Milivoj Petković
| Milivoj Petković | |
|---|---|
 | |
Biografske informacije
| |
| Rođenje | 11. X. 1949. Šibenik, Hrvatska |
| Državljanstvo | Hrvat |
Karijera
| |
| Čin | vojni zapovjednik, načelnik glavnog stožera HVO-a |
| Ratovi | Rat u Hrvatskoj Rat u Bosni i Hercegovini |
| Vojska | Jugoslavenska narodna armija Hrvatsko vijeće obrane |
Milivoj Petković (Šibenik, 11. listopada 1949.), bosanskohercegovački vojni zapovjednik hrvatskog porijekla i bivši načelnik glavnog stožera Hrvatskog vijeća obrane (HVO) tijekom Bošnjačko-hrvatskog sukoba. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) osudio ga je 29. 5. 2013. na 20 godina zatvora zbog ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti.[1]
U proljeće 1992. Janko Bobetko rasporedio je Petkovića u zapovjedništvo Izmještenog zapovjednog mjesta Hrvatske vojske u Grude, u Bosni i Hercegovini, koja je postala glavni glavni stožer oružanih snaga Herceg-Bosne (HRHB)/HVO-a. Otada do ljeta 1993. Petković je bio na položaju vojnog zapovjednika oružanih snaga Herceg-Bosne/HVO-a kao načelnik Glavnog stožera HVO-a.[1] Kad je 24. 7. 1993. Slobodan Praljak imenovan za najvišeg vojnog zapovjednika HVO-a, Petković je postao i praktično nastavio obavljati dužnost zamjenika iste pozicije. Dana 26. 4. 1994. Petković je ponovo postavljen za vrhovnog zapovjednika HVO-a i na tom položaju ostao je do 5. 8. 1994.[1]
Rođen je 11. 10. 1949. u Šibeniku, u NR Hrvatskoj, FNR Jugoslavija. Diplomirao je na Vojnoj akademiji JNA te stekao čin potpukovnika. U ljeto 1991. napustio je JNA da bi se pridružio Oružanim snagama Republike Hrvatske.[1]
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) izdao je 2004. optužnicu za šest čelnika bivše HRHB - protiv Jadranka Prlića, Brune Stojića, Slobodana Praljka, Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića.[1] Optužen je za progone na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi; ubojstvo; silovanje; deportacije; zatočavanje; nečovječna djela; hotimično lišavanje života; premještanje i zatvaranje civila; nečovječno postupanje; uništavanje imovine širokih razmjera i oduzimanje imovine koje nije opravdano vojnom nuždom a izvedeno je protupravno i bezobzirno; okrutno postupanje; protivpravni rad; bezobzirno razaranje gradova, naselja ili sela, ili pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom; uništavanje ili hotimično nanošenje štete ustanovama namijenjenim religiji ili obrazovanju; pljačkanje javne ili privatne imovine i protupravni napad na civile, Bošnjake, 1993. i 1994. tijekom napada na Prozor, Gornji Vakuf, Jablanicu, Ljubuški, Stolac, Čapljinu i Vareš, te opsadu Mostara u sklopu Bošnjačko-hrvatskog sukoba. Prema optužnici, cilj je bilo protjerivanje bošnjačkog stanovništva, stvaranje etnički čistih prostora te konačno njihovo odvajanje i priključenje Hrvatskoj u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine.[1]
Petković se dobrovoljno predao sudu te izjasnio da nije kriv ni po jednoj točki optužbe. Suđenje je počelo 26. travnja 2006. a završne riječi su se održale u ožujku 2011. Tužilaštvo je predstavilo 145 svjedoka, a obrana 65, te uključilo 4.914 dokaznih predmeta u rasponu od 465 sudskih radnih dana,[2] što taj predmet čini najdužim u povijesti tribunala.[3]
Dana 29. 5. 2013. osuđen je na 20 godina zatvora zbog ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti.[4]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 „Tužitelj Međunarodnog suda protiv Jadranka Prlića, Brune Stojića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića - Druga izmijenjena optužnica”. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ). 11. lipnja 2008. Pristupljeno 1. studenog 2012.
- ↑ „Prlić i drugi (IT-04-74) - Podaci o predmetu”. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ). Pristupljeno 1. studenog 2012.
- ↑ „Prlić, Praljak i ekipa se vraćaju 9. lipnja u Den Haag”. Javno.ba. Pristupljeno 1. studenog 2012.[mrtav link]
- ↑ „Vrh "Herceg-Bosne" osuđen na 111 godina”. E-novine. 29. svibnja 2013. Arhivirano iz originala na datum 2013-06-08. Pristupljeno 29. svibnja 2013.
- Sažetak presude MKSJ
- Podaci o predmetu[mrtav link] MKSJ