Masakr na Hiosu
Pokolj na Hiosu (grč. σφαγή της Χίου) je naziv za masovnu likvidaciju grčkog, odnosno pravoslavnog stanovništva otoka Hios u Egejeskog mora koje su 1822. godine izvele osmanske snage tokom Grčkog rata za nezavisnost.
Prije tih događaja je Hios bio jedan od najprosperitetnijih grčkih otoka, s obzirom da su njegovi trgovci tokom milenijuma razvili tradicionalno dobre veze sa drugim trgovačkim punktovima u Mediteranu. Također su se smatrali jednim od najlojalnijih podanika Osmanskog Carstva. Dijelom i zbog toga, ali i izuzetne blizine otoka maloazijskim kopnom (koje je razdvajalo 6,7 km), lokalno stanovništvo i grčka elita su prethodne godine odbili pozive da se priključe ustanku protiv osmanske vlasti.
U martu 1822. se, međutim, na otok iskrcala mala grupa ustanika sa Samosa, te je napala osmanski garnizon, pri čemu im se priključio manji broj ustanika. Garnizon se povukao u citadelu. Kada su za to doznale vlasti u Carigradu, garnizonu je poslano pojačanje na čelu sa admiralom Nasuhzade Ali Pašom, zapovjednikom osmanske ratne mornarice. Ono je stiglo 22. marta te je bez mnogo problema deblokiralo garnizon, zauzelo i opljačkalo grad. 31. marta je Nasuhzade Ali paša, pak, dobio naređenje da u znak odmazde spali sva naselja i kuća, te likvidira svu djecu ispod 3 godine starosti, sve muškarce iznad 12 i sve žene iznad 40 godina starosti; oni koji izbjegnu likvidaciju su se trebali prodati u roblje. Računa se da je tokom nekoliko mjeseci na Hiosu ubijeno oko 52.000 ljudi, a da ih je isto toliko prodano u roblje, odakle se dio kasnije izbavio prešavši na islam. Među porobljenom djecom se našao 5-godišnji Georgios Stavelakis, koji će mnogo godina kasnije pod imenom Mustafa Haznadar postati poznat kao premijer Tunisa. Oko 21.000 stanovnika se spasilo bijegom, dok je na kraju na otoku ostalo samo 2000 žitelja. Hios se od demografskih gubitaka izazvanih pokoljem nije oporavio do današnjeg dana.
Kada su vijesti o tim događajima doprili do zapadnoevropske javnosti, izazvali su sveopće zgražanje i simpatije za Grke i njihovu borbu za slobodu. Najpoznatiji izraz tog raspoloženja je bila znamenita slika Pokolj na Hiosu koju je izradio francuski slikar Eugene Delacroix. Sam Hios je ostao pod osmanskom vlašću sve do grčke pobjede u Prvom balkanskom ratu 1912. godine.