Idi na sadržaj

Peter Angerer

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Peter Angerer
Lični podaci
Državljanstvo Zapadna Njemačka
Rođenje (1959-07-14) 14. juli 1959 (65 godina)
Siegsdorf, Zapadna Njemačka
Zanimanjebiatlonac
Karijera
Statusneaktivan
Kraj karijere1988.
Olimpijske igre
Nastupi (b.)3 (1980, 1984, 1988)
Medalje (b.)5 (1 zlatna)
Svjetska prvenstva
Nastupi (b.)5 (1981, 1982, 1983, 1985, 1986, 1987.)
Medalje (b.)5 (0 zlatnih)
Svjetski kup
Prvi nastup (b.)1979/80.
Pojedinačne pobjede (b.)[I]10
Timske pobjede[II]1
Plasman (b.)[III]1. (1982/83.)
Pobjede u disciplinama
  • 3 – sprint
  • 7 – pojedinačno
Fusnote
  1. ^ Pobjede u utrkama na Olimpijskim igrama i svjetskim prvenstvima u kojima su rezultati vrednovani za Svjetski kup ubrajaju se u pojedinačne pobjede.
  2. ^ Pobjede u timskim i utrkama štafeta u Svjetskom kupu zvanično se ne ubrajaju u statistiku pobjeda.
  3. ^ Plasman u Svjetskom kupu u pojedinačnim disciplinama uveden je od sezone 1996/97.
Aktualizirano5. 12. 2024.
Službeni rezultati
IBU | Olympedia | FIS


Peter Angerer rođen 14. jula 1959. u Siegsdorfu u Zapadnoj Njemačkoj (danas Njemačka) je nekadašnji zapadnonjemački biatlonac i olimpijski prvak u biatlonu. Osvajač je Svjetskog kupa u biatlonu.

Karijera

[uredi | uredi izvor]

Olimpijske igre

[uredi | uredi izvor]
Olimpijske igre Poj. Spr. Šta.
Sjedinjene Američke Države Lake Placid 1980. (Biatlon) 27 8 3
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Sarajevo 1984. (Biatlon) 1 2 3
Kanada Calgary 1988. (Biatlon) 10 10 2

Angerer je nastupio tri puta na olimpijskim igrama i to na: ZOI 1980, ZOI 1984 i ZOI 1988. Osvojio je jednu zlatnu, dvije srebrne i dvije bronzane medalje. Prvu bronzanu osvojio je u štafeti na ZOI 1980, s Franzom Bernreiterom, Gerhardom Winklerom i Hansom Estnerom iza sovjetske štafete u sastavu: Vladimir Aljikin, Aleksandar Tihonov, Vladimir Barnašov i Anatolij Aljabjev. Na narednoj olimpijadi osvojio je tri medalje: Zlatnu u utrci na 20 km, kada je s dva promašaja i prednošću od 1:28.7 min bio brži od istočnonjemačkog biatlonca Frank-Petera Roetscha; srebrnu u utrci na 10 km s jednim promašajem i zaostatkom od 8.6 s u odnosu na pobjednika norveškog biatlonca Eirika Kvalfossa; te bronzanu u štafeti s Ernstom Reiterom, Walterom Pichlerom i Fritzom Fischerom, zaostavši 13.4 s iza sovjetske štafete u sastavu: Dmitrij Vasiljev, Jurij Kaškarov, Algimantas Šalna i Sergej Buljigin. Na tim igrama bio je zajedno s Eirikom Kvalfossom najuspješniji biatlonac. Na ZOI 1988. osvojio je srebrnu medalju u štafeti s Ernstom Reiterom, Stefan Höck i Fritzom Fischerom zaostavši 1:07.4 min iza sovjetske štafete u sastavu: Dmitrij Vasilijev, Sergej Čepikov, Aleksandar Popov i Valerij Medvedcev.

Svjetsko prvenstvo

[uredi | uredi izvor]
Svjetsko prvenstvo Poj. Spr. Eki. Šta.
Finska 1981. Lahti 16 6 2
Sovjetski Savez 1982. Minsk 19 31 4
Italija 1983. Antholz 3 2 4
Zapadna Njemačka 1985. Ruhpolding 10 8 3
Norveška 1986. Oslo 35 DIS DIS
Sjedinjene Američke Države 1987. Lake Placid 7 30 3

Peter Angerer je od SP 1981. do SP 1987. nastupio šest puta na Svjetskim prvenstvima. Osvojio je dvije srebrne i tri bronzane medalje. Prvu srebrnu medalju osvojio je na SP 1981. u štafeti s Franzom Bernreiterom, Andreasom Schweigerom i Fritzom Fischerom sa zaostatkom od 2:12.2 min u odnosu na istočnonjemačku štafetu u sastavu: Mathias Jung, Matthias Jacob, Frank Ullrich i Eberhard Rösch. Na SP 1983. osvojio je dvije medalje: Srebrnu u sprintu na 10 km bez promašaja i zaostatkom od 18.9 s u odnosu na pobjednika norveškog biatlonca Eirika Kvalfossa i bronzanu u utrci na 20 km, kada je s dva promašaja i zaostatkom od 1:56.4 min bio sporiji od pobjednika istočnonjemačkog biatlonca Franka Ullricha. Na narednom prvenstvu u štafeti s Herbertom Fritzenwengerom, Walterom Pichlerom i Fritzom Fischerom osvojio je bronzanu medalju sa zaostatkom od 2:32.2 min u odnosu na pobjednčku sovjetsku štafetu u sastavu: Jurij Kaškarov, Algimantas Šalna, Andrej Zenkovi Sergej Buljigin. Treću bronzanu osvojio je na SP 1987. u štafeti s Ernstom Reiter, Herbertom Fritzenwengerom i Fritzom Fischerom, kada su zaostali 2:18.8 min iza istočnonjemačke štafete u sastavu: Jürgen Wirth, Frank-Peter Roetsch, Matthias Jacob i André Sehmisch.

Svjetski kup

[uredi | uredi izvor]
Plasman u Svjetskom kupu
1979/80. 1980/81. 1981/82. 1982/83. 1983/84. 1984/85. 1985/86. 1986/87. 1987/88.
5 13 1 2 3 2 20 4

Prvi nastup Angerera u Svjetskom kupu bio je u trećoj sezoni 1979/80. u Hedenäsetu 22. marta 1980. u utrci na 10 km. kada je osvojio peto mjesto. Ukupno je pobijedio deset puta u utrkama Svjetskog kupa, u sezoni 1982/83. je pobijedio u ukupnom plasmanu, a naredne sezone i sezoni 1984/85. je bio drugi u ukupnom plasmanu.

Doping

[uredi | uredi izvor]

Na SP 1986. je pozitivno testiran na metiltestosteron, te mu je oduzeta srebrna medalja u utrci na 10 km, kao i bronzana medalja u štafeti s Franzom Wudyjem, Herbertom Fritzenwengerom i Fritzom Fischerom.[1]

Prestanak karijere

[uredi | uredi izvor]

Aktivnim bavljem biatlonom prestao se baviti 1988.

Nagrade

[uredi | uredi izvor]

Privatni život

[uredi | uredi izvor]

Napomene

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Andreas Singler, Gerhard Treutlein: Doping im Spitzensport. Sportwissenschaftliche Analysen zur nationalen und internationalen Leistungsentwicklung. Aachen 2007, ISBN 978-3-89899-192-6, S. 292/293

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]