Emilio Segrè
Emilio Gino Segrè (Tivoli, 1. veljače 1905. – Lafayette, SAD, 22. travnja 1989.) je bio talijanski fizičar, koji je najpoznatiji po otkriću subatomske čestice antiprotona i kemijskih elemenata tehnecija, plutonija-239 i astata. Dobitnik je Nobelove nagrade za fiziku 1959., zajedno s Owenom Chamberlainom. [1]
Emilio Segrè je rođen u obitelji Sefarda, u mjestu Tivoli blizu Rima, gdje se i školovao, te studirao fiziku kod Enrica Fermija. [2] Doktorat je obranio 1928. Od 1928. do 1929. je bio u talijanskoj vojsci. Nakon toga je radio s Ottom Sternom u Hamburgu i Pieterom Zeemanom u Amsterdamu. Od 1936. do 1938. je direktor labaratorija fizike na Univerzitetu Palermo. 1937. nakon posjete kod Ernesta Lawrencea u Kaliforniji, koji mu je prikazao rad s molibdenom na ciklotronu, uspio je otkriti novi kemijski element tehnecij, koji je stvarao radioaktivno zračenje, a to je bio prvi novootkriveni kemijski element, dobiven na umjetan način, a da ga nema u prirodi.
1935. su Enrico Fermi i Emilio Segre objavili da bi se brzi neutroni mogli usporiti u nuklearnoj reakciji, propuštanjem kroz kemijske tvari koje sadrže vodik, kao što su voda i parafin, što je bilo i potvrđeno. Utvrdilo se da tvari koje su građene od atoma male atomske mase mogu usporiti neutrone, kao što su vodik, deuterij, berilij, ugljik. Usporavanje neutrona u takvim tvarima nastaje zato što neutroni jedan dio svoje kinetičke energije predaju njihovim atomima, pa se odbijaju s manjom brzinom. Takva sredstva koja služe za usporavanje neutrona nazivaju se usporivači neutrona ili moderatori.
Kad je bio u posjeti 1938. u Kaliforniji, fašisti Benita Mussolinija su uspjeli progurati antisemitski zakon, po kojem bi trebalo izbaciti Židove s univerziteta. Kako se to odnosilo i na njega, ostao je u SAD-u, i pronašao posao u Berkeleyevom labaratoriju, gdje je radio za vrlo malu nadnicu kod Ernesta Lawrencea. Uspio je opstati s dodatnim predavanjima iz fizike. Uspio je otkriti i nove kemijske elemente: plutonij-239 i astat. Otkriće plutonija-239 je pomoglo izgradnji atomske bombe, koja je 1945. bačena na Nagasaki.
Od 1943. do 1946. je radio na projektu Manhattan. Od 1944. postaje građanin SAD-a. Kasnije je radio kao profesor na sveučilistima Illinois, Rio de Janeiro i Berkeley sve do 1972. Zajedno s Owenom Chamberlainom, doprinijeo je otkriću subatomske čestice antiprotona. To je i bio dokaz teorije Paula Diraca, po kojoj sve elementarne čestice imaju svoj anti-par ili antičesticu. Zbog tog otkrića dobitnik je Nobelove nagrade za fiziku 1959., zajedno s Owenom Chamberlainom. Od 1974. radi kao profesor nuklearne fizike na Sveučilištu Rim. [3]
Emilio Segre je poznat i po tome što se bavio fotografiranjem i u svom radu je skupio veliku zbirku vrijednih fotografija. Umro je sa 84 godine od srčanog udara.
- ↑ [1] Arhivirano 2011-12-30 na Wayback Machine-u "Povijest fizike", Ivan Supek, 2011.
- ↑ [2][mrtav link] "Italian American Jews"
- ↑ Segrè Emilio,Nuclear Properties of Antinucleons, adaped from Nobel Lecture given 11 December 1959. Science 1960.
