Idi na sadržaj

Eirik Kvalfoss

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Eirik Kvalfoss
Lični podaci
Državljanstvo Norveška
Rođenje (1959-12-25) 25. decembar 1959 (65 godina)
Voss, Norveška
Zanimanjebiatlonac
Visina179 cm
Težina69 kg
Karijera
KlubVoss Skiskyttarlag
Statusneaktivan
Kraj karijere1994.
Olimpijske igre
Nastupi (b.)4 (1984, 1988, 1992.)
Medalje (b.)3 (1 zlatna)
Svjetska prvenstva
Nastupi (b.)10 (1981, 1982, 1983, 1985, 1986, 1987, 1989, 1990, 1991, 1993.)
Medalje (b.)13 (3 zlatne)
Svjetski kup
Prvi nastup (b.)1980/81.
Pojedinačne pobjede (b.)[I]12
Timske pobjede[II]4
Plasman (b.)[III]1. (1988/89.)
Pobjede u disciplinama
  • 10 – sprint
  • 4 – pojedinačno
Fusnote
  1. ^ Pobjede u utrkama na Olimpijskim igrama i svjetskim prvenstvima u kojima su rezultati vrednovani za Svjetski kup ubrajaju se u pojedinačne pobjede.
  2. ^ Pobjede u timskim i utrkama štafeta u Svjetskom kupu zvanično se ne ubrajaju u statistiku pobjeda.
  3. ^ Plasman u Svjetskom kupu u pojedinačnim disciplinama uveden je od sezone 1996/97.
Aktualizirano20. 12. 2024.
Službeni rezultati
IBU | Olympedia | FIS


Eirik Kvalfoss rođen 25. novembra 1959. u Vossu u Norveškoj je nekadašnji norveški biatlonac, olimpijski prvak u biatlonu, trostruki svjetski prvak u biatlonu i osvajač Svjetskog kupa u biatlonu.

Karijera

[uredi | uredi izvor]

Olimpijske igre

[uredi | uredi izvor]
Olimpijske igre Poj. Spr. Šta.
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Sarajevo 1984. (Biatlon) 3 1 2
Kanada Calgary 1988. (Biatlon) 6 20 6
Francuska Albertville 1992. (Biatlon) 27 47 5

Kvalfoss je nastupio tri puta na olimpijskim igrama i to na: ZOI 1984, ZOI 1988. i ZOI 1992. Osvojio je jednu zlatnu, jednu srebrnu i jednu bronzanu medalju. Sve medalje je osvojio na ZOI 1984: bronzanu u utrci na 20 km, kada je s pet promašaja i zaostatkom od 2:09.7 min bio sporiji od zapadnonjemačkog biatlonca Petera Angerera; zlatnu u utrci na 10 km s dva promašaja i prednošću od 8.6 s u odnosu na zapadnonjemačkog biatlonca Petera Angerera; te srebrnu u štafeti s Oddom Lirhusom, Rolfom Storsveenom i Kjellom Søbakom, zaostavši 12.2 s iza sovjetske štafete u sastavu: Dmitrij Vasiljev, Jurij Kaškarov, Algimantas Šalna i Sergej Buljigin. Na tim igrama bio je zajedno s Peterom Angererom najuspješniji biatlonac.

Svjetsko prvenstvo

[uredi | uredi izvor]
Svjetsko prvenstvo Poj. Spr. Eki. Šta.
Finska 1981. Lahti 17 8 4
Sovjetski Savez 1982. Minsk 2 1 2
Italija 1983. Antholz 14 1 3
Zapadna Njemačka 1985. Ruhpolding 26 2 4
Norveška 1986. Oslo 25 12 5
Sjedinjene Američke Države 1987. Lake Placid 17 41 4
Austrija 1989. Feistritz 1 2 3
Sovjetski Savez 1990. Minsk[a]
Norveška 1990. Oslo[b]
Finska 1990. Kontiolahti[c]
10 2 4
Finska 1991. Lahti 3 3 3
Bugarska 1993. Borovec 4 4 9

Eirik Kvalfoss je od SP 1981. do SP 1993. nastupio deset puta na Svjetskim prvenstvima. Osvojio je tri zlatne, pet srebrnih i pet bronzanih medalja. Prvu medalje osvojio je na SP 1982: zlatnu u utrci na 10 km s dva promašaja i prednošću od 5.9 s u odnosu na drugoplasiranog Franka Ullricha, prvu srebrnu u utrci na 20 km s dva promašaja i zaostatkom od 33.3 s u odnosu na pobjednika Franka Ullricha, a drugu u štafeti s Kjellom Søbakom, Rolfom Storsveenom i Oddom Lirhusum sa zaostatkom od 1:07.8 min u odnosu na istočnonjemačku štafetu u sastavu: Mathias Jung, Matthias Jacob, Frank Ullrich i Bernd Hellmich. Na SP 1983. osvojio je dvije medalje: zlatnu u sprintu na 10 km s dva promašaja i zaostatkom od 18.9 s u odnosu na drugoplasiranog zapadnonjemačkog biatlonca Petera Angerera i bronzanu u štafeti, s Kjellom Søbakom, Øivindom Nerhagenom i Oddom Lirhusum sa zaostatkom od 4:38.6 min u odnosu na sovjetsku štafetu u sastavu: Sergej Buljigin, Algimantas Šalna, Jurij Kaškarov i Pjotr Miloradov. Na SP 1985. u utrci na 10 km osvojio je treću srebrnu medalju s jednim promašajem i zaostatkom od 50.9 s u odnosu na pobjednika istočnonjemačkog biatlonca Frank-Peter Roetsch. Naredne medalje osvojio je tek na SP 1989: zlatnu na na 20 km ispred Fennea Gislea i Fritza Fischera, srebrnu na na 10 km s jednim promašajem i zaostatkom od 5.4nbsp;s u odnosu na drugoplasiranog Franka Franka Lucka i bronzanu u štafeti, s Geirom Einangom, Sylfestom Glimsdalom i Gisleom Fenneom sa zaostatkom od 48.06 s u odnosu na istočnonjemačku štafetu u sastavu: Frank Luck, André Sehmisch, Birk Anders i Frank-Peter Roetsch. Na narednom prvenstvu osvojio je srebrnu medalju u utrci na 10 km s dva promašaja i zaostatkom od 10.9nbsp;s u odnosu na pobjednika Marka Kirchnera. Na SP 1991 osvojio je tri bronzane: u sprintu na 10 km s dva promašaja i zaostatkom od 39.8nbsp;s u odnosu na pobjednika Marka Kirchnera; u utrci na 20 km s dva promašaja i zaostatkom od 32.6nbsp;s u odnosu na pobjednika Marka Kirchnera i u štafeti, s Geirom Einangom, Jon Åge Tyldum i Gisleom Fenneom sa zaostatkom od 1:36.36 s u odnosu na njemačku štafetu u sastavu: Ricco Groß, Frank Luck, Mark Kirchner i Fritz Fischer.

Svjetski kup

[uredi | uredi izvor]
Plasman u Svjetskom kupu
1980/81. 1981/82. 1982/83. 1983/84. 1984/85. 1985/86. 1986/87. 1987/88. 1988/89. 1989/90. 1990/91. 1991/92. 1992/93. 1993/94.
4 8 2 3 7 9 8 2 1 2 12 20 32

Prvi nastup Kvalfossa u Svjetskom kupu bio je u sezoni 1980/81. u Antholzu 22. januara 1980. u utrci na 10 km kada je pobjedio ipred finskog biatlonca Mäkikyröja Toivoa. Ukupno je pobijedio 14 puta u utrkama Svjetskog kupa, u sezoni 1988/89. je pobijedio u ukupnom plasmanu, a sezoni 1987/88. i u sezoni 1989/90. je bio drugi u ukupnom plasmanu.

Prestanak karijere

[uredi | uredi izvor]

Aktivnim bavljem biatlonom prestao se baviti 1994.

Nagrade

[uredi | uredi izvor]

Privatni život

[uredi | uredi izvor]

Napomene

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Utrke na 15 km i na 20 km održana je u sovjetskom Minsku
  2. ^ Utrke na 7,5 km, 10 km, ekipne utrke za žene i muškarce i štafetna utrka u ženskoj konkurenciji održana je u norveškom Oslu
  3. ^ Utrka u štafeti u muškoj konkurenciji održana je u finskom Kontiolahtiju

Reference

[uredi | uredi izvor]


Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]