Estonska gubernija
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Estonska gubernija (ruski: Эстляндская губерния, estonski: Eestimaa kubermang, bila je administrativna jedinica - Ruskog Carstva koja je de fakto egzistirala od 1719. do 1917., a de jure od 1721.[1]
Osnovana je dekretom cara Petra Velikog od 29. maja 1719. pod imenom Revelska gubernija.[1] Rusko Carstvo anektiralo je Švedsku Estoniju za Velikog sjevernog rata.[1]
Kraljevina Švedska je službeno prepustila svoju bivšu domenu Ruskom Carstvu nakon potpisivanja Nystadskog mira 1721.[2] Ruski carevi su odtad sebi dodali i titulu Knez Estonije (Князь Эстляндский).[2]
Rusi su na početku zadržali švedsku podjelu na 4 okruga (уездa): Vikski (kraj oko Haapsalua), Virlandski (oko Rakverea), Garijenski (oko Revala), Ervenski (oko Paide) sa prijestolnicom u tadašnjem Revalu (današnji Tallinn).[2]
U ime cara gubernijom su formalno vladali generalni gubernatori, koji su nosili kojekakve titule; revelski, riško-revelski, livonski, estonski, kurlandski i baltički (1905–09).[1] Stvarna vlast sve do kraja 19. vijeka bila je u rukama lokalne baltičko-njemačke aristokracije i njihove feudalne Dijete (Landtag)[2]
Dekretom carice Katarine Velike od 3. jula 1783. i u Revelskoj guberniji su provedene odredbe njene reforme državne uprave iz 1775. U to vrijeme osnovan je i novi Baltički okrug sa sjedištem u gradu Baltijski port (on se do 1784. zvao Vest-Garienski). Istovremeno je u decembru 1783. Revelska gubernija prezvana u Revelsko namjesništvo.[1]
Njenim novim dekretom od 3. decembra 1784. okruzi su nazvani su prema svojim prijestolnicama; Baltijski, Vesenbergski, Veisenštejnski, Gapsalski i Revelski.[1]
Dekretom cara Pavla I iz decembra 1796 Revelsko namjesništvo pretvoreno je u Estoniju, i ukinut je Baltički okrug. Tako da su od 1796. do 1801. estonski okruzi i službeno imali svoja stara historijska imena.[1]
Estonska gubernija se raspala u burnim događajima ruske Februarske revolucije 1917. kad se prošila i na gradove sjeverne Latvije sa većinskim estonskim stanovništvom. Njena nasljednica Autonomna estonska gubernija trajala je manje od godinu dana[2], od novembra 1917. do februara 1918.[1].
Gubernija se sastojala od sjevernog dijela današnje Estonije, što približno odgovara današnjim okruzima; Harju, Lääne-Viru, Ida-Viru, Rapla, Järva, Lääne i Hiiu i manjeg dijela Okruga Parnu.[2]
Prostirala se na površini od 20,200 km² na kojoj je 1897. živjelo 433,700 stanovnika (1905. 449,400).[1]
Ekonomija gubernije bazirala se prvenstveno na poljoprivredi organiziranoj na velikim feudima koji su sve do početka 19. vijeka ostali u rukama baltičko-njemačke aristokracije, tek se od tad pojavljuju se i ruski aristokrati kao vlasnici velikih feuda. Na tim imanjima se uglavnom uzgajao; raž, ječam, zob, krumpir i organiziralo stočarstvo (govedarstvo, ovčarstvo, svinjarstvo). Uz to bilo je važno i ribarstvo, eksploatacija treseta i destilacija vodke.[1] Dok je švedska vladavina bila prilično liberalna prema seljacima, i pružala im više slobode, za ruskih careva je režim pooštren, pa je kmetstvo ukinuto tek 1819.[2]
Još od početka 18. pa sve do 20. vijeka Reval je bio jedna od značajnih ratnih i trgovačkih luka Ruskog Carstva na Baltičkom moru i veliki centar zanatstva.[1]
Nakon izgradnje Baltičke željeznice od Sankt Peterburga do Baltijskog porta 1870.[1] otpočeo je i razvoj industrije.
- ↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 „Эстляндская губерния” (ruski). Большая российская энциклопедия. Arhivirano iz originala na datum 2021-12-15. Pristupljeno 14.12. 2021.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 „Governorate of Estonia explained” (engleski). Everything Explained. Pristupljeno 14.12. 2021.
- Estonia Governorate (en)
