Tihomir Blaškić
| Tihomir Blaškić | |
|---|---|
 | |
Biografske informacije
| |
| Rođenje | 2. 11. 1960. Kiseljak, FNR Jugoslavija |
| Državljanstvo | Hrvat |
Karijera
| |
| Služba | 1983. - 1992. (JNA) 1992. - 1995. (HVO) |
| Čin |  Kapetan I. klaseGeneral |
| Ratovi | Rat u Bosni i Hercegovini |
| Važnije bitke | Hrvatsko-bošnjački sukob Operacija Cincar |
| Vojska |  Jugoslavenska narodna armija Hrvatsko vijeće obrane
|
| Rod vojske |  Kopnena vojska JNA
|
| Zapovijedao | Operativna zona Srednja Bosna |
Tihomir Blaškić (Kiseljak, 2. studenog 1960.), bosanskohercegovački vojni oficir hrvatskog porijekla, bivši časnik Jugoslovenske narodne armije i general Hrvatskog vijeća obrane koji je služio tijekom Rata u Bosni i Hercegovini i Bošnjačko-hrvatskog sukoba. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) osudio ga je pravomoćno na 9 godina zatvora zbog ratnih zločina u Lašvanskoj dolini tijekom Bošnjačkog-hrvatskog sukoba.[1]
Završio je 1983. god. Vojnu akademiju u Beogradu. Bio je kapetan (satnik) u JNA. Pri početku rata u BiH prešao je na stranu HVO-a, a 13. 12. 1992. postavljen je za zapovjednika HVO-a u Operativnoj zoni Srednja Bosna. Imao je čin pukovnika.
Od kolovoza 1993. dodijeljen mu je čin generala i nalazi se na položaju načelnika Stožera HVO-a u Mostaru. Krajem 1994. zapovjeda snagama HVO-a u operaciji Cincar kojom je Kupres preuzeo od snaga Republike Srpske.
Tihomir Blaškić bio je optužen pred MKSJ-om 1995. na osnovu individualne kaznene odgovornosti i po zapovjednoj odgovornosti za zločine koje su pripadnici HVO-a počinili od svibnja 1992. do siječnja 1994. nad Bošnjacima.[2]
Blaškić se dobrovoljno predao 1. 4. 1996. godine, a 2000. je osuđen na 45 godina zatvora.[1] Po završetku drugostupanjskog (žalbenog) postupka 2004. izrečena mu je konačna kazna od devet godina zatvora (Žalbeno vijeće je odbacilo 16 od 19 točaka optužnice[1]), a on je sam oslobođen 2. 8. 2004. jer je već izdržao više od 90% kazne u pritvoru. Pravomoćno je osuđen za nečovječno postupanje i okrutno postupanje jer je "od siječnja 1993. do travnja 1993., zajedno s pripadnicima HVO-a, planirao, poticao, naređivao ili na druge načine pomagao i podržavao planiranje, pripremanje ili sam čin korištenja civila Bošnjaka kao živih štitova s ciljem sprečavanja Armije BiH da puca po položajima HVO-a ili s ciljem prisiljavanja bosanskih boraca da se predaju" te zbog toga jer je "izvrgnuo Bošnjake zatočene u pritvorskim objektima HVO-a premlaćivanju, fizičkom i psihološkom zlostavljanju, zastrašivanju, nečovječnom postupanju, uključujući njihovo zatvaranje u pretijesne i pretrpane prostorije te uskraćivanje dovoljne količine hrane i vode. Zatočenici su također prisiljavani na kopanje rovova u općinama Kiseljak, Vitez i Busovača".[3]
Jedan od faktora koji je najviše utjecao na drastično smanjenje kazne je oslobađanje Blaškića od odgovornosti za masakr u Ahmićima. Vijeće je zaključilo da on nije planirao, niti naredio ubijanje bošnjačkih civila u tom selu, da nije imao djelotvornu kontrolu nad jedinicama Jokeri i Vojnom policijom, koje su provele taj napad, te da je nakon zločina naredio istragu. Stoga je Blaškić oslobođen individualne i zapovjedne odgovornosti za taj zločin. Greške su ispravljene zahvaljujući novim dokazima koji nisu bili dostupni sudu tokom sudjenja Blaškiću, zbog "zakašnjelog otvaranja arhiva Republike Hrvatske, tek nakon smrti predsjednika Tudjmana."[4]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 BBC News (29. srpnja 2004). „Court cuts Bosnian Croat sentence”. bbc.co.uk. Pristupljeno 10. ožujka 2013.
- ↑ „Tužitelj međunarodnog suda protiv Tihomira Blaškića”. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju. 25. travnja 1997. Pristupljeno 10. ožujka 2013.
- ↑ „Hague War Crimes Tribunal Frees a Convicted General”. New York Times. 30. srpnja 2004. Pristupljeno 10. ožujka 2013.
- ↑ „Kazna Blaškiću smanjena sa 45 na 9 godina zatvora”. Sense Agency. 29. srpnja 2004. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-05. Pristupljeno 10. ožujka 2013.
- Sažetak presude MKSJ