Idi na sadržaj

Holarktik

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Holarktik

Holarktik ili holarktis (grč. ὅλος — holos = sav, sve + ἄρκτος — arctos = sjever) je biogeografska oblast koja obuhvata veći dio Sjeverne hemisfere. Južna granica ovog područja prolazi sjevernim dijelom Meksika, Atlantskim okeanom južno od Zelenortskih otoka, sjevernim dijelovima Sahare, istočnim dijelom Arapskog poluotoka, Himalajima, južnim dijelovima Kine, Filipinskim morem južno od Tajvana i Japana, pacifičkim sjeverom Havaja.

Palearktik se često dijeli na manje ekozone, Palearktik i Nearktik, koji obuhvataju područja Holarktika u Starom i Novom svijetu.[1][2]

Karakteristična flora

[uredi | uredi izvor]
Floristička carstva

U florističkom zoniranju, holarktik ima status carstva, podijeljenog na nekoliko potstava. Postoje različite verzije njegove podjele.

Karakteristični predstavnici biljnog svijeta Holarktika su rodovi porodice:

Zaleđivanje u pleistocenu dovelo je do iscrpljivanja evropske flore. Većina pliocenskih biljaka je izumrla. Neke porodice, poput Magnoliaceae, Hamamelis (Hamamelidaceae ) i Styrax (Styracaceae) ostale su samo u Sjevernoj Americi i Aziji.

Karakteristična fauna

[uredi | uredi izvor]

U zoniranju, holarktik (arktogea)[3] je podjeljen na dva područja: neoarktičko i palearctičko. Na jugu nema jasne granice, ali postoji prelazna zona u druge biogeografske regije. Na kontinentu Amerika to je Srednja Amerika, u Africi Sahara. U zapadnoj Aziji tranzicijska zona je Arabijsko poluostrvo, ne računajući njegov južni dio.

Karkteristični sisari su
Tipske porodice ptica su

Među insektima tu su Lepidoptera Coleoptera, Lycaenidae, Diptera, Corydalis, Ephemeroptera, Odonata, Trichoptera i Plecoptera, Hymenoptera i Neuroptera.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Bennet, K. D.; J. H. Lawton; A. Gibbs; M. H. Williamson; M. W. Holdgate; W. D. Hamilton; G. R. Conway. 1986. "The Rate of Spread and Population in Increase of Forest Trees During the Postglacial [and Discussion]". Philosophical Transactions of the Royal Society of London. Series B, Biological Sciences 314:1167:523-53.
  2. ^ Coope, G. R.; A. S. Wilkins. 1994. "The Response of Insect Faunas to Glacial-Interglacial Climatic Fluctuations [and Discussion]" (in Historical Perspective). Philosophical Transactions: Biological Sciences 344:1307:19-26.
  3. ^ "Biological Dictionary". Arhivirano s originala, 1. 3. 2019. Pristupljeno 31. 5. 2020.

Dopunska literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Logan, J. A.; J. Régnière; J. A. Powell. 2003. "Assessing the Impacts of Global Warming on Forest Pest Dynamics" (in Reviews). Frontiers in Ecology and the Environment 1:3:130-137.
  • Paquet, P. C.; R. F. Noss; H. B. Quigley; M. G. Hornocker; T. Merrill. 1996. "Conservation Biology and Carnivore Conservation in the Rocky Mountains" (in Special Section: Large Carnivore Conservation in the Rocky Mountains of the United States and Canada). Conservation Biology 10:4:949-963.
  • Rodriguez, J; J. Hortal.; M. Nieto. 2006. "An evaluation of the influence of environment and biogeography on community structure: the case of Holarctic mammals". Journal of Biogeography, Vol. 33:2:291-303
  • Schultz, J. 2007. The Ecozones of the World. Translated by B. Ahnert. Second Edition. Springer, Verlag, Netherlands.
  • Sommer, R. S.; N. Benecke. 2005. "The recolonization of Europe by brown bears Ursus arctos Linnaeus, 1758 after the Last Glacial Maximum". Mammal Review 35:2:156-164.
  • Stewart, J.R.; A.M. Lister. 2001. "Cryptic northern refugia and the origins of the modern biota". Trends in Ecology and Evolution 16:11:608-613.
  • Stokstad, E. 2004. "Defrosting the Carbon Freezer of the North". Science 304:5677:1618-1620
  • Taberlet, P.; R. Cheddadi. 2002. "Quaternary Refugia and Persistence of Biodiversity" (in Science's Compass; Perspectives). Science, New Series 297:5589:2009-2010.
  • United Nations Framework Convention on Climate Change. Available at: http://unfccc.int/2860.php Arhivirano 1. 2. 2018. na Wayback Machine. Accessed December 2007.
  • Williams, D. W.; A. M. Liebhold. 2002. "Climate change and the outbreak ranges of two North American bark beetles". Agricultural and Forest Entomology 4:2:87–99.
  • Yellowstone to Yukon Conservation Initiative. Updated 2006. Available at http://www.y2y.net. Accessed December 2007.