Bogić Bogićević
| Bogić Bogićević | |
|---|---|
 | |
| 5. član Predsjedništva SFR Jugoslavije ispred SR Bosne i Hercegovine | |
| Vrijeme na dužnosti 15. maj 1989 – 27. april 1992. | |
| Prethodnik | Raif Dizdarević |
| Nasljednik | Pozicija ukinuta |
| Poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine | |
| Vrijeme na dužnosti 2000–2002. | |
| 2. predsjednik Olimpijskog komiteta Bosne i Hercegovine | |
| Vrijeme na dužnosti 1997–2001. | |
| Prethodnik | Stjepan Kljuić |
| Nasljednik | Zdravko Rađenović |
| Lični podaci | |
| Rođenje | 15. maj 1953 Ugljevik, SR Bosna i Hercegovina, FNR Jugoslavija |
| Etnicitet | Srbin[1] |
| Politička stranka | SDP BiH (1992–trenutno) SK BiH (do 1992) |
Bogić Bogićević (Ugljevik, 15. maj 1953) bosanskohercegovački je političar i član Predsjedništva SFRJ od 16. maja 1989. do septembra 1991. godine. Za člana Predsjedništva SFRJ izabran je referendumom građana Bosne i Hercegovine, 25. juna 1989. godine, između pet kandidata, te tako postao prvi, demokratski izabran član Predsjedništva SFRJ iz SR BiH. Pored toga obavljao je funkciju Predsjednika Saveznog savjeta za zaštitu ustavnog poretka.[2]
Sudionik je historijske sjednice Predsjedništva SFRJ, održane 12. marta 1991. godine kada je ovaj organ odlučivao o uvođenju vanrednog stanja u SFRJ. Formalno, vojni vrh predlaže podizanje borbene gotovosti, ali je stvarni cilj bio uvesti vojnu upravu u Sloveniju i Hrvatsku te srušiti republička rukovodstva u Makedoniji i Bosni i Hercegovini.[3][4]
Na iznenađenje pro-miloševićevskih članova Predsjedništva, iako i sam Srbin, Bogićevićev glas protiv, spriječio je vojnu intervenciju JNA. Iz tog perioda datira njegova izjava:
Ja jesam Srbin, ali ne po profesiji...
Zbog svog čvrstog projugoslovenskog stava i zastupanja svih građana Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine (SR BiH) bit će označen od Srpske demokratske stranke (SDS) da ne odražava mišljenje srpskog naroda.[1] Kasnije je prestao da prima plaću kao član predsjedništva, šta će u intervjuu za Radio Slobodna Evropa ocijeniti kao kaznu jer je glasao protiv, te je zahvaljujući prijateljima opstao dok nije počeo da radi za SDP.[3]
Rat u Sloveniji
[uredi | uredi izvor]Zajedno sa makedonskim članom Predsjedništva Vasilom Turpukovskim, bio je posrednik u pregovorima između slovenske vlade i Vrhovne komande JNA o puštanju regruta i deblokadi kasarni tokom desetodnevnog rata koji se vodio između slovenske Teritorijalne odbrane i JNA.[4]
Rat u Bosni i Hercegovini
[uredi | uredi izvor]Ratni period 1992–1995. proveo je u Sarajevu. Bio je poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, potpredsjednik Socijaldemokratske partije BiH, te predsjednik Olimpijskog komiteta Bosne i Hercegovine.
Poslijeratna aktivnost
[uredi | uredi izvor]Bogić je 2003. osnovao konsultantsko preduzeće Fides, koje se bavi istraživanjem tržišta.[5] Danas živi i radi u Sarajevu.
Razno
[uredi | uredi izvor]Anketa novina Dani, koja je obavljena 1998. s ciljem da se ispita stanovništvo Sarajeva, Banja Luke i Zapadnog Mostara, došla je do rezultata da je Bogićević među najpopularnijim političarima u Zapadnom Mostaru i Sarajevu.[6]
Nagrade
[uredi | uredi izvor]- 1999. godine dobio je Plaketu humanizma, koju dodjeljuje Stalni komitet Internacionalne lige humanista.
- 2002. godine predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić, odlikovao ga je "Redom kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom" za njegov značajan doprinos nezavisnosti i cjelovitosti RH te zauzimanju za postizanje mirnog rješenja.
- 2006. godine Međunarodni centar za mir Sarajevo dodijelio mu je tradicionalnu nagradu Sloboda.
- 2014. dodijeljena mu je počasna doktorska titula Američkog univerziteta u Bosni i Hercegovini.[7]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b Mahić, Derviš (2003). Kojim putem ide Bosna (PDF). Oslo: Univerzitet Oslo. str. 19.
- ^ Spasojević, Svetozar (19. 6. 1992). "SVEDOČENjE GENERAL-MAJORA ALEKSANDRA VASILjEVIĆA (2)" (jezik: srpski). NIN. str. 55.
Spasojević: Još u vreme vladavine Staneta Dolanca Jugoslovenskim obaveštajnim službama, mislim na vojne i civilne, Savezni savet za zaštitu ustavnog poretka privlačio je posebnu pažnju građana. Njegovo ime izgovarali smo šapatom. To je mesto gde se stiču najpoverljivije informacije u zemlji. Vi ste, po funkciji, bili član tog famoznog saveta? Vasiljević: Da, bio sam član Saveta u vreme kada je predsednik bio Bogić Bogićević. Sada je to Jugoslav Kostić.
- ^ a b Nenad Pejić ČOVJEK KOJI JE REKAO NE - Intervju iz radio Arhivirano 19. 7. 2013. na Wayback Machine Slobodna Evropa 07.04.2014 (bs)
- ^ a b Vlastimir Mijović Hrvatsko-srpske političke nagodbe i danas prijete BiH - intervju s Bogićem Bogićevićem iz Arhivirano 5. 6. 2013. na Wayback Machineavaza učitano 07.04.2014 (bs)
- ^ Vildana Selimbegović,Intervju Dana: "Bogić Bogićević Da se nisam povukao, i mene bi otjerali" Arhivirano 6. 3. 2016. na Wayback Machineorbus.be, objavljeno 14. 2.2007, prsitupljeno 12.12.2014 (bs)
- ^ "KO SU NAJ(NE)PRIHVATLJIVIJI BOSANSKI POLITICARI IZ DRUGIH NARODA?". Arhiva Dani broj 73. 13. 4. 1998. Arhivirano s originala, 22. 5. 2013. Pristupljeno 2. 7. 2017. line feed character u
|title=na mjestu 28 (pomoć) - ^ "AWARDED HONORARY DOCTORATE TO MR BOGIĆ BOGIĆEVIĆ" Arhivirano 30. 6. 2015. na Wayback Machine sa zvanične stranice Američkog univerziteta u Bosni i Hercegovini objavljeno 18. 3.2014, pristupljeno 12.12.2014 (en)
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]