifer (5. 5. 2016). "Why It's a Misconception That Game of Thrones Has Gone 'Off-Book'". Vulture. Arhivirano s originala, 21. 8. 2016. Pristupljeno 24. 5. 2016.
  82. ^ Roots, Kimberly (9. 3. 2017). "Game of Thrones Season 7 Premiere Date (Finally) Set at HBO". TVLine. Pristupljeno 9. 3. 2017.
  83. ^ "Shows A-Z - game of thrones on hbo". The Futon Critic. Pristupljeno 4. 4. 2017.
  84. ^ Collins, Sean T. (20. 3. 2013). "Q&A: 'Game of Thrones' Insider Bryan Cogman on the Biggest Season Yet". Rolling Stone. Arhivirano s originala, 21. 8. 2016. Pristupljeno 24. 3. 2013.
  85. ^ Hibberd, James (30. 3. 2012). "'Game of Thrones' showrunners on season 2, splitting Book 3 and their hope for a 70-hour epic". Entertainment Weekly. str. 2. Arhivirano s originala, 16. 5. 2016. Pristupljeno 10. 4. 2012.
  86. ^ "HBO to film TV pilot in Belfast, Northern Ireland" (Press release). Northern Ireland Executive. 21. 4. 2009. Arhivirano s originala, 30. 4. 2016. Pristupljeno 13. 3. 2013.
  87. ^ "Medieval keep becomes film set". BBC News. 23. 10. 2009. Pristupljeno 11. 4. 2012.
  88. ^ Miller, Phil (17. 6. 2013). "Beaten in Game of Thrones: why Scotland lost £160m chance to host TV series". The Herald. Pristupljeno 17. 6. 2013.
  89. ^ Phelan, Jessica (29. 4. 2014). "The 7 kingdoms in 'Game of Thrones' are actually these 5 real-world places". Salon. Pristupljeno 23. 8. 2014.
  90. ^ "New set photos from Klis and Dubrovnik". WinterIsComing.net. 18. 9. 2013. Arhivirano s originala, 24. 12. 2013. Pristupljeno 19. 9. 2013.
  91. ^ "That's a wrap! Season 4 filming is complete". WinterIsComing.net. 21. 11. 2013. Arhivirano s originala, 22. 2. 2014. Pristupljeno 26. 11. 2013.
  92. ^ Hibberd, James (3. 6. 2015). "Game of Thrones returning to Spain for season 6". Entertainment Weekly. Pristupljeno 3. 6. 2015.
  93. ^ "Game of Thrones: Cast & Crew". HBO. Arhivirano s originala, 17. 11. 2015. Pristupljeno 28. 12. 2015.
  94. ^ a b "Game of Thrones". Emmys.com. Pristupljeno 21. 2. 2016.
  95. ^ Snead, Elizabeth (11. 6. 2012). "'Game of Thrones' Designer Michelle Clapton's Secret Source for Wildling Bones: eBay". The Hollywood Reporter. Pristupljeno 11. 6. 2012.
  96. ^ Wischhover, Cheryl (4. 6. 2012). "Game of Thrones' Hair and Wardrobe Secrets Revealed". Fashionista. Pristupljeno 6. 6. 2012.
  97. ^ Ginsberg, Merle (19. 6. 2015). "'Game of Thrones' Season 6 Adds New Costume Designer". The Hollywood Reporter. Pristupljeno 13. 12. 2015.
  98. ^ Elio (16. 9. 2012). "Game of Thrones Wins Big at Creative Arts Emmys". Westeros.org. Pristupljeno 21. 2. 2016.
  99. ^ Elio (22. 6. 2011). "Interview with VFX Producer Lucy Ainsworth-Taylor". Westeros.org. Pristupljeno 18. 8. 2014.
  100. ^ "Game of Thrones: Season 2". Pixomondo. Arhivirano s originala, 18. 7. 2016. Pristupljeno 19. 8. 2014.
  101. ^ "Game of Thrones: Season 3". Pixomondo. Arhivirano s originala, 21. 8. 2016. Pristupljeno 19. 8. 2014.
  102. ^ "Mackevision erhält Emmy-Nominierung für visuelle Effekte in "Game of Thrones" – Pressemeldung" (PDF) (jezik: njemački). Mackevision. 10. 7. 2014. Arhivirano s originala (PDF), 21. 8. 2014. Pristupljeno 19. 8. 2014.
  103. ^ Johnson, Thomas (19. 3. 2015). "How 'Game of Thrones' creates its dragons". The Washington Post. Pristupljeno 12. 4. 2015.
  104. ^ "Game of Thrones". Image Engine. Pristupljeno 18. 5. 2015.
  105. ^ "Current Projects". Crazy Horse Effects. Arhivirano s originala, 1. 6. 2015. Pristupljeno 18. 5. 2015.
  106. ^ Andersen, Asbjoern (6. 8. 2014). "This is how the fantastical sound of Game Of Thrones is made". A Sound Effect. Pristupljeno 6. 8. 2014.
  107. ^ Calautti, Katie (12. 6. 2014). "Game of Thrones: The Secrets Behind All the Stabbings, Screams, and Sex Scenes". Vanity Fair. Arhivirano s originala, 6. 5. 2016. Pristupljeno 6. 8. 2014.
  108. ^ Fernandez, Sofia M. (10. 9. 2011). "Emmys 2011: 'Game of Thrones' Title Sequence Gives Series Its First Emmy". The Hollywood Reporter. Pristupljeno 1. 6. 2013.
  109. ^ a b Perkins, Will (11. 5. 2011). "Game of Thrones (2011)". Art of the Title. Pristupljeno 1. 6. 2013.
  110. ^ Axelrod, John (30. 3. 2013). "How The Innovative Game Of Thrones Opening Credits Were Built". Forbes. Pristupljeno 18. 5. 2015.
  111. ^ Appelo, Tim (19. 4. 2011). "Secrets Behind 'Game of Thrones' Opening Credits (Video)". The Hollywood Reporter. Pristupljeno 18. 5. 2015.
  112. ^ Read, Max (6. 5. 2013). "What Is Going on With the Accents in Game of Thrones?". Gawker. Arhivirano s originala, 21. 8. 2016. Pristupljeno 8. 5. 2013.
  113. ^ Martin, Denise (23. 4. 2013). "Learn to Speak Dothraki and Valyrian From the Man Who Invented Them for Game of Thrones". Vulture. Pristupljeno 24. 4. 2013.
  114. ^ "Game of Thrones: Can you speak Dothraki?". Emisija Today na 4. programu BBC-jevog radija. 9. 5. 2013. Pristupljeno 10. 5. 2013.
  115. ^ "Game of Thrones season 3 to film in Northern Ireland". Northern Ireland Screen. 12. 4. 2012. Arhivirano s originala, 21. 8. 2016. Pristupljeno 12. 4. 2012.
  116. ^ a b Bradley, Una (12. 4. 2013). "The 'Game of Thrones' tourists: How much is the hit HBO fantasy series worth to its home, Northern Ireland?". The Irish Times. Pristupljeno 12. 4. 2013.
  117. ^ Shankman, Samantha. "Will Game of Thrones make Ireland the next New Zealand?". Quartz. Pristupljeno 6. 4. 2014.
  118. ^ McAdam, Noel (16. 5. 2012). "Game of Thrones pumped £43m into Northern Ireland's economy, and more could be on the way". The Belfast Telegraph. Pristupljeno 16. 5. 2012.
  119. ^ Pym, Hugh (11. 5. 2014). "Game of Thrones boost to economy in Northern Ireland". BBC News. Pristupljeno 11. 5. 2014.
  120. ^ Adam, Shabana (17. 4. 2013). "Travel News: Game of Thrones Sparks Big Boosts in Hotel Bookings to Filming Locations". Female First. Pristupljeno 18. 4. 2013.
  121. ^ Blum, Jeremy (30. 4. 2014). "Game of Thrones premieres on CCTV, viewers call it an edited 'mess'". South China Morning Post. Pristupljeno 4. 5. 2014.
  122. ^ "International Game of Thrones airings". WinterIsComing.net. 2. 8. 2011. Arhivirano s originala, 5. 8. 2011. Pristupljeno 2. 10. 2011.
  123. ^ Hibberd, James (30. 11. 2011). "'Game of Thrones' scoop: DVD release date, details, photos". Entertainment Weekly. Arhivirano s originala, 17. 10. 2014. Pristupljeno 5. 12. 2011.
  124. ^ Richwine, Lisa (16. 3. 2012). "'Game of Thrones' rules HBO's DVD sales". Reuters. Arhivirano s originala, 24. 9. 2015. Pristupljeno 13. 3. 2013.
  125. ^ "Game of Thrones: The Complete First Season Premium Edition Gift Box [8 Discs] [Blu-ray/DVD] (Blu-ray Disc)". Best Buy. 20. 11. 2012. Arhivirano s originala, 25. 4. 2016. Pristupljeno 19. 4. 2016.
  126. ^ "'Game of Thrones' season 2 DVD date and extras revealed". Entertainment Weekly. Arhivirano s originala, 4. 7. 2014. Pristupljeno 13. 3. 2013.
  127. ^ Hibberd, James (22. 2. 2013). "'Game of Thrones' early DVD sales breaking HBO records". Entertainment Weekly. Arhivirano s originala, 30. 10. 2014. Pristupljeno 23. 2. 2013.
  128. ^ "Game of Thrones season 3 on iTunes Australian Store". Apple iTunes. Pristupljeno 31. 3. 2013.
  129. ^ Lambert, David (24. 6. 2013). "Game of Thrones – 2014 Release Date, Package Art for 'The Complete 3rd Season', on DVD, Blu". TVShowsOnDVD.com. Arhivirano s originala, 1. 9. 2016. Pristupljeno 25. 6. 2013.
  130. ^ Lambert, David (16. 7. 2014). "Game of Thrones – 'The Complete 4th Season' Press Release: Date, Art, Cost, Extras". TVShowsOnDVD.com. Arhivirano s originala, 1. 9. 2016. Pristupljeno 16. 7. 2014.
  131. ^ "Game of Thrones: Season 5 [Blu-ray + Digital HD]". Amazon.com. Pristupljeno 9. 6. 2016.
  132. ^ a b c Jarvey, Natalie (9. 4. 2015). "'Game of Thrones' Piracy Soars Ahead of Season 5 Premiere". The Hollywood Reporter. Pristupljeno 10. 4. 2015.
  133. ^ Greenberg, Andy (9. 5. 2012). "HBO's 'Game Of Thrones' On Track To Be Crowned Most Pirated Show Of 2012". Forbes. Pristupljeno 9. 5. 2012.
  134. ^ "'Game of Thrones' Most Pirated TV-Show of 2013". TorrentFreak. 25. 12. 2013. Pristupljeno 28. 12. 2013.
  135. ^ Williams, Rhiannon (8. 4. 2014). "Game of Thrones still most pirated TV show". The Telegraph. Pristupljeno 23. 6. 2014.
  136. ^ Kamen, Matt (28. 12. 2015). "Game of Thrones tops 2015's piracy charts". Wired UK. Arhivirano s originala, 10. 3. 2016. Pristupljeno 28. 12. 2015.
  137. ^ "Game of Thrones tops TV show internet piracy chart". BBC News. 24. 12. 2012. Pristupljeno 4. 1. 2013.
  138. ^ "Game of Thrones Most Pirated TV-Show of 2012". TorrentFreak. 23. 12. 2012. Pristupljeno 23. 12. 2012.
  139. ^ "Who's Pirating Game of Thrones, And Why?". TorrentFreak. 20. 5. 2012. Pristupljeno 31. 3. 2013.
  140. ^ Piotrowski, Daniel (25. 4. 2013). "US ambassador Jeffrey Bleich pleads: Australia, stop pirating Game of Thrones". The Age. Pristupljeno 25. 4. 2013.
  141. ^ Kain, Erik (10. 5. 2012). "International Audiences Have Few Choices To Legally Watch HBO's 'Game Of Thrones'". Forbes. Pristupljeno 11. 5. 2012.
  142. ^ "Why People Pirate Game of Thrones, a Global Cost Breakdown". TorrentFreak. 13. 4. 2014. Pristupljeno 15. 4. 2014.
  143. ^ Pinchefsky, Carol (3. 3. 2013). "How HBO Is Protecting 'Game of Thrones' from Online Piracy in 2013". Forbes. Pristupljeno 5. 3. 2013.
  144. ^ Stone, Maddie (12. 4. 2015). "Nearly Half of Game of Thrones Season 5 Just Leaked". Gizmondo. Pristupljeno 9. 6. 2016.
  145. ^ Steinberg, Joseph (12. 4. 2015). "Nearly Half Of 'Game of Thrones' Upcoming Season Leaks Online – Was HBO Hacked?". Forbes. Pristupljeno 12. 4. 2015.
  146. ^ Denham, Jess (23. 4. 2015). "Game of Thrones season 5 breaks piracy record with 32m illegal downloads". The Independent. Arhivirano s originala, 7. 3. 2016. Pristupljeno 12. 5. 2015.
  147. ^ "Game of Thrones Season Finale breaks Piracy Records". TorrentFreak. 15. 6. 2015. Pristupljeno 15. 6. 2015.
  148. ^ Hibberd, James (2. 3. 2016). "Game of Thrones lockdown: HBO won't send press any season 6 episodes". Entertainment Weekly. Pristupljeno 2. 3. 2016.
  149. ^ "Downloads don't matter". The Sydney Morning Herald. Australian Associated Press. 26. 2. 2013. Pristupljeno 2. 3. 2013.
  150. ^ Kuchera, Ben (21. 4. 2014). "Game of Thrones is the first 'free-to-play' TV show, and gaming is racing to catch up". Polygon. Pristupljeno 21. 4. 2014.
  151. ^ "Game of Thrones at the Oxford Union – Full Address". YouTube. Pristupljeno 15. 6. 2015.
  152. ^ Lynch, Kevin (31. 8. 2015). "Maisie Williams overjoyed as Game of Thrones marches into Guinness World Records 2016". Guinnessovi svjetski rekordi. Pristupljeno 11. 11. 2015.
  153. ^ Hibberd, James (6. 1. 2015). "'Game of Thrones' coming to IMAX: First TV series released in format". Entertainment Weekly. Arhivirano s originala, 23. 1. 2015. Pristupljeno 22. 1. 2015.
  154. ^ Khatchatourian, Maane (31. 1. 2015). "Box Office: 'Game of Thrones' Eyes $2 Million in Imax Debut". Variety. Pristupljeno 1. 2. 2015.
  155. ^ Mendelson, Scott (1. 2. 2015). "Box Office: 'American Sniper' Sets Super Bowl Record, 'Game Of Thrones' Scores IMAX Touchdown". Forbes. Pristupljeno 1. 2. 2015.
  156. ^ "Game of Thrones (IMAX) (2015)". Box Office Mojo. IMDb. 6. 2. 2015. Pristupljeno 12. 4. 2016.
  157. ^ Gregory, Mathilda (23. 7. 2010). "Is A Game of Thrones the most eagerly anticipated TV show ever?". The Guardian. London. Pristupljeno 13. 3. 2013.
  158. ^ Colins, Scott (8. 8. 2010). "With 'Game of Thrones,' HBO is playing for another 'True Blood'". Los Angeles Times. Pristupljeno 13. 3. 2013.
  159. ^ Williams, Joel (30. 3. 2012). "Mainstream finally believes fantasy fans". CNN. Arhivirano s originala, 27. 9. 2016. Pristupljeno 5. 4. 2012.
  160. ^ Lacob, Jace (21. 9. 2012). "'Game of Thrones': 'Modern Family,' 'Parks and Rec' Writers on Why They Love the HBO Drama". The Daily Beast. Pristupljeno 27. 9. 2012.
  161. ^ O'Brian, Liam (26. 12. 2012). "Game of Thrones inspired Huskie craze goes cold as owners give up on dogs". The Independent. London. Pristupljeno 10. 3. 2013.
  162. ^ Hann, Michael (11. 3. 2012). "How 'sexposition' fleshes out the story". The Guardian. London. Pristupljeno 29. 3. 2012.
  163. ^ Steinmetz, Kate (25. 9. 2012). "And the Top TV Words of the Year Are ..." Time. Pristupljeno 27. 9. 2012.
  164. ^ Brescia, Ray (6. 7. 2012). "Game of Robes: Why Conservatives May Ultimately Praise the Roberts Switch on Health Care Reform". The Huffington Post. Pristupljeno 7. 7. 2012.
  165. ^ Varsavsky, Martin (4. 7. 2012). "The Game of Thrones Around Us". The Huffington Post. Pristupljeno 7. 7. 2012.
  166. ^ Garnaut, John (1. 7. 2012). "Strongmen of China playing a risky game of thrones". The Age. Melbourne. Pristupljeno 7. 7. 2012.
  167. ^ O'Neil, Lauren (11. 4. 2014). "There are now more babies named 'Khaleesi' than 'Betsy' or 'Nadine' in the U.S." CBC News. Pristupljeno 27. 4. 2016.
  168. ^ "Game of Thrones: Season 1". Metacritic. Pristupljeno 5. 3. 2012.
  169. ^ "Game of Thrones: Season 2". Metacritic. Pristupljeno 31. 5. 2012.
  170. ^ a b "Game of Thrones: Season 3". Metacritic. Pristupljeno 28. 3. 2013.
  171. ^ a b "Game of Thrones: Season 4". Metacritic. Pristupljeno 8. 4. 2014.
  172. ^ a b "Game of Thrones: Season 5". Metacritic. Pristupljeno 11. 4. 2015.
  173. ^ "Game of Thrones: Season 6". Metacritic. Pristupljeno 28. 4. 2016.
  174. ^ "Thrones lands on tons of top TV shows of 2011 lists". WinterIsComing.net. 23. 12. 2011. Pristupljeno 23. 12. 2011.
  175. ^ Martin, George R.R (21. 12. 2011). "Plaudits for GAME OF THRONES". Not A Blog. Arhivirano s originala, 21. 8. 2016. Pristupljeno 23. 12. 2011.
  176. ^ "Game of Thrones: The best of 2012". WinterIsComing.net. 27. 12. 2012. Arhivirano s originala, 11. 4. 2014. Pristupljeno 4. 1. 2013.
  177. ^ "Game of Thrones: Season 1 (2011)". Rotten Tomatoes. Pristupljeno 27. 8. 2015.
  178. ^ "Game of Thrones: Season 2 (2012)". Rotten Tomatoes. Pristupljeno 27. 8. 2015.
  179. ^ a b "Game of Thrones: Season 3 (2013)". Rotten Tomatoes. Pristupljeno 27. 8. 2015.
  180. ^ a b "Game of Thrones: Season 4". Rotten Tomatoes. Pristupljeno 27. 8. 2015.
  181. ^ a b "Game of Thrones: Season 5 (2015)". Rotten Tomatoes. Pristupljeno 27. 8. 2015.
  182. ^ a b "Game of Thrones: Season 6 (2016)". Rotten Tomatoes. Pristupljeno 2. 7. 2016.
  183. ^ "'101 Best Written TV Series Of All Time' From WGA/TV Guide: Complete List". Deadline.com. 2. 6. 2013. Arhivirano s originala, 3. 6. 2013. Pristupljeno 3. 6. 2013.
  184. ^ Gilbert, Matthew (15. 4. 2011). "Fantasy comes true with HBO's 'Game of Thrones'". Boston Globe. Pristupljeno 19. 5. 2013.
  185. ^ a b McNamara, Mary (15. 4. 2011). "Swords, sex and struggles". Los Angeles Times. Pristupljeno 19. 5. 2013.
  186. ^ Paskin, Willa (29. 3. 2012). "Bloody, bloody "Game of Thrones"". Salon. Arhivirano s originala, 29. 3. 2012. Pristupljeno 19. 5. 2013.
  187. ^ Roush, Matt (15. 4. 2011). "Roush Review: Grim Thrones Is a Crowning Achievement". TV Guide. Arhivirano s originala, 12. 11. 2014. Pristupljeno 11. 5. 2011.
  188. ^ "The Tywin and Arya Show". Rolling Stone. 15. 5. 2012. Arhivirano s originala, 17. 7. 2017. Pristupljeno 19. 5. 2013.
  189. ^ Tucker, Ken (14. 4. 2011). "Game of Thrones (2011)". Entertainment Weekly. Arhivirano s originala, 17. 10. 2014. Pristupljeno 11. 5. 2011.
  190. ^ Levine, Stuart (27. 12. 2011). "Cablers hit highs, lows, PR hurdles in 2011". Variety. Pristupljeno 31. 12. 2011.
  191. ^ Tucker, Ken (21. 3. 2012). "TV Review: Game Of Thrones (2012)". Entertainment Weekly. Arhivirano s originala, 27. 10. 2014. Pristupljeno 25. 3. 2012.
  192. ^ Goodman, Tim (27. 3. 2012). "'Game of Thrones' Season 2: TV Review". The Hollywood Reporter. Arhivirano s originala, 3. 2. 2015. Pristupljeno 28. 3. 2012.
  193. ^ Genzlinger, Neil (29. 3. 2012). "Uneasy Lies the Head That Steals a Crown: 'Game of Thrones' on HBO". The New York Times. Pristupljeno 29. 3. 2012.
  194. ^ a b Kornhaber, Spencer; Orr, Christopher; Sullivan, Amy (17. 5. 2015). "Game of Thrones: A Pointless Horror and a Ridiculous Fight". The Atlantic. Pristupljeno 18. 5. 2015.
  195. ^ Frost, Caroline (14. 1. 2014). "'Game of Thrones' Star Stephen Dillane Admits the Nudity Is Like 'German Porn from the 1970s'". The Huffington Post. Pristupljeno 16. 1. 2014.
  196. ^ a b Anders, Charlie Jane (2. 5. 2012). "Is Game of Thrones' gratuitous sex worse than the gratuitous violence?". io9. Arhivirano s originala, 11. 9. 2015. Pristupljeno 2. 5. 2012.
  197. ^ Holmes, Anna (26. 4. 2012). "Skin is wearing thin on HBO's 'Game of Thrones'". The Washington Post. Pristupljeno 2. 5. 2012.
  198. ^ Ryan, Maureen (29. 5. 2011). "'Game of Thrones' Season 1, Episode 7 Recap". AOL TV. Arhivirano s originala, 2. 5. 2012. Pristupljeno 2. 5. 2012.
  199. ^ Orr, Christopher (13. 5. 2013). "Game of Thrones' Worst Scene Yet?". The Atlantic. Pristupljeno 19. 5. 2013.
  200. ^ David, Allison P. (12. 5. 2014). "Game of Thrones Couple of the Week: Tyrion and Shae Are Never Getting Back Together". New York. Pristupljeno 17. 6. 2015.
  201. ^ Davis, Madeleine (13. 5. 2013). "Game of Boners: This Is Torture Porn". Jezebel. Pristupljeno 17. 5. 2013.
  202. ^ Saraiya, Sonia (20. 4. 2014). "Rape of Thrones Why are the Game Of Thrones showrunners rewriting the books into misogyny?". The A.V. Club. Pristupljeno 21. 4. 2014.
  203. ^ Silman, Anna (18. 5. 2015). "Here's why people are so upset about the latest "Game of Thrones" rape: "So cheap, such an obvious choice, I felt offended as a fan"". Salon. Pristupljeno 26. 6. 2015.
  204. ^ Runcie, Charlotte (17. 5. 2015). "Game of Thrones: Unbowed, Unbent, Unbroken, season 5 episode 6, review: 'raw emotion'". The Telegraph. Pristupljeno 18. 5. 2015.
  205. ^ Leon, Melissa (19. 5. 2015). "The Rape of Sansa Stark: 'Game of Thrones' Goes Off-Book and Enrages Its Female Fans". The Daily Beast. Pristupljeno 20. 5. 2015.
  206. ^ Robinson, Joanna (17. 5. 2015). "Game of Thrones Absolutely Did Not Need to Go There with Sansa Stark". Vanity Fair. Pristupljeno 18. 5. 2015.
  207. ^ Stewart, Sara (19. 5. 2015). "It's a Stark reality: Outrage over Sansa rape scene misses the point". New York Post. Pristupljeno 19. 5. 2015.
  208. ^ "'Gratuitous and disgusting': Senator leads boycott of Game of Thrones over shocking rape scene of Sansa Stark but actress playing her says she 'kinda loved it'". Daily Mail. 20. 5. 2015. Pristupljeno 20. 5. 2015.
  209. ^ Acuna, Kirsten; Renfro, Kim (28. 5. 2015). "'Game of Thrones' ratings are falling: Here are two possible reasons why". Business Insider. Pristupljeno 28. 5. 2015.
  210. ^ a b "The 25 Most Devoted Fan Bases". Vulture. 15. 10. 2012. Pristupljeno 17. 10. 2012.
  211. ^ Shear, Michael (29. 12. 2013). "Obama's TV Picks". The New York Times. Pristupljeno 29. 12. 2013.
  212. ^ Ghahremani, Tanya (30. 12. 2013). "President Obama 'Really Likes' Game of Thrones, In Case You Were Wondering". Complex Pop Culture. Arhivirano s originala, 5. 1. 2014. Pristupljeno 30. 12. 2013.
  213. ^ Armstrong, Victoria (7. 4. 2015). "David Cameron admits he is a 'Throney' and 'huge fan' on Game of Thrones studio tour". Daily Express. Pristupljeno 10. 4. 2015.
  214. ^ Taylor, Lenore (30. 5. 2013). "Julia Gillard reveals Game of Thrones addiction". The Guardian. London. Pristupljeno 30. 5. 2013.
  215. ^ Gillard, Julia (7. 4. 2014). "Game of Thrones has parallels with my time as Australian prime minister". The Guardian. Pristupljeno 7. 4. 2014.
  216. ^ Kirkup, James (30. 5. 2013). "Winter is coming: politics and Game of Thrones". The Daily Telegraph. London. Arhivirano s originala, 1. 4. 2015. Pristupljeno 30. 5. 2013.
  217. ^ Templeton, Molly (16. 6. 2013). "The best (and the weirdest) of "Game of Thrones" fanfiction". Salon. Pristupljeno 6. 7. 2013.
  218. ^ a b de Castella, Tom (22. 3. 2013). "Game of Thrones: Why does it inspire such devotion among fans?". BBC News Magazine. Pristupljeno 23. 3. 2013.
  219. ^ Carlson, Adam (10. 5. 2013). "'Game of Thrones' domination is nearly complete: 'Arya' is the fastest-rising name for baby girls". Entertainment Weekly. Pristupljeno 10. 5. 2013.
  220. ^ Hibberd, James (31. 3. 2013). "HBO: 'Game of Thrones' piracy is a compliment". Entertainment Weekly. Arhivirano s originala, 28. 10. 2014. Pristupljeno 3. 4. 2013.
  221. ^ Watercutter, Angela (3. 6. 2013). "Yes, Women Really Do Like Game of Thrones (We Have Proof)". Wired. Pristupljeno 6. 6. 2013.
  222. ^ Kellie, Helen (26. 10. 2012). "Social is coming of age in the marketing mix – a TV perspective". Marketing magazine. Arhivirano s originala, 6. 12. 2014. Pristupljeno 29. 10. 2012.
  223. ^ Nguyen, Nicole (3. 5. 2013). "In the Game of Thrones, These Podcasts Play to Win". Geeksugar. Arhivirano s originala, 23. 6. 2014. Pristupljeno 4. 5. 2013.
  224. ^ Prudom, Laura (20. 9. 2015). "'Game of Thrones' Sets Record for Most Emmy Wins in a Year". Variety. Pristupljeno 21. 9. 2015.
  225. ^ Thomas, June (29. 3. 2012). "How Much Gold Is Game of Thrones Worth". Slate. Pristupljeno 5. 6. 2014.
  226. ^ "HBO Renews 'Game of Thrones' for Fourth Season" (Press release). HBO. 2. 4. 2013. Pristupljeno 23. 8. 2014.
  227. ^ Ritter, Dan (7. 8. 2013). "Game of Thrones is Time Warner's Cash Cow". Wall Street Cheat Sheet. Arhivirano s originala, 20. 10. 2014. Pristupljeno 8. 8. 2013.
  228. ^ Adalian, Josef (8. 6. 2013). "For HBO, Game of Thrones Ratings Second Only to The Sopranos". Vulture. Pristupljeno 6. 6. 2013.
  229. ^ Fienberg, Daniel (5. 6. 2014). "'Game of Thrones' has become more popular than 'The Sopranos' sorta kinda". HitFix. Arhivirano s originala, 3. 6. 2016. Pristupljeno 5. 6. 2014.
  230. ^ Sinha-Roy, Piya (16. 6. 2014). "'Game of Thrones' draws 7.1 million viewers for blood-filled finale". Reuters. Arhivirano s originala, 20. 10. 2015. Pristupljeno 13. 7. 2014.
  231. ^ a b "Game of Thrones: Season Two Ratings". TV Series Finale. 11. 6. 2012. Pristupljeno 18. 4. 2016.
  232. ^ "Game of Thrones: Season Three Ratings". TV Series Finale. 12. 6. 2013. Pristupljeno 18. 4. 2016.
  233. ^ "Game of Thrones: Season Four Ratings". TV Series Finale. 18. 6. 2014. Pristupljeno 18. 4. 2016.
  234. ^ "Game of Thrones: Season Five Ratings". TV Series Finale. 16. 6. 2015. Pristupljeno 18. 4. 2016.
  235. ^ "Game of Thrones: Season Six Ratings". TV Series Finale. 28. 6. 2015. Pristupljeno 2. 7. 2016.
  236. ^ "Game of Thrones: Season Seven Ratings". TV Series Finale. Pristupljeno 29. 8. 2017.
  237. ^ Ryan, Maureen (2. 2. 2011). "'Game of Thrones' Changes Its Tune, Hires New Composer". AOL TV. Arhivirano s originala, 2. 2. 2011. Pristupljeno 20. 7. 2011.
  238. ^ "Game of Thrones Soundtrack Details". Film Music Reporter. 31. 5. 2011. Pristupljeno 15. 6. 2011.
  239. ^ Watercutter, Angela (15. 4. 2013). "Why HBO Turned to Indie Bands for the Medieval Tunes of Game of Thrones". Wired. Pristupljeno 17. 4. 2013.
  240. ^ Grow, Kory (25. 8. 2014). ""Weird Al" Parodies Game of Thrones, Mad Men Themes at the Emmys". Rolling Stone. Pristupljeno 4. 5. 2015.
  241. ^ "Giving a classical edge to Game of Thrones soundtrack". The Sunday Times. Šri Lanka. 22. 3. 2015. Pristupljeno 5. 4. 2015.
  242. ^ "Thronecast: The Official Fan Show for Game of Thrones on Sky Atlantic HD". iTunes Store. 18. 4. 2011. Pristupljeno 18. 4. 2012.
  243. ^ Whelan, Robbie (4. 3. 2014). "Unlikely Mix: Rappers, Dragons and Fantasy: HBO Hires Hip-Hop, Latin-Music Artists to Promote 'Game of Thrones'". The Wall Street Journal. Pristupljeno 7. 3. 2014.
  244. ^ Joyce, Colin (7. 3. 2015). "Snoop Dogg, Talib Kweli, Mastodon, More To Appear On 'Game of Thrones' Mixtape". Spin. Arhivirano s originala, 10. 9. 2016. Pristupljeno 4. 4. 2015.
  245. ^ Edwards, Richard (21. 9. 2012). "Inside HBO's Game Of Thrones by Bryan Cogman REVIEW". SFX. Pristupljeno 27. 9. 2012.
  246. ^ Snierson, Dan (4. 4. 2016). "HBO orders Game of Thrones weekly after-show from Bill Simmons". Entertainment Weekly. Pristupljeno 5. 4. 2016.
  247. ^ Sacco, Dominic (11. 6. 2013). "Brand Profiles: Game of Thrones". Licensing.biz. Arhivirano s originala, 29. 4. 2016. Pristupljeno 16. 6. 2013.
  248. ^ Miller, Julie (9. 5. 2013). ""Is the $10,500 Game of Thrones Watch Blood-Resistant?" and Our Other Most Pressing Concerns About the Official "Night's" Timepiece". Vanity Fair. Pristupljeno 10. 5. 2013.
  249. ^ Miller, Julie (5. 6. 2012). "The Pros and Cons of Owning a $30,000 Game of Thrones Replica Throne". Vanity Fair. Pristupljeno 10. 5. 2013.
  250. ^ "Exhibition". HBO. Pristupljeno 19. 2. 2013.
  251. ^ Fahey, Mike (22. 4. 2013). "Game of Thrones: Ascent is More Up-to-Date With the Show Than You Are". Kotaku. Pristupljeno 23. 4. 2013.
  252. ^ "Helmut Lang RTW Fall 2012". Women's Wear Daily. 10. 2. 2012. Pristupljeno 12. 2. 2012.
  253. ^ Day, Patrick Kevin (16. 2. 2012). "'Game of Thrones' inspires ... a high fashion line?". Los Angeles Times. Pristupljeno 17. 2. 2012.
  254. ^ "Game of Thrones and Philosophy: Logic Cuts Deeper Than Swords". Wiley. Pristupljeno 23. 8. 2014.
  255. ^ Woo, Kelly (20. 4. 2013). "MAD Magazine Parodies 'Game of Thrones' [Exclusive Photos]". Yahoo! TV. Pristupljeno 23. 8. 2014.
  256. ^ Wilken, Selina (10. 3. 2013). "Game of Thrones' webseries 'School of Thrones' premieres: 5 reasons to watch". Hypable. Pristupljeno 11. 3. 2013.[mrtav link]
  257. ^ Anders, Charlie Jane (27. 6. 2013). "There will soon be TWO competing Game of Thrones porn spoofs". io9. Arhivirano s originala, 1. 7. 2013. Pristupljeno 1. 7. 2013.
  258. ^ Moylan, Brian (15. 8. 2014). "Game of Thrones: an opera of ice and fire to be performed in New York". The Guardian. Pristupljeno 18. 8. 2014.
  259. ^ Purdom, Gwendolyn (31. 3. 2015). "Under the Gun Theater produces on 'Game of Thrones' parody show". RedEye. Pristupljeno 12. 4. 2015.
  260. ^ "India to shoot Game of Thrones-inspired series – report". Rusija: RT. 28. 3. 2015. Pristupljeno 6. 11. 2015.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Igra prijestolja
Wikivoyage logo
Wikivoyage logo
Wikivoyage ima vodič za putovanje za: Turizam mjesta koja se pojavljuju u Igri prijestolja

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Igra_prijestolja&oldid=3647281"