Janko Vukotić
| Janko Vukotić | |
|---|---|
 | |
Biografske informacije
| |
| Rođenje | 1866. Cetinje, Kneževina Crna Gora |
| Smrt | 1927. Beograd, Kraljevina SHS |
| Državljanstvo | Crnogorac |
Karijera
| |
| Čin | crnogorski serdar, general |
| Ratovi | Prvi balkanski rat, Drugi balkanski rat, Prvi svjetski rat |
| Vojska | Crnogorska vojska do 1916., Vojska Kraljevine SHS 1918.-1927. |
| Nagrade | Najveća crnogorska državna i vojna odličja do 1918. |
Janko Vukotić (Čevo, Cetinje, 18. veljače 1866. - Beograd, 4. veljače 1927.), crnogorski vojskovođa, serdar, od 1918. pripadnik Vojske Kraljevine SHS.
Bio je u srodstvu sa kraljevskom obitelji Petrović-Njegoš.
Vojnu akadeniju je završio 1886. u Modeni (Italija)[1].
Brigadir Crnogorska vojske od 1902. godine. Također se angažirao i na političkom planu kao jedan od najlojalnijih suradnika kralja Nikole I. Petrovića.
U Prvom balkanskom ratu zapovjednik je Istočnog odreda koji je oslobodio: Mojkovac, Bijelo Polje, Pljevlja, Berane, Plav, Rožaje. Postrojbe serdara Vukotića su prodrle duboko na teritorij Kosova, zauzevši gradove Đakovicu i Peć.
U Drugom balkanskom ratu zapovjednik je Crnogorske divizije koja je upućena u Makedoniju (Bregalnica) radi pomoći Srbima u sukobu oko podjele teritorija sa Bugarima.
U Prvom svetskom ratu najprije zapovjednik Hercegovačkog i Sandžačkog odreda Crnogorske vojske. Njegove su postrojbe prodrile blizu Sarajeva (na Jahorinu i Pale). Nakon povlačenja srpskih časnika iz Vrhovnog stožera Crnogorske vojske imenovan je u kritičnom periodu koncem 1915. Vukotić za načelnika stožera.
Nakon Mojkovačke bitke i kapitulacije Kraljevine Crne Gore bio je Vukotić uhićen i upućen u logor u Mađarsku.
Nakon 1918. dao novu prisegu kralju Petru I. Karađorđeviću i kasnije dobio čin armijskog đenerala u Vojsci KSHS, no do umirovljenja nije bio imenovan za značajnije vojne dužnosti.
U Mojkovcu mu je, na središnjem trgu, podignut 1997. spomenik.
Janko Vukotić je jedini komandant koji je dobio istovremeno tri najveća srpska i crnogorska odlikovanja: Karađorđevu zvijezdu s mačevima, Bijelog orla sa mačevima i Obilića medalju.[2]
