Igrač (film)
| Igrač | |
|---|---|
| Izvorni naslov | The Player |
| Režiser | Robert Altman |
| Producent | |
| Scenarist(i) | Michael Tolkin |
| Uloge | |
| Muzika | Thomas Newman |
| Montaža | Geraldine Peroni |
| Distributer | Fine Line Features |
| Premijera |
|
| Trajanje | 124 minute[1] |
| Zemlja | SAD |
| Jezik | Engleski |
| Budžet | 8 miliona $ |
Igrač (engleski: The Player) jest američka satirična komedija iz 1992. koju je režirao Robert Altman. Scenarij je napisao Michael Tolkin, zasnovan na vlastitom istoimenom romanu iz 1988. U filmu glume Tim Robbins, Greta Scacchi, Fred Ward, Whoopi Goldberg, Peter Gallagher, Brion James i Cynthia Stevenson. Priča je o holivudskom filmskom studijskom producentu koji ubije jednog scenaristu za kojeg vjeruje da mu šalje prijetnje smrću.
Igrač ima mnoge šaljive filmske reference na Hollywood, a 65 slavnih osoba je prihvatilo kameo ulogu u filmu.[2] Altman je izjavio da je film "vrlo blaga satira", koja nikoga ne vrijeđa.[3] Film je dobio tri nominacije za Oscara: za najbolju režiju, najbolje adaptirani scenarij i najbolju montažu. Film je također osvojio dva Zlatna globusa, najbolji film - komedija ili mjuzikl i najbolji glumac - komedija ili mjuzikl za Robbinsa.
Radnja
[uredi | uredi izvor]Griffin Mill (Tim Robbins) zaposlen je u holivudskom studiju i svakog dana sasluša desetke ideja za filmove, koje mu nude scenaristi. Mill je počeo dobijati razglednice s prijetnjama smrću, za koje pretpostavlja da su od scenariste čiji je rad odbio.
Mill pretpostavlja da je nezadovoljan pisac David Kahane (Vincent D'Onofrio). Kahanova djevojka, June Gudmundsdottir (Greta Scacchi), kaže mu da je Kahane u Pasadeni. Mill se pretvara da prepozna Kahanea u predvorju i nudi mu posao, nadajući se da će to zaustaviti prijetnje. Odlaze u obližnji bar gdje se Kahane opija i odbija Millovu ponudu, nazove Milla lažljivcem. Na parkiralištu dođe do fizičkog oračuna i Mill ubije Kahanea, a zatim namjesti da izgleda kao pljačka.
Sljedećeg dana, šef osiguranja Walter Stuckel (Fred Ward) obavijesti ga o ubistvu i kaže da policija zna da je on posljednji vidio Kahanea živog. Na kraju razgovora Mill prima faks od čovjeka koji mu šalje prijetnje i shvati da je ubio pogrešnog čovjeka, a ovaj to očito zna. Mill prisustvuje Kahaneovoj sahrani. Detektivi Avery (Whoopi Goldberg) i DeLongpre (Lyle Lovett) sumnjiče Milla za ubistvo. Mill prima razglednicu od pisca koji predlaže da se sastanu u hotelskom baru. Dok Mill čeka, zaokupe ga dva scenarista, Tom Oakley (Richard E. Grant) i Andy Sivella (Dean Stockwell), koji mu nude Habeas Corpus, pravnu dramu koja nema glavne zvijezde i s depresivnim završetkom. Budući da Mill nije sam, čovjek se ne pojavljuje. Nakon što je napustio klub, Mill prima faks u automobilu, koji mu savjetuje da pogleda ispod kišnog ogrtača. U kutiji otkriva žive zvečarke, i užasnut, udara ih svojim kišobranom.
Zabrinut što Larry Levy nastavlja napredovati, Mill poziva dva pisca da njemu predstave Habeas Corpus, uvjeravajući Levya da će film biti kandidat za Oscara. Millov plan dopustit će Levyu da producira film i propadne. Mill će uskočiti u posljednjem trenutku i predložiti neke promjene kako bi spasili film.
Godinu dana kasnije, moćnici iz studija gledaju kraj Habeas Corpusa s novim, optimističnim holivudskim završetkom i poznatim glumcima u vodećim ulogama. Millov plan spašavanja filma je uspio i on je sad voditelj studija. Mill dobije telefonski poziv od Levya i čovjeka koji se otkriva kao pisac prijetnji. Muškarac nabaci ideju o izvršnom producentu koji ubije pisca i izvuče se. Mill daje piscu posao, ako može jamčiti sretan završetak. Piščev naslov za film je Igrač.
Uloge
[uredi | uredi izvor]- Tim Robbins kao Griffin Mill
- Greta Scacchi kao June Gudmundsdottir
- Fred Ward kao Walter Stuckel
- Whoopi Goldberg kao detektiv Avery
- Peter Gallagher kao Larry Levy
- Brion James kao Joel Levison
- Cynthia Stevenson kao Bonnie Sherow
- Vincent D'Onofrio kao David Kahane
- Dean Stockwell kao Andy Civella
- Richard E. Grant kao Tom Oakley
- Sydney Pollack kao Dick Mellon
- Lyle Lovett kao detektiv DeLongpre
- Dina Merrill kao Celia
- Gina Gershon kao Whitney Gersh
- Jeremy Piven kao Steve Reeves
Produkcija
[uredi | uredi izvor]Altman je imao problema s holivudskim studijskim sistemom 1970-ih, nakon što su mnogi studijski filmovi izgubili novac ili imali poteškoća u pronalaženju publike uprkos kritičkoj pohvali. Altman je nastavio raditi izvan studija krajem sedamdesetih i tokom osamdesetih godina, često radeći niskobudžetne projekte ili predstave kako bi karijeru održao u životu.[4] Iako film nije distribuirao veliki studio, Igrač je bio Altmanov povratak u Hollywood. Pokrenuo je novo razdoblje za Altman, koji je nastavio adaptacijom kratkih priča Raymonda Carvera, Kratki rezovi (1993).
Nagrade
[uredi | uredi izvor]Altman je osvojio nagradu BAFTA i nagradu na filmskom festivalu u Cannesu za najbolju režiju 1992, a nominiran je za Oscara i Zlatnog globusa za najbolju režiju.[5] Film je osvojio Zlatni globus za najbolji film - komedija ili mjuzikl. Tolkin je nominiran za Oscara za najbolju adaptaciju scenarija, a Geraldine Peroni za Oscara za najbolju montažu i nagradu BAFTA. Tim Robbins također je osvojio Zlatni globus za najboljeg glumca - komedija ili mjuzikl i nagradu za najboljeg glumca na festivalu u Cannesu.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "The Player (1992) - Robert Altman | Synopsis, Characteristics, Moods, Themes and Related | AllMovie". AllMovie. Pristupljeno 23. 8. 2017.
- ^ "The Player (1992)". imdb.com. Pristupljeno 25. 8. 2017.
- ^ "The Player". www.sundance.tv (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 10. 8. 2016. Pristupljeno 23. 8. 2017.
- ^ "Vincent & Theo". The Dissolve (jezik: engleski). Pristupljeno 23. 8. 2017.
- ^ "THE PLAYER - Festival de Cannes". Festival de Cannes (jezik: engleski). Pristupljeno 23. 8. 2017.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- Igrač na IMDb-ju
- Igrač na AFI-jevom katalogu
- Igrač na TCM Movie Database
- Igrač na AllMovieju
- Igrač na Box Office Mojo
- Igrač na Rotten Tomatoesu
- Igrač na Metacriticu