Prijeđi na sadržaj

Riječna delta

Izvor: Wikipedija
Delta
Δέλτα
Delta Dunava
Delta Dunava
Delta Dunava
Država  Rumunjska

Delta je naziv za karakteristični oblik ušća rijeka, nastao taloženjem sedimenata koji zatrpaju ušće, pa se rijeka podijeli u manje rukavce.

Porijeklo imena

[uredi | uredi kod]

Tu pojavu uočio je i objasnio još prije 2 500 godina grčki geograf Herodot - promatrajući ušće Nila u Sredozemno more. Kako se Nil razlijevao u svoje rukavce u obliku grčkog slova - delta (Δ) tj trokuta, on je takav oblik ušća nazvao delta. [1]

Većina delti doista ima oblik trokuta, ali postoje i iznimke, ali bez obzira na oblik sva račvasta riječna ušća nastala taloženjem sedimenata zovemo deltama.

Karakteristike

[uredi | uredi kod]

Delte imaju mnoštvo varijacija u veličini, strukturi, sastavu i porijeklu. Te razlike su rezultat taloženja sedimenata koje se odvija u širokom rasponu vrijednosti. Brojni faktori utječu na izgled delte, od svih su najvažniji; klimatski uvjeti, geološki uvjeti, sastav sedimenata u porječju, tektonska stabilnost, pad rijeke i mogućnost plavljenja, intenzitet taloženja sedimenata, erozijski procesi, plimni raspon i temperatura mora. Kombinacija tih faktora i vrijeme, uzrokuju gradnju delti. Pojava delte predstavlja sposobnost rijeke da kontinurino nanosi brže i više sedimenata, nego što ih valovi i morske struje mogu ukloniti.

Delte se obično sastoje od tri dijela. Veći kopneni dio naziva se gornja razina delte, srednji se zove donja razina delte, a treći dio podvodna razina delte, koja leži ispod morske razine, daleko od obale. [1]

Zemljišta između kanala najčešće imaju široke slatkovodne močvare, bare ili plitka jezera. Niske delte povremeno poplavljuje plimna morska voda, pa je takav teren rezultat interakcije, riječnih i morskih procesa. Njihov teren između kanala, ima raznolike reljefne oblike, u rasponu od zaljeva sa bočatom vodom, mangrovih močvara do slanih plimnih pličina i plaža sa grebenima. [1]

Delta Nila

Podvodni dio delte koji raste potpuno ispod razine mora, najčešće formira jasno ispupčenje epikontinentalnog pojasa, vidljivo kod mnogih delta. On služi kao podmorska platforma na koju rijeka odlaže svoj sediment i tako raste dalje u more. Varijacije u oblicima i veličinama svakog od tih pojedinačnih elemenata delte, utiču na konačni izgled delte, zbog tog se one i toliko međusobno razlikuju. [1]

Delta rijeke Ind

Delte velikih rijeka su važne za čovječanstvo od prahistorije jer je njihovo stalno plavljeno zemljište, bilo izuzetno plodno, pa su i najranije civilizacije procvjetale u deltama Nila i Eufrata. [1]U moderna vremena geolozi su otkrili da se velik dio svjetskih rezervi nafte leži na dnu velikih delti. [1]

Nastanak

[uredi | uredi kod]

Delte nastaju zatrpavanjem ušća sedimentom koji rijeka donosi sa sobom. To se dešava u nizinama pored mora, kad rijeke smanje brzinu svog toka, pa mulj koji je rijeka dotad neumoljivo nosila, pada na dno i počinje se taložiti, sve dok ne napravi barijeru, tad voda probije drugi kanal prema moru, ili se razvoji u rukavce koji probiju svoje korito. To je kontinuirani proces, i delte ukoliko ih ljudi ne uređuju, stalno mijenjaju svoj oblik. Velike delte se sastoje od mnoštva bržih, sporijih i mrtvih rukavaca. Delte stalno rastu, jer ih njihove rijeke stalno hrane novim sedimentom i guraju ih sve više u more (ili jezero).

To, međutim, nije moguće kad rijeke završavaju u morima sa velikim razlikama između plime i oseke, umjesto delte, kod tih se rijeka stvara ljevkasti estuarij.

Neke od najpoznatijih delta

[uredi | uredi kod]

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Delta (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 12. 09. 2012. 

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]