Doba lala
Doba lala ili Era tulipana (tur. Lâle Devri, 1718–1730) je bilo razdoblje mira u Osmanskom carstvu i otvaranja Carstva ka običajima i kulturi Zapadne Evrope. Trajalo je od sklapanja Požarevačkog mira (1718.) do ustanka Patrona Halila (1730.) kada je vladao sultan Ahmed III. a veliki vezir je bio Ibrahim-paša Novošeherlija.
Nazvano je po cvijetu tulipana koje je u Osmanskom carstvu bilo simbol prevelikog obilja i tijekom tog razdoblja su osmanski dvor, elita i visoki sloj društva bili zaluđeni tulipanima. Uzgoj tog cvijeta je označavao plemeniti položaj.
Na početku Ahmedove vladavine, ugušena je pobuna Janjičara i pogubljene su njene vođe. U prve dvije godine vladavine, veliki veziri koje je sultan postavljao nisu se dugo održavali na svojim funkcijama (najčešće po dva meseca). Nakon toga je zavladala stabilnost. Slično je bilo i sa ostalim funkcijama. Na položaju šejh-ul-islama se od 1718. do 1730. godine nalazio isti čovjek (Abdulah efendija), a ista stabilnost primjećuje se i kod upravnika finansija, velikog admirala Ibrahim-paše Damada, koji na prestol dolazi usred rata sa Austrijom (1718-1730) i razvija stabilnije diplomatske odnose. On je prvenstveno želio da prodre u uzroke uspona zapadnih evropskih sila i stoga šalje osmanske izvidnike u Beč, Pariz, Moskvu i Poljsku. Sultan Ahmed u Istanbul dovodi umjetnike i priređuje skupe zabave. Osmanski rukovodioci shvatili su da Carstvo više nije vladajuća sila u Europi i na Istoku i da je u Zapadnom svijetu došlo do razvijanja koja Turci nisu ni primijetili. Zatim kod Osmanlija se javlja želja da upoznaju Zapadni svijet. Dolazi do novih inovacija, od kojih je jedna od najznačajnijih otvaranje štamparije sa arapskim slovima u Istanbulu 1727. godine. Zbog izvesnog otvaranja ka Zapadnom svijetu, Ibrahim-paša Damad se može smatrati jednim od najboljih osmanskih vezira.
Doba lala je prestalo obnavljanjem ratova protiv Irana, kada je šah Tahmasp II. napao osmanske posjede uhvativši osmansku državu nespremnu. A potom su slijedili napadi afganskog vojvode Ašraf Hotaka za vrijeme raspada Safevidske dinastije.
Stoga su Osmansko carstvo potresle unutarnje brige, napose slučaj ustanka vjerski motiviranog otpora pod Zapadnom utjecaju, poznatom kao «ustanak Patrona Halila» (tur. Patrona Halil İsyanı). Patrona Halil (živ. oko 1690-1730) je bio janjičar podrijetlom od manastirskih albanaca i 1730. je predvodio veliku pobunu zajedno sa 12.000 janjičara, većinom albanaca. Ustanak je prouzročio sultanovo abdiciranje i dolazak novog sultana, Mahmuda I., sina sultana Mustafe II.
Era tulipana je pokazala prve konflikte koju su išli uz novovjekovnu potrošačku kulturu. S polja književnosti, svjedoci ovog vremena su bili Nedîm, Jirmisekiz Čelebija, Rašid, Osman-aga Temišvarski, Sejid Vehbija, Ibrahim Muteferika pa i mladi Resmi, dok je sa strane umjetnosti upečatljiv trag ostavio slikar Levni.
O ovom razdoblju je snimljena turska televizijska serija Lale Devri (Fox, 2010/14).