Višecijevni bacač raketa
Višecijevni bacač raketa (akr. VBR) je raketno-artiljerijsko oružje za djelovanje uglavnom nevođenim (balističkim) raketnim projektilima po kopnenim ciljevima. Sastoji se od samovozne ili vučne platforme (lansera) s cijevima ili kontejnerima za ispaljivanje projektila u nizu (najčešće do 40) i odlikuje se pokretljivošću, velikom vatrenom moći, te velikim dometom (do 60 km). Glavni nedostatak ovog oružja je relativna nepreciznost tj. disperzija pogodaka zbog raznih vanjskih utjecaja kao što su različita gustoća atmosfere, promjena brzine odnosno smjera vjetra, te vlažnosti zraka. Iz ovih razloga klasični VBR većinom se rabi za gađanje razmjerno velikih ciljeva poput neprijateljskih položaja razmještenih po većem području. Raketni projektili višecijevnih bacača većega kalibra mogu imati različite vrste bojnih glava (kasetne, trenutačno-fugasne, kemijske, taktičke nuklearne, i sl.). Suvremeni razvoj višecijevnih raketnih bacača započeo je početkom Drugog svjetskog rata glasovitim sovjetskim bacačima raketa Kaćuša, koji su unutar nekoliko sekundi mogli ispaliti 16 do 54 rakete kalibra 82, 132 ili 300 mm, dometa 2500 do 11.800 m.
- Višecijevni raketni bacač, Hrvatska enciklopedija (LZMK), preuzeto 27. 11. 2015.